ENG
Povratak u devedesete: NEDOVRŠENI PIR NACIONALIZMA
Autor/ica 👤tačno.net
Izdvajamo
- Konačna podjela BiH dobija i svoje završne konture otvaranjem ureda člana predsjedništva Dragana Čovića u Mostaru. Činu otvaranja prisustvovali su brojne zvanice, ali za čudo svi hrvatske nacionalnosti i mahom Čovićeva svita hadezeovaca. Dato je k znanju da je to isključivi exteritorij hrvatski a k tome još i religijski, sa religijskim pečatom osvještenja i blagoslovljenja od biskupa msgr. Ratka Perića, označavajući taj prostor isključivo katoličkim. U ovoj državi po volji susjeda može raditi svako šta god hoće, ne pitajući se je li zakonom određeno da je sjedište predsjedništva BiH u Sarajevu
Povezani članci
- Kriminal i smeće: Mostarci plaćaju deset miliona maraka da se guše u otpadu
- Saša Leković: Izazvavši tragičnu prometnu nesreću Mario Banožić učinio je dvostruku političku uslugu Plenkoviću
- Dennis Gratz: Zašto prešućujemo postrojavanje četnika u Višegradu?
- Haris Ljevo najavljuje novu sezonu francuske Ligue 1 : Nikad jače i neizvjesnije prvenstvo
- Pozdrav iz Kazahstana
- Graham Bamford, Britanac koji se spalio zbog rata u BiH
Kad se malo opustimo, kad uz nadolazeće proljetne sunčane dane pomislimo da nam je barem meteorologija naklonjena i kako nam poklanja nešto od svog smirujućeg i ugodnijeg, univerzumskog, kako ponekad možemo osluhnuti i ljepotu svemira, kad ponešto planiramo od novih poljoprivrednih radova, koji su nam još samo ostali, strefi nas politički grom, opominjući nas kako se vraćamo u devedesete ili možda tačnije, kako iz njih nikad nismo ni izašli. Pogled nam se skrati, a misao ponovo obuzme briga i zagledanost pred sebe i trenutnu egzistenciju. Podmeću li nam nove ratove i još veće i žešće podjele, zapitamo se hoće li ovdje ikada biti providnog dana.
Neki dan sam u Bugojnu, tek u nekoliko mjeseci, vidio svatove. Iznenađenja su svadbene povorke. Mnogo su češće i veće one koje odvode mlade iz ove zemlje. Češći su događaji dženaze i sahrane od svadbi i umiranja od rađanja. Nisu rijetka nestajanja cijelih odjeljenja osnovnih i srednjih škola, a u nekim slučajevima zatvaraju se i cijele škole. Iseljavanje mladih u potrazi za poslom prešla su odavno četverocifrenu i peterocifrenu brojku. Sve nam je to podario nedovršeni pir nacionalizma. Uveliko on traje i danas nakon dvadest godina od njegovog oružanog slavlja i pirovanja. Nema se puno izbora ali ima nečega i do onih koji stalno kukaju, oni glasaju uvijek za iste ili gore.
U BiH se posebno preliva nedovršeni nacionalizam susjedne Hrvatske i Srbije. Ratni ciljevi devedesetih se uveliko pokušavaju ostvariti političkim sredstvima. Briga za Bosnu i Hercegovinu je od susjeda stoga prevelika, sa krajnjim ciljem njene konačne podjele. Zasigurno im i sadašnja bošnjačka politika ide dobro na ruku, svodeći bošnjačko biće isključivo na vjersku i religijsku dimenziju a kulturu i bosnsku duhovnost poistovjećujući sa turskom i arapskom, što niti je tačno niti moguće. Poistovjećenost političke prakse sa religijom za Bošnjake je ubitačna. Naravno i za druge je, ali zbog naraslog susjednog kleronacionalizma za Bošnjake to ima posebnu težinu konačne podjele BiH.
Konačna podjela BiH dobija i svoje završne konture otvaranjem ureda člana predsjedništva Dragana Čovića u Mostaru. Činu otvaranja prisustvovali su brojne zvanice, ali za čudo svi hrvatske nacionalnosti i mahom Čovićeva svita hadezeovaca. Dato je k znanju da je to isključivi exteritorij hrvatski a k tome još i religijski, sa religijskim pečatom osvještenja i blagoslovljenja od biskupa msgr. Ratka Perića, označavajući taj prostor isključivo katoličkim. U ovoj državi po volji susjeda može raditi svako šta god hoće, ne pitajući se je li zakonom određeno da je sjedište predsjedništva BiH u Sarajevu. Kako mediji javljaju čin dovršenja podjele BiH pratila je simbolična ikonografija zastava EU, BiH i Herceg Bosne. Niko se od slavljenika nije upitao da li simbolika Herceg Bosne ikoga asocira na onu iz NDH ili onu prije dvadesetak i nešto godina, kome je ostavila krvav trag, da li će povrijediti osjećanja onih koji još nisu preboljeli gubitak najbližih u njenom pokušaju ostvarenja!? Da ne bude sve na nivou simbolike Čović je ured otvorio u ulici Šetalište Nikole Šubića Zrinskog u zgradi gdje je bilo sjedište HDZ-a 1990. godine, što nas i stvarno vraća u 1990. Iluziju sreće nacionalizma ovdje ne prestaju sijati. Hoće li na Balkanu ikada biti providnog dana, uprkos tome što je on sve više ne samo protiv ljudskog, etičkog, nego bilo kakvog života.
Autor/ica 👤tačno.net
