Povratak Evrope u (19)30-e: slijedi li repriza paljevine Reichstaga*?

Povezani članci

• Darko Cvijetić: Pisanje je narušavanje univerzuma, vaseljenski incident
• Higgsov bizon
• Milan Marinković: Rusija u finansijskoj iznudici
• Važan je napalm, ne velika Hrvatska
• Vesna Rajnović: Dok režim u Iranu ne oslobodi Narges Mohammadi sve smo u zatvoru
• Moderno dužničko ropstvo

U realnom ozračju, repriza namjenske paljevine Reichstaga (pogodite u čije ime;-), kao ni podizanje Berlinskog zida na Vracama i u Mostaru i nisu baš neka vijest za krotke građane bivše Republike Bosne i Hercegovine. Samo nek se ne puca i to.

Piše: Nedžad S. Hadžimusić

Migrantska kriza je ispred nas, neumoljivo. Nažalost, u datom međunarodnom kontekstu i u dogledno vrijeme, ne vrijedi ona konstruktivna varijanta iz čuvene sentencije koja se pripisuje Winstonu Churchillu, parafraziram: ‘kriza nudi dva puta – prvi vodi u ambis, a drugi ka mudrom rješenju…’

Prisjetimo se, nezapamćena invazija izbjeglica sa Bliskog i Srednjeg istoka na Evropu krenula je sa ‘geopolitičkim Černobilom’ u Siriji, koji se vremenom   globalizirao, zahvaljujući inertnosti Zapada i OUN, odnosno preduzimljivosti Kremlja Istovremeno, sa  sirijskom golgotom potrosen je sav adrenalin arapskog proljeća, tog regionalnog  projekta u pokušaju. ‘Dobitnici’ su, za sada, vlasnici familijarnih preduzeća – Bashar El Asad, Kim Dzon Treći, Robert Mugabe, Donald Trump i t.d.

Licitiranje o globalnoj ping-pong distribuciji izbjeglica je svojevrstan,  novi-stari festival hipokrizije Zapada. Da ne bude zabune, najnoviji deal EU-Turska, koliko god da je ‘prenagodan za Ankaru’, teško je ozbiljno napadati u svijetlu realne situacije u kojoj se našla Turska sa brat-bratu 3 miliona muhadžera (izbjeglica) – nastranu istorijski arapsko-turski animoziteti, probuđene državotvorne aspiracije & inflacija terorizma Kurda, crescendo osuda ‘sultanskih ambicija’ predsjednika Taipa Erdogana…

U međuvremenu, evropskoj i svjetskoj javnosti se za svaki slučaj uredno plasiraju dokazi o nemogućoj misiji sinergije Islama i Kršćanstva – ta ‘dva svijeta različita’. Pri tome, najučinkovitiji   doprinos   solidarno rade ekstremisti na jednoj i drugoj strani.  Globalni pregled dotičnih kretanja bio bi daleko potpuniji kada bi profesionalno kontuzovani i strogo kontrolisani regionalni i domaći mediji – uz častan, profesionalni izuzetak TV1 sa filijalama CNN (N1) i Al Jazeera-e (Balkans) – ažurno nudili više-nego zastrašujuće video&audio dokumente o postrojavanju neo-fašista u Waršawi, Dresdenu, Achenu, Kopenhagenu, Stockholmu, KKK u SAD, poruka Daesh-a (bivseg ISIL-a), te ‘proaktivnih’ rodoljuba, domoljuba i džihadista  na Balkanu.

U realnom ozračju, repriza namjenske paljevine Reichstaga (pogodite u čije ime;-), kao ni podizanje Berlinskog zida na Vracama i u Mostaru i nisu baš neka vijest za krotke građane bivše Republike Bosne i Hercegovine. U domaćem prevodu: Samo nek’ se ne puca i to.

*https://hr.wikipedia.org/wiki/Paljenje_Reichstaga