Poplava u Hrvatskoj izbacila Srba

Povezani članci

• Donatella Di Cesare: Evropa kao protagonist mira
• Bele trake
• Goran Sarić: Džihad, iliti shvatanje neshvatljivog
• Da li se Bosna vratila u devedesete
• Tako je pisao Srđa Popović: Srpsko društvo i ratni zločini
• Predrag Blagovčanin: 8 razloga zašto izaći na izbore

Kako se među svim ljudima na područjima poharanim vodenom stihijom, koji posljednjih dana pomažu jedni drugima, začuo glas vapijućega iz pustinje, glas Hrvata po imenu Srb koji se usprotivio slanju pomoći iz Hrvatske u Srbiju…

Piše: Predrag Lucić

Provalile su nabujale rijeke ljudima u živote, preplavile im domove, prelile se posvuda do kuda im je pogled dosezao, odronile im zemlju na koju su se nadali vratiti jednom kad ovaj potop stane i kad se vode povuku… Pomagali su ljudima ljudi, još im pomažu i tek će im pomagati, doživljavajući nesreću postradalih u poplavama kao svoju vlastitu, bivajući ono što jedino i treba biti dok voda sve odnosi, bivajući ljudi s pruženom rukom.

Ne govorim, naravno, o svim ljudima, ne govorim o onima do čijih impregniranih duša nije doprla nijedna kap ovoga povodnja, nijedna suza, ništa… O takvim ljudima sada nije vrijedno govoriti, ali ih se ne može ni prešutjeti, jer neki od njih svojom dernjavom sa suhe i sigurne distance dodatno uzmućuju sve ove vode kojima se ionako ne vidi ni kraja ni dna.

Prelile su se rijeke preko svega, pa tako i preko međa i granica, katastarskih, općinskih, entitetskih i državnih, a za rijekama se – po zakonu spojenih sudbina – prelila i pomoć susjeda susjedu, stranca neznancu, čovjeka čovjeku. A onda se u nekim glavama uskovitlao mulj, pa su u napadu mulju prikladne bistrine počele otkrivati razloge, ako ne sveukupnom potopu, a ono barem nekim prodorima vodene sile.

Novinarka čije ime i prezime ne treba spominjati, jer joj se manje-više čitav novinarski opus svodi na stavljanje svoga potpisa ispod tekstova koje puni potvorama i bljuvotinama što ih navodno dobiva od anonimnih »čitatelja«, potpisala je i uradak u kojemu prenosi tobožnje dojave neimenovanih »stanovnika BiH« i »stanovnika potopljene Bijeljine« o monstruoznom planu Milorada Dodika i Aleksandra Vučića da »ispuštaju Savu u Bosni i tako plave Bijeljinu i cijelu Semberiju«, e kako bi »smanjili protok vode u Srbiju i sačuvali Šabac u kojem postoji opasna kemijska industrija«. Stoga je – kažu neznani »stanovnici«, a potpisuje znana novinarka pogodili ste već kojeg portala – »minirana brana kod Bijeljine koja je građena u vrijeme stare Jugoslavije i nema šanse da pukne na četiri mjesta, a da između toga ostane čitava«.

Poziva se novinarka potom na te svoje mutne i podzemne izvore, koji su iz Vučićeve naredbe sa sjednice Štaba za vanredne situacije da se Šabac mora braniti pod svaku cijenu i iz njegovih uputa načelniku Generalštaba Vojske Srbije, generalu Ljubiši Dikoviću da se – u krajnjem slučaju – za obranu tog grada od vodene stihije trebaju primijeniti »ratne mjere« i da vodu treba ispustiti »na jednu drugu stranu«, iščitali naum da se za spas Šapca potopi Bijeljina.

Mulj je nezaustavljiv, pa se teorija srpske urote širi preko novinarskih ganglija brže nego što se bujice prelijevaju preko granica svih država u kojima posluje portal Dnevno: »Osim stanovnika BiH, sve je više Hrvata koji sumnjaju u to da Srbija primjenjuje ratne mjere u borbi protiv poplava i sve se više sumnja da su terorističkim akcijama uništili nasipe i izazvali poplave u Hrvatskoj kako bi rasteretili Srbiju.«

I baš kad pomislite da će novinarka ostati vjerna svojoj poetici citiranja anonimusa i propustiti da navede ime ijednog Hrvata koji vjeruje u to što ste upravo pročitali, slijedi iznenađenje u obliku rečenice: »U prilog tome najbolje govori činjenica kako je premijer Milanović pozvao na odgovornost one koji su gradili dio nasipa koji je popustio, a gradio se 2010.godine.« Citira se potom Milanovićeva izjava u kojoj je zatražio da mu resorni ministar i generalni direktor Hrvatskih voda odgovore kako je i zašto došlo do puknuća nedavno obnovljenog nasipa u Rajevu Selu, pa će valjda i sam premijer – kad je bude čitao u ovom kontekstu – povjerovati da je i sam sumnjao na diverziju srpskih terorista, poslanih da u okolici Županje obrane Šabac.

Ako Milanović još i nije svjestan na što je i na koga je sumnjao, postoji nesumnjivi Hrvat po imenu Srb koji se oglasio stranačkim priopćenjem što ga je novinarka svesrdno citirala. Hrvatski stranački pravaš Daniel Srb se pozvao na Vučićevu naredbu o obrani Šapca svim sredstvima i prozvao institucije Republike Hrvatske da mu odgovore »jesu li uputili pitanje službenom Beogradu o čemu se tu radi« i »može li se ta izjava dovesti u kontekst javnog pogovora i nekih informacija da nasipi uz rijeku Savu na istoku Hrvatske nisu slučajno popustili«. Hrvat po imenu Srb također je prigovorio što je »Hrvatska u Srbiju poslala dio ljudi iz DZUS-a, s opremom i sredstvima da pomognu u spašavanju područja u Srbiji koja su ugrožena od poplava« i još je k tome posebno istaknuo kako su on i njegova utjecajna stranka bili protiv takve pomoći susjedu u nevolji »jer poplave nažalost imamo u Hrvatskoj i potreban nam je svaki čovjek«.

Tako se, eto, u ovoj vodenoj katastrofi začuo i jedan glas vapijućega iz pustinje, glas koji bi htio da državne granice, kad su već nemoćne pred poplavama, budu nepropusne barem za pomoć potopljenih potopljenima. Začuo se glas pravaškog frustraše koji na posljednjim izborima nije uspio ući u Hrvatski sabor i za čiju bi političku karijeru bilo izglednije da se s ovakvom retorikom kandidira za mjesto u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Možda vam to zvuči bizarno, ali srbofob po imenu Srb bi – kad već toliko vjeruje u svemoć srpskog dinamita – svoje potencijalne glasače trebao potražiti miljama i miljama nizvodno od Rajeva Sela, među onima što po srpskim portalima šire priče da su tamošnje vlasti zlonamjerno minirale branu i poplavile Obrenovac.

novilist.hr