ENG
Politički pritisci i ekonomska nesigurnost najveće prepreke slobodi medija u BiH i regiji
Autor/ica 👤tačno.net
Povezani članci
Strah od gubitka posla, politika i autocenzura guše medijske slobode, najčešći su komentari desetina istaknutih novinara iz regije, koje su dali za Media.ba u regionalnoj anketi povodom 3. maja, Svjetskog dana slobode medija.
Politički diktat moćnika, ugrožena sigurnost, prijetnje, ograničeno i slabo tržište – sve to predstavlja realnost novinarske profesije u Bosni i Hercegovini i zemljama Balkana. Sve su to ujedno i razlozi koji su doveli do toga da je autocenzura stvar koja se često i podrazumijeva, da novinari rade za male plate, u medijskim kućama za koje ne znaju ko su im vlasnici, odakle se finansiraju i u ime čijih interesa rade, komentari su koje – skoro bez razlike – imaju desetine novinara i medijskih stručnjaka iz BiH, Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Kosova, Makedonije, Albanije i Turske.
Dunja Mijatović, predstavnica OSCE-a za slobodu medija, kaže da je nedostatak slobodnog pristupa informacijama najveća opasnost za slobodu medija.
„Bez pristupa informacijama, medijski radnici nisu u mogućnosti da traže i dobiju informacije o pitanjima važnim za javnost. Bez toga, vlasti ne mogu biti pozvane na odgovornost za njihova djela i biti otvorene za oči javnosti. Postoje i pokušaji da se blokiraju, počiste i ugase websiteovi da bi se potisnula sloboda medija na internetu, čime se svima sprečava pravo na pristup informacijama. To pravo mora biti sačuvano“, istakla je Mijatović.
Jedna od onih koji su pritiske osjetili na vlastitoj koži, urednica mostarskog portala Tačno.net, Štefica Galić, smatra da su rijetki oni mediji koji nude poštenu i profesionalnu informaciju u javnom prostoru.
„Najčešće su [mediji] servisi političke moći, dileri mržnje, saučesnici rehabilitacije mračnih ideologija, sluge su vlasti, a ne njihovi kritičari. Netransparentnog su vlasništva. Cenzura i autocenzura se podrazumijeva. A novinarska sloboda je san“, kaže Galić, „Ne sankcioniraju se napadi na novinare, a ni govor mržnje. Policija i sudstvo su često u službi politike. Govorim iz vlastitog iskustva. Demokratska država bi trebala podupirati nezavisne medije i novinare. A ovdje ni države ni demokracije. Podupiru se samo oni koji služe sistemu a ne istini“.
Zavisno sudstvo i loši zakoni vode tome da novinari i mediji nisu u situaciji da se sami odbrane pred političkom i poslovnom elitom, smatra direktor Centra za istraživačko novinarstvo Srbije, Branko Čečen, i dodaje da postoje problemi i u ekonomskom smislu i u neznanju novinara, pogotovo mladih.
“Mediji i novinari su žrtve sistema u kojem profesionalna znanja i veštine nisu potrebni, pošto za poslušnu površnost to nije neophodno. U siromašnim društvima nema demokratije, to je skupa igračka, a siromašni mediji su bez odbrane pred izvorima pritisaka”, kaže Čečen i dodaje da slobodu medija sprečava i odsustvo kulture javnog interesa u društvu, ali i da su kulturu vladavine moći „mediji lako prihvatili, pridružili se izvorištima novca (privatnim i državnim) i sada to skupo plaćaju“.
“Mediji i novinari su žrtve sistema u kojem profesionalna znanja i veštine nisu potrebni, pošto za poslušnu površnost to nije neophodno.” Foto: Cenzolovka
Autocenzura je ‘pojela’ skoro sve
Heni Erceg, dopisnica Mladine iz Splita, kaže da danas slobodu diktiraju vlasnici medija, uglavnom sumnjivci kojima su mediji potrebni za opsluživanje vlasti i njihovih drugih, temeljnih biznisa.
„Oni dakle diktiraju oportunu uređivačku politiku i induciraju najgore – novinarsku autocenzuru, a dolaskom nove revolucionarne vlasti koja je odlučila praviti državu, pa tako i medije, od samog početka, skoro da i nema nezavisnih medija“, smatra ona, „Slobodu medija dodatno ugrožava pravosuđe, jer svaka fašistička protuha koja te tuži može unaprijed računati u sretan ishod i značajnu sumu tvoga privatnog novca, što je izvrsna podloga za autocenzuru, a već je stradalo i ono malo medijske satire, budući da je upravo smijeh najveći neprijatelj svakog totalitarizma“.
Aleksandar Trifunović, urednik banjalučkog portala Buka.com, kaže da se za slobodu govora treba svako lično boriti, pa tako i u novinarstvu.
„Glavna prepreka slobodi medija su novinari koji autocenzuru uzimaju kao izgovor za nečinjenje. Da se svi novinari bave časno poslom, bilo bi drugačije. Većina novinara je spremna da se samocenzuriše“, kaže on.
Diktat vlasnika utiče na rad novinara i u Crnoj Gori, smatra Vladan Mićunović iz crnogorskog Instituta za medije, a klijentelizam je doveo do toga da je većina medija “kapitulirala” pred nosiocima političke i ekonomske moći pa se bave imitacijom suštine slobode izražavanja.
„Oni mediji koji drže do ovih vrijednosti i koji pokušavaju da otvaraju diskusiju o osetljivim pitanjima, izražavaju kritičke stavove ili postavljaju neprijatna pitanja vladajućoj političkoj eliti sve teže opstaju“, kaže on, „Izloženi su raznovrsnim pritiscima – od fizičkog nasilja, do ‘tihe cenzure’ koja se manifestuje kroz netransparentno upumpavanje milionskih iznosa prijateljskim, potčinjenim medijima“.
Kad je riječ o medijima koji propituju vladajuće političke elite, Jeta Xharra, direktorica kosovskog BIRN-a, smatra da finansiranje istraživačkog novinarstva može da bude mučno „kada imate siledžijsku vladu“ ali da to ne znači da treba odustati ali i da sloboda izražavanja ne smije biti žrtvovana u ime kratkoročnih ili srednjoročnih političkih ciljeva.
Remzi Lani, izvršni direktor Albanskog instituta za medije, kaže za Media.ba da mediji u toj zemlji nastavljaju biti, na jedan način, produžena ruka politike, a na drugi, dio različitih biznisa.
„Mediji nastavalju da služe politici i biznisu, a ne javnosti. Vrijednost služenja javnosti u albanskim medijima je pod opasnom prijetnjom. To je ozbiljan problem i izazov. Medijski klijentelizam je postao norma”, zaključuje Lani.
Jedna od zemalja gdje su novinari posebno ugroženi i gdje je nekoliko desetina u zatvoru, Turska, opasno je mjesto za novinarstvo, smatra Nurdan Sahin iz P24, platforme za nezavisno novinarstvo u Turskoj.
„Imamo generalno u cijelom svijetu kretanje ka autokratiji. Vlasništvo nad medijima je veliki problem. Dobro novinarstvo je također problematično ali ono i dalje ima svoje klijente i vjerujem da novinari mogu da ga spase“, kaže ona.
Za novinara iz Sarajeva, Almira Panjetu, najveća prijetnja slobodi izražavanja u BiH je „što nema ni dovoljno slobode, ni dovoljno izražavanja“.
„Ljudi se sve češće ustručavaju izraziti se oko bilo čega, imati i iskazati jasno mišljenje o određenim temama a sve iz straha od javnog nerazumijevanja i javne osude, bez obzira koliko tema o kojoj se izrazili nekada bila i banalna“, kaže Panjeta,
„Autocenzura je ‘pojela’ skoro sve slobodnomisleće autore, piše se tako da niko ne zamjeri, ili da nivo zamjeranja bude što manji, tako da je sve manje prijetnje a sve više realizacije ograničavanja slobode izražavanja u BiH“.
Protesti u Makedoniji: “Kontrola vlade nad medijima glavna prepreka medijskim slobodama”, kaže novinarka Meri Jordanovska / Foto: Vanco Dzambaski
Pritisci i neznanje
Mediji su pod višestrukim pritiskom: od korumpiranog političkog sistema, slabe ekonomije, nedovoljno razvijene demokratije u društvu, ali i – od samih sebe, smatra Agron Bajrami, glavni i odgovorni urednik kosovskog lista Koha Ditore.
„Na Kosovu je svaki dan sve više medija, naročito onih online, kojima su standardi profesije nevažni, kojima je etika novinarstva nepoznata (i nebitna) stvar, koji otvoreno čak rade u službi nekih partija, ili formalnih i neformalnih grupa političko-ekonomskog interesa. Ako bih morao da se opredelim koja je od ovih opasnosti najveća, mislim da bih rekao neprofesionalnost i nedostatak etike, jer mediji su se uvijek suočavali sa pritiskom od strane vlasti, političara i moćnih ljudi, kao i sa besparicom i društvenim pritiskom i netolerancijom. Opstali smo zbog profesionalnosti i etike“, kaže on, „Ako to izgubimo, ne može nas ništa spasti“.
Meri Jordanovska, novinarka makedonskog portala Prizma.mk, kaže da je kontrola vlade nad medijima glavna prepreka medijskim slobodama i da se to ostvaruje kroz direktno finansiranje medija iz budžeta kroz oglašavanje ili različite projekte.
„Drugi način kontrole su direktni ili indirektni pritisci na vlasnike medija i urednike, da promene uređivačku politiku u korist vlasti. Nije teško zaključiti da su Vlada i vladajuća partija glavni finansijer mainstream medija koji su u potpunosti zavisni od tog novca i dužni izveštavati u korist vladajuće partije. Ako odbiju, Vlada ima sve institucije pod svojim uticajem, uključujući sudove, i lako im je da izvrše pritisak na vlasnika medija ili urednika slanjem inspekcija i krivičnih prijava“, kaže Jordanovska.
Finansijske teškoće i strah od gubitka posla najveći su problemi naspram slobode medija, smatra i Dejan Anastasijević, novinar magazina Vreme iz Srbije.
„U poslednje vreme ne samo kod nas, nego i globalno, novinarstvo prestaje da bude plaćena profesija, i bojim se da će za neku godinu biti otprilike isto novinara koji žive od novinarstva koliko pesnika koji žive od poezije”, poručuje Anastasijević, “Svi drugi problemi počinju odatle, jer siromašnog i uplašenog čoveka lako je zloupotrebiti ili uceniti. Na žalost, ne očekujem da će stvari u dogledno vreme krenuti na bolje”.
Boris Pavelić, novinar Novog lista iz Zagreba, pritiske vlasti na medije komentariše kao stvaranje društva u kojem novinarstvo biva zamijenjeno medijskom šovinističkom antimanjinskom propagandom.
“To postižu kombinacijom državnih mjera, kroz zakonsko sužavanje prostora za slobodno izražavanje, ideologizacijom javnih i nagodbama s privatnim medijima, ali i otvorenim nasiljem protiv novinara i pisaca. U svijetu, medije dugoročno sve više ugrožavaju još opasniji fanatični i fundamentalistički pokreti najrazličitijih vrsta, čak i na slobodnome Zapadu,” dodaje on.
Zerina Ćosić, novinarka Federalne televizije, kaže za Media.ba da zbog političkog uticaja na nezavisan rad novinara, putem korupcije ili davanja selektivnih informacija, ozbiljne istraživačke priče ne mogu biti rađene.
“Druga prijetnja slobodi medija i izražavanja je česta pojava da novinari nisu sposobni, dovoljno educirani ili su uvjetovani na selekciju izvora i informacija, od strane menadžmenta ili urednika, da rade priče važne za javnost”, zaključuje Ćosić.
Lutfi Dervishi, analitičar i medijski ekspert iz Albanije, poručuje da novinari nisu slobodni jer ni vlasnici medija nisu slobodni i da umjesto uloge ‘psa čuvara’ za građane, mediji su poslušni vlastima.
“Sve više i više vidimo novinarske izvještaje bez novinara na mjestu radnje”, kaže on, “O posljednjim izborima u Albaniji izvještavalo se bez novinara. Stranke šalju spremne ‘pakete’ medijima”.
Rubina Čengić, novinarka Magazina Start BiH, kaže da su najveća prijetnja slobodi izražavanja u medijima materijalna ili ekonomska nesigurnost, politički pritisci raznih oblika i nezainteresovanost javnosti za ono što mediji izvještavaju.
„Zbog ekonomske ili finansijske (materijalne) nesigurnosti i vlasnici medija i novinari pojedinačno mogu početi pristajati na kompromise zarad opstanka, a za slobodu govora nema ništa gore upravo od tih kompromisa“, smatra ona, „Zapravo, mislim da tamo gdje počinje kompromis prestaje i sloboda govora i profesija. Politički pritisci svih oblika takođe prijete slobodi govora jer ili nemate informaciju ili se plašite“.
Neprovodjenje zakona
Nekažnjivost napada na novinare i političkih pritisaka na novinare, problemi su koje ističe Borka Rudić, generalna sekretarka Udruženja BH novinari.
„Ako u jednoj državi kao što je BiH samo 15 posto slučajeva bude procesuirano kroz pravosudni sistem BiH, onda mi time šaljemo poruku da napadi na novinare su društveno poželjno ponašanje i da oni koji napadaju novinare neće snositi nikakve posljedice“, kaže Rudić.
Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, Saša Leković, smatra da su glavna prepreka slobodi medija i izražavanja uvijek prvenstveno političari koji ne rade u javnom interesu jer oni donose loše zakone i omogućavaju nekažnjeno neprovođenje dobrih zakona.
„Oni omogućavaju koruptivne procese u kojima sudjeluju vlasnici komercijalnih medija, oni smatraju javne medije ‘ratnim plijenom’ nakon izbora i zloupotrebljavaju ih za svoje političke ciljeve“, poručuje Leković.
Na pitanje o tome šta je glavna prepreka slobodi medija, Draško Đuranović, glavni i odgovorni urednik podgoričkog lista Pobjeda, odgovara da se „sloboda medija ne dobija na poklon i da nije grant međunarodne zajednice, da istraživačko novinarstvo nije pretraživanje po Google-u i da sloboda izražavanja ne znači slobodu nekažnjenog optuživanja“.
Ucjene i finansijska ovisnost glavni problemi medija
Crnogorski medijski stručnjak, Duško Vuković, kaže da se mediji i novinari okreću kapitalističkom načinu posmatranja profesije gdje se gubi sloboda medija, ali da su i građani takvi.
“Građani bi trebali da budu najzainteresovaniji za slobodu medija koja za rezultat ima kvalitetniju komunikaciju unutar društva i djelovanje u ime javnog dobra i interesa. Problem je u tome što se građani u kontekstu kapitalističkog načina proizvodnje u medijskoj sferi doživljavaju prvenstveno kao potrošači, konzumenti”, kaže on, “Sve dok mediji, odnosno medijska preduzeća, budu funkcionisali kao i bilo koja druga kapitalistička preduzeća, sloboda medija će upravo u tome imati glavnu prepreku”.
Urednik online magazina Žurnal.info, Eldin Karić, smatra da je najveća prijetnja slobodi izražavanja i medija – novac.
„Novac pod kontrolom vlasti i institucija sistema. U Bosni i Hercegovini se godišnje 30 miliona maraka, kroz razne nivoe vlasti, plasira u medije, nijedan fening nije otišao u neovisne medije nego su utrošeni sa političkom pozadinom“, kaže on.
Gordana Igrić, regionalna direktorica Balkanske istraživačke mreže, BIRN, dodaje da su nedostatak biznis modela za medije i razvijenog tržišta glavna prepreka slobodi medija, a to „dovodi do političke uslovljenosti i ucenjivanja od strane vlasti i advertising agencija“.
Jeton Musliu, novinar Radio-televizije Kosovo kaže za Media.ba da su finansije postale glavni problem.
“Mediji u regionu Balkana, posebno na Kosovu, prosto pokušavaju preživjeti više nego istraživati bilo šta“, kaže Musliu.
Nadežda Gaće, glavna i odgovorna urednica Novog magazina iz Srbije, kaže da je novinarstvo u toj državi opterećeno senzacionalizmom, skandalima, snažnim opredeljivanjima samo za jednu stranu.
„Nema dijaloga, ni pluralizma mišljenja, scenom dominiraju monolozi. Čitajući novine i gledajući TV pomislim da ne živim u Srbiji, jer nema informacija, analiza, objektivnosti profesije“, zaključuje ona.
Autor/ica 👤tačno.net
