PLENKOVIĆU ISPRIČAJ SE NARODIMA AFRIKE
Povezani članci
Demografski problemi svijeta nisu od jučer, ustvrdio je Andrej Plenković pred okupljenim novinarima pred katedralom u kojoj je netom prije završila misa za domovinu. Suočava li se hrvatsko društvo na institucionalnoj razini studijski, ozbiljno i politički djelotvorno s demografskom krizom u kojoj se nalazimo, bilo je pitanje, ustvari dobronamjerni poticaj, odaslan sa oltara od strane kardinala Bozanića okupljenoj sviti u prvim redovima. Istog onog Bozanića koji se već desetljeće dobronamjerno osvrtao na „grijeh struktura“, „grijeha institucija“, da bi došao konačno i do trećeg grijeha – „grijeha savjesti.“
Pozivajući na savjest uvaženi kardinal evocirao je i uspomenu na kardinala Stepinca, vukući valjda stanovite demografske paralele, no svoju je propovijed okarakterizirao prvenstveno kao zagovor svima, da radimo što više, a kao poruku mladima da je vrhunac domoljublja – ostati u zemlji.
„Mnogi u Africi bi vapili da imaju standard kakav ima Hrvatska“, poručio je nakon mise Andrej Plenković okupljenim novinarima aludirajući na kardinalov prijekor upućen njegovoj administraciji, te je kao i obično bio u krivu. Štoviše, uvaženi Premijer trebao bi se ispričati za svoju ishitrenu izjavu stanovnicima Afrike.
Monty Jones, predsjednik nevladine organizacije EMRC i jedan od suorganizatora Afričkog financijskog i investicijskog foruma kaže kako Afrika od jučer, kakvom je Andrej Plenković drži odavno ne postoji. Tanzanija, Zambija, Angola, Liberija, Siera Leone zemlje su u koje svakodnevno stižu strane investicije jer su pogodne za eksploataciju prirodnih bogatstava. Prema brojkama Ujedinjenih naroda, posljednjih desetak godina bruto dohodak prosječne afričke obitelji se udvostručio, a dohodak po glavi stanovnika se povećao za 2,3 posto godišnje. Istovremeno, u Hrvatskoj Andreja Plenkovića dohodak se smanjio za skoro 4 posto godišnje. Međunarodni monetarni fond koji Hrvatsku ističe kao jedinu Europsku zemlju koja izrazito stagnira, objavio je u srpnju kako očekuje u sljedećih pet do sedam godina od deset najbrže rastućih gospodarstava u svijetu, devet upravo s Afričkog kontinenta. Mnogi ulagači, kaazo je Jones, poput Indije, Kine i Brazila već su to prepoznali i pojačano ulažu u gospodarstvo „Crnog kontinenta.“
Toga su svjesni i mnogi poslodavci u Africi i stoga rade na projektima koji bi donosili profit i nakon što prirodni izvori, od kojih trenutno najviše profitira afričko gospodarstvo, presahnu. „Nigerija nakon naftnog izobilja“ se zove jedan od projekata kojim vidoviti stručnjaci nastoje privući strane ulagače. „Mi želimo osposobiti turizam i poljoprivredu, objašnjava recimo Chike C. Ogeah, nigerijski ministar komunikacija u prestižnom magazinu „Forbes.“
A ako je uvaženi Premijer mislio na korupciju koja se tradicionalno navodi kao glavni problem Afrike i tu se grdno prevario. U Africi korupcija nije toliko izražena ako pogledamo statistike Transparency Internationala, čak su Indija, Brazil, pa i Plenkovićeva Hrvatska daleko ispred afričkih zemalja po korupciji. Nedovoljno kvalificirana radna snaga i nedostatak infrastrukture svakako su problem, ali ako usporedimo veličine afričkih zemalja prostorno i Hrvatsku, tada možemo i jedno i drugo savršeno izjednačiti jer upravo Hrvatska svojom malom površinom odskače u statistikama po nedostatku infrastrukture koju su mnoge afričke zemlje četveroduplo veće površine uspješno otklonile kao problem za investitore.
Subsaharska Afrika bilježi u zadnje vrijeme impresivne stope rasta. Gospodarstva tog područja zabilježila su u prosjeku pet posto rasta 2013. godine, a ove se godine očekuje rast od 5,8 posto, podaci su Afričke razvojne banke.
Izbijanje zaraze virusom ebole naštetio je rastu u zemljama poput Liberije i Gvineje, no očekuje se da će stope rasta ukupno gledano ostati visoke. “Zadrži li se ovako visok rast, BDP subsaharske Afrike mogao bi 2050. godine dosegnuti 12 bilijuna dolara, čime će to područje postati jedno od najprosperitetnijih područja svijeta u smislu doprinosa globalnom BDP-u”, navodi čelnik južnoafričkog ureda Goldman Sachsa i tvrtkina odjela za ulaganja u subsaharsku Afriku, govori nam Colin Coleman, jedan od vodećih stručnjaka na polju brzorastućih trendova u ekonomiji.
Europska Komisija u siječnju dodjeljuje najgoru ocjenu Hrvatskoj, a posebno Vladi Andreja Plenkovića, što se tiče korupcije. Ocjenjeni smo lošije od mnogih afričkih zemalja i sam se Henrik Bendixen (predstavnik EK) složio kako je situacija bizarna, začuđujuća, te kako ne razumije u potpunosti zašto zemlja s toliko resursa nije kadra suzbiti korupciju.
Da je našao za svrsishodno upravo da se mjeri s Afrikom, za Andreja Plenkovića i njegovu Vladu nije ništa neobično jer se u susjedstvu, u zemljama EU, ali i onima istočno, teško zapravo mjeriti. Po najnovijim istraživanjima samo je Bugarska ekonomija u lošijem stanju od naše, no ne kotiramo dobro ni na svjetskom indexu transparentnosti korupcije na kojima držimo istaknute ili čak vodeće pozicije. Kako je korupcija osnovni razlog demografskog iseljavanja, a loše ekonomske prilike sekundarni čimbenik, Andreju Plenkoviću bi bolje bilo da se pokrije ušima kada bilo koju zemlju svijeta uspoređuje s Hrvatskom.
Južna Afrika dugo je bila pokretač rasta na „Crnom kontinentu.“ Sada ona bilježi nešto niži rast koji iznosi 1,5 posto, uz dosta visoku stopu nezaposlenosti koja se penje na 35 posto, navodi analitičar Goldman Sachsa, dok je stopa rasta nezaposlenosti u Hrvatskoj vrtoglavih 45 posto, a broj samih stanovnika pao je u svibnju 2018. na alarmantni prag ispod 4. milijuna stanovnika što je najniže u cjelokupnoj povijesti Hrvata.
Andrej Plenković kada bahato tvrdi kako bi u Africi vapili da imaju standard kao Hrvatska ne samo da je terminološki u krivu, već je u krivu i statistički. Skandalozna izjava kojom rad svoje Vlade uspoređuje s bilo kim dovoljno je tragikomična uzme li se u obzir da je u razdoblju njegove administracije više od pola milijuna mladih, radno sposobnih ljudi napustilo Hrvatsku. Niti jedna zemlja s „Crnog kontinenta“ nema takav egzodus ako uzmemo u obzir geografski opseg i položaj zemlje, kao što niti jedna zemlja Afrike nema tako izraženu stopu korupcije, stagnacije u odnosu na zemlje u susjedstvu, pravosudni kolaps i potrošnju proračuna na besmislene i fantomske investicije.
Niti jedna zemlja „Crnog kontinenta“ nema takav nesrazmjer sa onima koji rade i onima koji „parazitiraju“ na proračunu državne administracije, kao što niti jedna zemlja u Africi nema novih osam tisuća i kusur branitelja koji traže vojne mirovine. Niti jedna zemlja u Africi nema prema svom obujmu toliko glomazan i bespotreban državni aparat koji služi da se nagrade podobni, kao što niti jedna zemlja u Africi nema toliki broj javnih osoba koje su je oštetile za milijunske iznose, kao što je to slučaj sa hrvatskim velikanima Todorićem, Sanaderom, Mamićem.
„Mnogi u Africi bi vapili da imaju standard kakav ima Hrvatska“, poručio je nakon mise Andrej Plenković okupljenim novinarima aludirajući na kardinalov prijekor upućen njegovoj administraciji, te je kao i obično bio u krivu. Štoviše, uvaženi Premijer trebao bi se ispričati za svoju ishitrenu izjavu stanovnicima Afrike, ali i svojim sugrađanima koji žive, pokazuju statistike, na rubu siromaštva.
Mnogo goreg od onog u Africi.
Jer su Hrvati itekako svjesni da žive u bogatoj i prosperitetnoj zemlji po prirodnim bogatstvima i resursima, ali da i žive u zemlji čija je politika toliko korumpirana i toliko nesposobna da je čak i od takve jedne zemlje koja je godinama hit turistička destinacija u stanju napraviti zemlju potpuno nemoguću za život. Osim naravno ugodnu i bogom danu zemlju za političke elite i sve one koji podupiru njihovu dugogodišnju devastaciju zemlje za osobnu korist.
Jer su Hrvati itekako svjesni da žive u zemlji koju ubrzano sustižu čak i siromašne zemlje „Crnog kontinenta“ koje se planski, sustavno i strategijski razvijaju, koje suzbijaju korupciju i miču diktatore te uspostavljaju istinsku demokraciju i slobodno tržište nimalo nalih onom u Hrvata koje se svodi već desetljećima na isisavanje novca iz zemlje.
Jer su Hrvati na koncu svjesni kako su nekoć upravo oni pomagali i školovali taj „Crni kontinent“ koji ih danas tako ubrzano prestiže u svim segmentima.
I zbog toga bi se uvaženi Premijer Andrej Plenković trebao ispričati svim građanima Afrike, ali bi se trebao ispričati i svim Hrvatima.
Jer bi mnogi s “Crnog kontinenta” zbilja vapili da žive u Hrvatskoj.
Vapili bi za Afrikom.