Pierre Dukan, autor čuvene dijete predlaže da se gubitak kilograma uračunava u bodove za maturu

Povezani članci

• Viktor Ivančić: PRST NA ENTERU
• Povratak u devedesete: NEDOVRŠENI PIR NACIONALIZMA
• Goran Sarić: Bosna, zemlja razbijenih ogledala
• Sinan Alić: Zašto Dodikov prijatelj brani hrvatskog konzula?
• Druga strana levo – Susret antifašista i heretika
• Rent-a-Franjo

Hoće li Dukan natjerati francuske gimnazijalce da povraćaju? Još nije objavljen zadnji opus teške kategorije dijeta, nazvan Otvoreno pismo budućem predsjedniku, autora Pierrea Dukana, ali od njega je već muka cijeloj blogerskoj zajednici. Dukanov zadnji prijedlog (provokacija?) je da se u maturu uvede opcija „uravnotežena težina“, što bi omogućilo kandidatima da steknu bodove pod uvjetom da se nisu udebljali u periodu zadnje dvije godine gimnazije. Uzorak sa neta: „A što ne onda i kategoriju „podnošljiv facies“ ili „pravilni zubi“? „Ja predlažem bodove za šminkanje, nakit i visoke pete“; „Ono što proizlazi iz ovog prijedloga je da su debeli lopurde koje se ne trude i da ih treba kazniti“; „Još jedna manifestacija normopatije koja vlada“; „A kad će ispred sale za ispitivanje biti uvedena obavezna vaga?“

Reklama. Hoće li to uznemiriti oca slavne dijete? Uhhhh. Svaka marketinška tehnika je vjerojatno dobra u momentu uoči izlaska Dukanove ente knjige po redu, a posebno kad je autor već prema navici na samom čelu hit parada najprodavanijih knjiga: 2010. je famozna Dukanova metoda u hipu nestala, i tri puta zaredom bila najprodavanija knjiga na Top Deset. Svaka reklama njegovog imena, makar i loša, može samo obogatiti liječnika koji je već komercijalizirao svoje recepte i peciva u dućanima prodaje na veliko.

S druge strane, ovom gospodinu treba priznati dosljednost u idejama. Ovo pozivanje na maturu sa opcijom uravnotežena težina datira još iz 2008. Dukan je to lansirao u vrijeme tjedna prekomjerne težine, koji je inicirao u pariškim općinama.

Preciznije, radi se o kandidatima za polaganje mature čiji je index tjelesne mase između 18 i 25 – što je slučaj kod ogromne većina gimnazijalaca. Tako bi stekli mogućnost zaraditi dodatne poene iz ove opcije, ostajući unutar ovih granica težine. Jasnije, piše Dukan, dovoljno je „jednostavno ne udebljati se u toku zadnje dvije godine do kraja gimnazijskog školovanja“. Liječnik je sve predvidio: dva vaganja godišnje omogućila bi provjeravanje težine gimnazijalaca. Oni koji bi izabrali ovu opciju, dobili bi šest modula od po sat vremena za obrazovanje o praktičnoj ishrani, kuhinji i fizičkoj aktivnosti u zadnje dvije godine pohađanja nastave u gimnaziji.

Dukan precizira da bi izbjegao svaku diskriminaciju i čak dao prednost onima koji se nalaze izvan granica 18-25, jer bi stalno napredovanje prema uravnoteženoj težini (100 grama za tromjesječje) „bilo bi dovoljno da se zarade bodovi“. Vješto, ali promašeno. Prije nekoliko dana je francusko Ministarstvo nacionalnog obrazovanja izrazilo čuđenje nad „čudnovatim prijedlogom Dr Dukana, koji vrši fizičku diskriminaciju, a da ni ne zna“, i dodaje da su „zdravstveni problemi mladih dovoljno ozbiljni i zabrinjavajući sami po sebi, da ne bi smjeli biti tretirani olako. A ni matura. To je ispit znanja i sposobnosti, a ne zdravstveni pregled!“

Nacionalna zajednica udruženja pretilih (CNAO), pridruženi član nacionalnih zdravstvenih institucija na planu borbe protiv pretilosti, i koja predlaže pluridisciplinarni tretman (endokrinologija, ishrana, pratnja psihologa…) samo čeka na Dukana: „Njemu zaista treba stručna pomoć. Nakon njegove ideje da trudnice idu na dijetu, sad se bacio na mlade. Zavitlao je bombu. Već zamišljamo priču u dvorištima gimnazija: „Ti debela, nikad nećeš položiti maturu“. Opasnost je na vidiku kad djevojke nose konfekcijski broj 36 i misle da su debele. Više se ne nose korzeti, ali ideja je u glavama, tolika je presija posvuda. Napraviće anoreksične, bulimične i pretile bolesnike od mladih“, žali se Anne-Sophie Joly, predsjednica CNAO.

„Lipofobija“

Ova zajednica ni iz daleka nije jedina koja izražava zabrinutost. Kao liječnik nutricionista koji više voli sačuvati anonimnost kad je Dukan u pitanju: „Ova njegova ideja negira veliku heterogenost tijela, težina, veličina, boja očiju, kose. To znači zanemariti sve što su znanost i klinička ispitivanja ustanovili do sada o pretilosti odkad radimo na tome: ne mrša onaj koji to hoće. Nismo svi jednaki kad je težina u pitanju. I tražiti od gimnazijalaca, dakle od mladih, da se bore protiv karakteristika težine, je aberantno i čak skandalozno“. Dakle, apsurdno, kad se zna da u vrijeme gimnazije težina često varira i to često i sa razlogom: nema bodova za sve one momke, koji napuhuju mišiće (mišići su teški, zar ne?).

U suštini, niko ne negira relanost o pretilosti, ali zamjera se Pierreu Dukanu što surfa po „lipohobiji“, koja je izgleda obuzela francusko društvo. „Njegov prijedlog je demagoški, optužuje ga sociolog Jean-Pierre Corbeau. Od debljine oko struka je napravio simptom društvene neefikasnosti i čak bolesti, jer se traži medikalizacija estetike. To je karikaturalan prikaz debljanja, loš sam po sebi. To je manipulacija“.

Liberation, 4.01.2012.