Petrov i jagma za Todorićeva prava

Povezani članci

• Vinko Grgurev: Komunizam – II. dio
• Pjesma Euroazije
• Boris Pavelić: Srpsko-hrvatsko ispuhivanje genocida
• Marketinški agent etničkog čišćenja
• BAKIR HADŽIOMEROVIĆ: Bombardiranje Banjaluke i Laktaša
• Međunarodni znanstveni skup u Zagrebu: Uloga regionalnih država u perspektivi projekta Ujedinjenih oružanih snaga Europe

Domaća vijest dana stiže iz Mosta, čiji je lider, a usput i predsjednik Hrvatskoga sabora, Božo Petrov izjavio da »još uvijek gledamo način kako bi se vidjelo ima li država mogućnost preuzimanja upravljačkih prava, čak i ako se Todorić ne složi«.

Svakakvi će se načini tu tek gledati, a možda će se nešto, nekom dalekom prigodom, i vidjeti. Na primjer, eto, to kako će država preuzeti upravljačka prava nad koncernom koji više de facto nije u vlasništvu Ivice Todorića. I čijim će restrukturiranjem, odlukom Sberbanka, upravljati Antonio Alvarez III. iz velike svjetske konzultantske kuće Alvarez & Marsal, specijalizirane za ovakve poslove.

Premijer Andrej Plenković i Josip Budimir, član uprave Francka, pred kamerama su priznali da nisu bili konzultirani o izboru Antonija Alvareza III., da su o njegovu angažmanu odluku donijele banke i kompanija, ali da je tvrtka Alvarez & Marsal »dobro poznata u restrukturiranju«, te da za to što radi »ima velike reference«, jer »inače brojne kompanije ne bi tražile savjete« od Alvareza i od Marsala.

Ti savjeti imaju nezgodnu naviku da koštaju, pa tako i socioekonomist Toni Prug upozorava ovdašnje korisnike usluga restrukturiranja kako je primarni interes Antonija Alvareza III. da iz gomile nevolja u koje se strovalio Agrokor izvuče što više novaca, odnosno – da naplati sebe. A kakav rasplet slijedi ex-Todorićevoj firmi, to neće biti Alvarezov problem. Ako zadatak odradi onako uspješno – kao što je firma njegova oca vješto ugasila Lehman Brothers i izvukla milijardu i četiri stotine milijuna dolara za tri i pol godine – Alvarez III. ide na nove poslove. Dopusti li mu vrijeme, snimit će neki novi dance-hit, ali – nećemo sad o tome.

Hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću nije baš ni do Alvareza ni do plesa. On se jučer, nakon nekoliko tegobnih agrokorskih dana, zaputio na mostarski sajam. Upitan hoće li na Neretvi razgovarati i sa starim premijerom i upravo izabranim predsjednikom Srbije, Plenković je – uz prigodno nabrajanje čelnika niza država i ponosno naglašavanje hrvatskoga sajamskog partnerstva – uspio izgovoriti i to da će »o brojnim temama, pa tako i o Agrokoru, obzirom na njegovu važnost« popričati i s Aleksandrom Vučićem. Znate već kako njih dvojica važno razgovaraju…

No, vratimo se Boži Petrovu i njegovu gledanju glede preuzimanja upravljačkih prava u Agrokoru… Njemu možete vjerovati ili ne vjerovati kad ga čujete da priča kako je Vlada donijela ovakav Lex Agrokor da se ne bi sukobila s EU legislativom. I možete znakovito podignuti obrvu kada od predsjednika hrvatskog parlamenta čujete važno upozorenje – »mi u Ustavu imamo članke koji govore o tome da Vlada može reagirati kada nacionalni interesi dođu u ugrozu«. Eh, da, i to ćete vidjeti… Tu frapantnu brzinu vađenja ustavnih članaka na stol.

Vlada će se – jasno vam je – čim kucne taj sudbonosni časak odluke, ponijeti odgovorno kao što se banska dvorba vazda postavljala, u svakoj interventnoj prigodi od kupovanja Ine do prodaje HEP-a. Zatrčat će se i Plenković i Petrov i čitav vladajući tim, pohvatat će sve ugrožene nacionalne interese i sve ih redom pospašavati… I neće ih zanimati hoće li se Ivica Todorić složiti s njihovim izborom najvažnijeg među jednako važnim.

Jer tom Todoriću odlučni Božo Petrov više neće tolerirati njegovo pravo da – zbog svojih dosadašnjih odnosa s političarima – ucjenjuje čitavu državu i da je drži taocem. Nećemo mi to više trpjeti! – poručuje predsjednik Sabora. I dodaje: barem ćemo pokazati da smo pred zakonom svi isti.

Ali – govori li Petrov to zbog zakona ili zbog vlastite povrijeđene taštine? On to naglašeno naglašava zato što mu nisu prijale primjedbe da je kaznenu prijavu pokrenuo iz populističkih razloga. A to – vjerujte Petrovu – nije nikakav populizam, nego je populizam ono što rade svi ostali izuzev hrabroga njega.

Populizam je »kada mediji pišu bajke o Todoriću«, budući da takvi kakvi jesu – »ništa drugačije i ne smiju«. A kako Božo Petrov nije spomenuo nikakve izuzetke, možda će se kao Sveto pismo hrvatskoga kapitalizma jednoga dana izučavati da su o Todorićevu imperiju svi u ovoj zemlji pisali bajčice i bajke. Pa čak i oni koji su pišući o njegovoj tajkunskoj veličajnosti spominjali uglavnom prodavačice i skladištare s bijednim plaćama, sve izbačene i sklonjene u zavjetrinu, sve preko čijih se sudbina razvukla ta Gazdina igra prijestolja.

Takvim je luzerima jasno da se pravdoljubivi Božo Petrov neće razmetati imenima i prezimenima političara i ostalih moćnika koji su »gospodinu Todoriću pomogli da dođe u ovakvu situaciju i da Hrvatska postane ovisna o jednom čovjeku«. Kao što im je jasno i na što će sličiti upravljačka prava u Agrokoru kad ih, jednoga dalekog dana, Petrov i država preuzmu.

novilist.hr