Petar Fehir: Kuharica

Povezani članci

• IZDAJA
• Tito, majci (4. maj osamdesete)
• Đikić pita Josipovića: Zašto se, predsjedniče, toliko uzbuđujete na svaki spomen Marka Vojkovića?
• ILI PRAVITE DNEVNIK ILI IDITE U PROMOTORE!
• Basara: Batalite prohibicije, bolje obezbedite punu zaposlenost
• Aleksandar Vučić: „Ja se bojim našeg mentaliteta“

Foto: Flickr

Čudna smo mi sorta.

Gotovo da nema doma u kojem “kuharica” ili slična šarenoilustrirana knjiga recepata ne krasi “viseću kuhinju”.

Pa ipak, rijetko je otvorimo, čak i kad čekamo posebno željene goste. Ako to i uradimo nije sigurno da imamo baš svaki egzotični začin ili da baš precizno odmjerimo količinu potrebnih namirnica.

To nas ne priječi da očekujemo da pripremljeni specijalitet ima baš onaj ukus koji je na kraju lista opisan i da ga nazovemo baš onim finim imenom iz kuharice.

Nismo, vozeći kroz šumu, skloni usporiti na znak “divljač na putu” jer , rukovodeći se prethodnim iskustvom, ne očekujemo da će srna baš sada istrčati iz žbunja. Ako se to i desi reći ćemo “jebiga, baš sad da naleti”.

Ne čudimo se ni kad jedan od rukovodećih ljudi nove hrvatske vlasti, rukovođen valjda starom izrekom o “pijanom i plotu”, relativizira moralnost.

Kad, prateći utakmicu, komentiramo napad “naših” obično se složimo da smo izveli “odličan napad”, a kad to isto učine gosti pričamo o “podmuklom napadu”.

To “kreativno” tumačenje perspektiva, pravila i običaja ustvari je nedosljednost, nedisciplina, nekulura ili, u pozitivnoj preformulaciji, “balkanski šarm”.

Na ist način funkcioniraju i državne zajednice. Posebno na ovim našim prostorima. I kad se dogovorimo o jasnim i strogim načelima, zasnovanim na najvišim demokratskim standardima, u času kad se suočimo s našim vlastitim glasačkim listićem, ne mislimo mnogo na te kriterije.

To nas naravno ne priječi da od vlasti očekujemo upravo ono što se rimuje s našim očekivanjima o poštenoj, demokratskoj i sposobnoj vlasti.

Još prije nekoliko mjeseci podržali smo inicijative o dubinskim  reformama, velikom zaokretu, nadi u budućnost, a sada šutljivo prihvaćamo povratak na četerdeset ili devedeset prvu i mješanje krušaka i jabuka.

Na isti način kao kod tumačenja recepta iz kuharice s početka teksta.

Nadamo se da će se valjda jednom desiti čudo pa će iste premise dati različiti zaključak.

Da će valjda jednom jedan i jedan biti tri.