Pelješki most: Odakle još 95 posto?

Povezani članci

• Erminovo pismo iz Srebrenice
• Hudovišne izmišljotine
• Hrvatska faktički ne priznaje BiH
• Osamnaest godina bez “srpskog Kenedija”
• August Cesarec: Za vječan Prvi maj
• Tim Tom Club

Opet Pelješki most, jasno, idu izbori. Premijerka je nekidan slavodobitno objavila da je s moratorijem gotovo, gradnja se nastavlja već u rujnu i financijska konstrukcija je, kaže, zatvorena. 

To je sigurno muzika za mnoge ljude iz toga kraja države koji se ljute što ostatak Hrvatske brunda protiv mosta da je očajno skup, a praktički nepotreban. Taj ostatak Hrvatske kaže dajte tih 300 milijuna eura da se tamo otvore radna mjesta i ne cirkusirajte s takvom rasipničkom investicijom u predizborne svrhe. Pa na granici s BiH ne čeka se ni usred ljeta više od 10 minuta, zar iscrpljeni porezni obveznici za takav luksuz trebaju izbrojiti dvije milijarde? 

Uvjeravali ste javnost, kaže taj ostatak Hrvatske Vladi, da je most ključna stvar za uspostavu schengenske granice prema BiH, pa smo vam skoro i povjerovali. Ali onda su vas iz EU poklopili da to nema veze s istinom: taj most je vaš hir i nas ne zanima. Pa ste tražili novac za nastavak gradnje od Europske investicijske banke, a oni su kazali da ne daju jer je ta Investicija besmislena. To je bilo u travnju. Dakle, odakle novac? I čemu uostalom, sve da ga i ima? 

No, južnjaci, naravno, brane most. Malo zato što će im dobro doći, malo zato što će prodati zemljišta za dobre cijene, a malo i zbog časti, da se i oni osjete važnima, da i njima kapne kakva »kapitalna investicija«. 

Oko ovog mosta, dakle, naprosto nikad neće biti suglasnosti kao što je skoro nikad nema ni oko čega. 

Da se odmah razumijemo, mostovi su uvijek dobra stvar, lijepo ih je imati, s njima se lakše živi. Stanovništvo uz sve naše rijeke želi još mostova, ali za njih nikad nema novaca. Nema mostova čak ni preko Save, koja teče duž cijele Hrvatske, ni izdaleka koliko bi trebalo. Trogir se doslovno guši od automobila i stalno im se obećeva novi most, ali od tog mosta nikad ništa jer tko će izbrojiti tolike pare? A zar ne bi i Bračani bili sretni da se njihov otok poveže s Hvarom. Zašto ne i sa Šoltom kad je tako blizu? 

No, u ovoj situaciji, sve takve želje zvuče neumjesno, pa čak i drsko. Tako sada zvuči i guranje Pelješkog mosta, pa što košta da košta, tim prije zato što je Jadranka Kosor, koja ponovno neodgovorno obećava brda i doline jer peca izborne glasove, zaboravila reći javnosti gdje misli naći novac kojega nema. 

Nastavit će izgradnju Pelješkog mosta tri mjeseca prije izbora? Lijepo, samo s čime ćemo ga dovršiti, s rastom BDP-a od eventualno jedan posto, a poslije možda tek nešto malo više? Sad imamo 100 milijuna kuna i ni cvancika preko toga. To je jadnih pet posto od ukupne cijene koju spominje Vlada. 

Dakle, čak i ako bi cijena Pelješkog mosta doista bila dvije milijarde kuna – a procjene stručnjaka sežu čak dotle da će se trošak na kraju popeti za dvostruko – Vladi fali nevjerojatnih 95 posto novca da dovrši ovu investiciju. 

A ako su u pravu prognozeri dvostrukog poskupljenja, onda nema smisla ni računati tih 100 milijuna jer oni će planuti već do izbora. To su te neumoljive brojke. A što poslije? 

Premijerka stoga ne bi smjela tako zavaravati narod jer ipak je malo onih koji su baš takve budale.

Novi list