Peđa Kujović: Ne postoji niti jedna BiH tragedija od 90-tih pa do danas kojoj SDA nije kumovala
Povezani članci
- “Misli o prirodi!” predstavljen danas u Mostaru
- Sarajevsko tužilaštvo neće provoditi istragu po prijavi o nepružanju liječenja djevojčice
- ZVONIMIR NIKOLIĆ: ZAŠTO KOD NAS NE USPIJEVAJU PROTESTI?
- Ivan Markešić o politici Dragana Čovića: Jadno, da jadnije ne može biti
- Don’t worry, be Kerry!
- Nerin Dizdar: Generalna proba pred pravu predstavu
Jucerasnju sjednicu Doma naroda Parlamenta FBiH, a vjerovatno i citavu aktuelnu politicku “situaciju”, sasvim jasno je opisao jedan stari SDP-ovac, jedan od onih ciju i biografiju i ideolosku dosljednost, zaista cijenim, sapnuvsi mi u prolazu, tokom jedne od mnogih pauza : “Svi mi se gade i stidim se”.
Razlog sazivanja jucerasnje sjednice bila je namjera nove koalicije da smjeni iz rukovodstva Doma naroda clanove stare koalicije. To je izgleda bilo poznato svima osim clanovima stare koalicije. Oni su mislili da cemo, kako je najavljeno u pismenom pozivu, razgovarati o “aktuelnoj politickoj situaciji”. Kada je na otvaranju sjednice, kao sto to poslovnik predvidja za svaku, a posebnu istice za vanredne, hitne, sjednice, klub Hrvata predlozio izmjenu dnevnog reda, Amir Zukic, kao predsjedavajuci kluba Bosnjaka se usprotivio i narednih sest i po sati se izmedju njega i njegovih dojucerasnjih koalicionih partnera vodila rasprava na temu ” moze li se na sjednici promjeniti dnevni red”.
Radi se naravno o jednostavnom pravnom pitanju na koje se odgovor moze pronaci citanjem Poslovnika Doma naroda. Cilj poslanika iz stranaka koje vise ne cine vladajucu vecinu je bio “kupovina vremena”, prekidanje sjednice i opstrukcija.
Sta dobijaju tim dodatnim vremenom? Sta dobijaju kocenjem procesa koji je sada vec nezaustavljiv?
Moguci odgovori su da dobijaju medijsku paznju, da pokazuju snagu da se mogu oduprijeti novoj koaliciji i nadaju se da ce im to pomoci na lokalnim izborima u oktobru. Svaki od ovih odgovora je moguc i politicki shvatljiv, ali su oni, bas kao i u KS, insistirali upravo na onom koji je za njih neodbranjiva – postivanje zakona i Poslovnika – argumentu koji kad ih iznose clanovi SDA, HSP-a i NsRZB zvuce toliko neuvjerljivo da je citava stvar, kada posljedice ne bi bile tako ozbiljne, zapravo komicna. Ne postoji niti jedna BiH tragedija od 90-tih pa do danas kojoj istaknuti clanovi SDA nisu, pa malo je reci, kumovali. Od Izetbegoviceve teze da ce Bosnom u ime naroda koji u njoj zive vladati politicke stranke koje ce ih predstavljati, preko nespremnog ulaska u rat za nezavisnost, pa potom ratne privatizacije i post ratnog politickog kriminala.
Tokom svojih desetak istupa Amir Zukic je manje vise iznio na vidjelo ne samo pretenzije SDA da odbranu BiH pripise svojoj stranci nego i potvrdio da SDA jos uvijek ne moze da prihvati princip da ni jedna stranka nema monopol nad predstavljanjem jednog od tri “konstitutivna” naroda. (Rijec konstitutivni je pod navodnicima jer niko pa ni ja ne zna sta ona u javno pravnom smislu zapravo znaci).
Previse je toga iznio Zukic sto bi u civilizovanom politickom miljeu zahtijevalo reakciju.
On/oni jos uvijek misli da su rijeci nacija i narod sinonimi – pa se poziva na zastitu vitalnog nacionalnog interesa- vitalni nacionalni interes je vitalni interes BiH, a Bosnjaci kao narod imaju na raspolaganju mehanizam za zastitu vitalnog etnickog interesa. Potom govori o vecini u klubu Bosnjaka – a ne kaze da je to tek natpolovicna vecina a ne 2/3 vecina koja je potrebna za pokretanje tog mehanizma. Nakon toga, kaze, da Srbi i Hrvati u Domu naroda nemaju pravo da traze smjenu Bosnjackog Predsjednika FBiH – a ne kaze zasto ga onda oni biraju i da li to znaci da podrzava HDZ koji osporava legitimitet clana Predsjednistva BiH, Zeljka Komsica.
Sta jos vrijedi spomenuti iz tog dijela sjednice?
Besmislene istupe delegata Cardzica sigurno ne.
Ja bih izdvojio odlican istup Anera, iz reda Ostalih.
Pametno, argumentovano i pravo u kost. Odlican, pet. I nije mu prvi put.
Aner Žuljević lider Sdp-a Hercegovine
***
U pauzi, po restoranu, kruze papiri sa desetinama potpisa i brojem licne karte. Pitaju me hocu li i ja potpisati i pruzaju mi papire. Pitam, sta? Zahtjev za smjenu Budimira i Kebe, kazu. Pa gdje to pise?, pitam. SDP-ovci tek onda zbunjeno primjetise da su se potpisali i upisali licne karte a da na papiru i ne pise povodom cega.
Na sljedecoj pauzi ponovo dobijam papire sa zaglavljem koje objasnjava svrhu i, vrlo rado, potpisujem.
Jedan sam od rijetkih u Domu naroda koji nije ni glasao za njega. Smatrao sam da cinjenica da dolazi iz stranke koja velica Antu Pavelica (ciju slika krasi njihov Glavni Stan) i NDH ne moze biti prebrodjena njegovom deklarativnom pro-BiH i gradjanskom orijentacijom. Podpredsjednik Kebo dolazi iz SDA a sta mi o njima mislimo odavno je poznato.
Na kraju je skupljeno 39 potpisa. To je potrebna 1/3 od ukupno 58 delegata u Domu naroda.
***
U jednoj od pauza, kada je vec postalo jasno da je smjena neizbjezna i da ce na Karolinino mjesto sjesti neko iz neko redova HDZ-a clanovi te stranke se baskare u stolicama u kojima tokom sjednica sjede ministri Vlade FBiH.
Dovikuju svoje zelje – ja bih ovu ovdje, ja cu ovu, e ova je za mene, ne mogu da docekam, itd.
Njihov humor me potpuno mimoisao. Ja sam u njihovom ponasanju vidio samo zelju za foteljom, za vlascu i onome sto s vlascu dobiva onaj koji je obnasa. Zalosno. Gledam kako, najozbiljniji medju njima, Radoje Vidovic, reaguje na ovu “djecju igru” njegovih kolega. On se pravi da ih ne vidi.
***
Negdje iza 8 sati, nakon ko zna koje pauze, sjednice se nastavlja. Amir Zukic saopstava da Bosnjacki klub napusta sjednicu. Clanovi Bosnjackog kluba iz stranke SDA Izlaze iz sale. U pauzama, znajuci da je ovo plan sam razgovarao sa Amirom i rekao da mu je to jako los potez, da se u javnosti stvara utisak da se radi o etnickom a ne o stranackom sukobu. Sjednica se nastavlja. Karolina je smjenjena, Vidovic sjeda na njeno mjesto.
***
Zao mi je Karoline. Pocetno neiskustvo i nesigurnost u vodjenju sjednica je jako brzo prebrodila i stoicki izdrzavala napade HDZ-a na njen legitimitet na svakoj sjednici, na svakoj tacki dnevnog reda. Sjednice je vodila demokratski, po Poslovniku i, rekao bih, vrlo posteno.
Dodatnu tezinu sinosnjoj smjeni dala je i jedna privatna, licna, situacija u kojoj se nalazi – njen suprug je nedavno dozivio saobracajnu nesrecu i par dana bio u komatoznom stanju.(Ona se, a i ja, nada da ce se izvuci – u pauzama trci na telefon i kontaktira doktore da vidi kako je).
Ne mogu a da ne spomenem dopredsjedavajuceg Jasmina Smailbegovica, koji je, uprkos ociglednom uticaju kemoterapije na njegovu fizicku spremnost, stoicki izdrzao maratonsku i tesku sjednicu.
***
Opet govori Damir Cardzic. Zna da je svima dosta sjednice za danas, zna da nista ne moze uraditi i odlucio je da nas…maltretira. Reci da delegat istupima na sjednici maltretira kolege je mozda preostro, ali to je jedina rijec koja mi pada na pamet. Da je to sto govori politicki razumljivo ili duhovito ( a on i jedno i drugo zna, ponekad) oprostio bih mu i ja drugi.
***
Usvajaju se zakljucci.
Od Vlade FBiH se trazi da pokrene smjenu ministara iz bivse koalicije. Glasam za.
Od Vlade se trazi da sprijeci odlazece kadrove u nanosenju stete imovini FBiH. Glasam za.
Potvrdjuju se novi privremeni clanovi Upravnog odbora TV BiH. Glasam protiv.
U statutu niti u drugim dokumentima koji regulisu izbor i imenovanja za ovaj Upravni odbor ne postoji pojam
“privremeni clanovi”. (Isakovica poznajem i cijenim i drago mi je da je izabran ali i zao sto je to uradjeno suprotno odredbama statuta).
***
Informacija o protokolu o saradnji izmedju Vlade FBiH i “fantomske” firme.
Pisalo se o tome mnogo ovih dana. Mediji su dovodili u sumnju kredibilnost rusko-njemačke firme IFC-IFM.
To sto sam citao o osnivackom kapitalu, o sjedistu i projektima koje je firma do sada realizovala ne pruza razlog za povjerenje. SDA je zahtijevala da se i tome prica na ovoj sjednici. Premijer Niksic se pojavio neposredno prije nego je tacka dosla na dnevni red, ali su delegati SDA vec bili napustili sjednicu.
Ipak. Premijer izlazi za govornicu i objasnjava o cemu se radi.
Protokol navodno ne povlaci nikakve obaveze Vlade prema toj firmi.
Zapravo, kako je premijer objasnio iz potpisanog protokola nista ne proizilazi. I zato je, barem meni, nejasno, zasto je uopste potpisan. Ocigledno je iz korenspodencije izmedju Vlade i firme, koju premijer cita, da Vlada&Elektroprivreda FBiH, naglasava da im protokol ne daje nikakvu prednost u odnosu na druge firme koje ce se javiti na javni poziv (tender), ali ih(tu firmu) Vlada u svojim pismima otvoreno ohrabruje da se jave na njih kada budu raspisani.
Toliko je malo (provjerenih) informacija o svemu ovome (premijer nam je obecao dostaviti puno vise – pismeno i naknadno) da sam se prilikom glasanja mogao jedino rukovoditi sljedecim:
– Imam vrlo pozitivan odnos prema premijeru Niksicu i, ne racunajuci “ono s bratom” mislim da je posten, vrijedan i pametan.
– Protokol je u Vladi prihvacen jednoglasno – dakle za njega su bili i ministri SDA (Ne vjerujem u konspiracije u kojima ucestvuje puno ljudi)
– Postoji mogucnost naknadnog reagovanja ukoliko vidim da se protokol pretvara u nesto sto ne bi smio
***
I pri kraju, da se vratim na pocetak.
Ovo sto se dogadja – raskid koalicije – je normalna politicka pojava u svim demokratskim zemljama, ali nacin na koji se to radi je degutantan. Sjedeci u skupstinskim klupama godinu i po dana slusao sam kako clanovi tadasnje koalicije govore o liderima i strankama sadasnje koalicije takve gadosti, optuzuju ih za kriminal i generalno stvari “koje pas s malom ne bi pojeo”. Iste takve pa i socnije optuzbe upucene tadasnjim patnerima u vlasti su iznosili clanovi tadasnje opozicije a sadasnji partneri. Da ne govorim o tezama “pa nismo valjda s Fahrom trebali praviti koaliciju” i “vrlo smo zadovljni radom SDA u Vladi FBiH, sve se odluke donose jednoglasno”, itd.
***
I na kraju…
Ocigledno je da vise u politickom svijetu nije vazno. Ni ideologija, ni principijelnost, ni rijeci koje su izgovorene, ni obecanja koja su data partnerima i glasacima. Poltiicari prelaze iz narodnjackih u socijaldemokratsku stranku ne nailazeci pri tome ni na kakvu ideolosku prepreku. Oni koji su do juce bili odlicni, danas nista ne valjaju.
Ocigledno je da se o mnogim slucajevima kriminala sutjelo – a to je takodje krivicno djelo – da bi se sacuvao “mir u kuci”odnosno tadasnja koalicija. Time su i jedni i drugi izgubili moralni kredibilitet. Na kraju krajeva, zastje nemoguce da su sadasnje medjusobne optuzbe sve istinite, da su optuzujuci se medjusobno svi u pravu.
Jedini pravedan i demokratski izlaz iz ove situacije bi bili novi opsti izbori.