Parlamentarni izbori u Turskoj 2015: AKP još uvijek favorit

Povezani članci

• Vazalova batina
• Holokaust i mi
• Mjesec revizionizma
• MOJA DOMOVINA I U POBJEDI PORAŽENA
• Odlazak ljudske veličine i simbola Mostara: Umro Ratko Pejanović
• Goran Sarić: Neću

Foto: Reuters

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES je pripremio analizu pred predstojeće parlamentarne izbore u Republici Turskoj, koji će se održati 7. juna/lipnja 2015.godine. Iz opširne analize »Parlamentarni izbori u Turskoj 2015: AKP još uvijek favorit« objavljujemo najvažnije in najzanimljivije dijelove.

U nedjelju 7. juna/lipnja 2015, građani Turske će ponovno u manje od 15 mjeseci već treći put izaći na birališta, kako bi izabrali zastupnike/poslanike Velike narodne skupštine Turske, koja broji 550 zastupnika. U mjesecu martu 2014. održani su lokalni izbori, a predsjednički izboru u augustu 2014.godine.
Na parlamentarnim izborima sudjeluje 31 politička stranka, koje će se nadmetati za glasove 56.641.000 birača, od toga 53.765.000 u Turskoj te 2.876.000 u inostranstvu. Izborni prag je 10%.

AKP vodeća stranka u Turskoj

Između 31 političke stranke, koje će sudjelovati na parlamentarnim izborima su i četiri najveće:
1. AKP, Stranka pravde i razvoja. Osnovana 2001.godine. Predsjednik stranke je sadašnji premijer Ahmet Davutoğlu. Vodeća politička stranka u Turskoj, čija su nastojanja usmjerena prema građanskim i vjerskim slobodama. U njenom konzervativnom programu je naglasak na prozapadnim tržišnim principima te članstvu u EU. Na unutarnjopolitičkom planu nastoji mirnim putem riješiti kurdsko pitanje, vratiti vojsku, policiju i sudstvo u svoje ustavne okvire. AKP se vrlo oštro obračunava sa svakom paralelnom strukturom u državnom aparatu.

AKP je tokom svoje 12-godišnje vladavine spasila Tursku od hiperinflacije i gospodarske krize. Danas je Turska 17. najveće gospodarstvo na svijetu.
Na izborima se očekuje da će osvojiti 40%-45% biračkih glasova. U slučaju, da stranka HDP ne pređe 10% izbornog praga, njeni će glasovi automatski pripasti najvećoj stranci AKP. Potencijalni kurdski birači na jugoistoku Turske tradicionalno ne glasaju za stranke CHP i MHP.

2. CHP, Republikanska narodna stranka. Osnovana je 1919.godine kao najstarija politička stranka moderne Turske. Sekularna je politička stranka prema uzoru na evropske socijaldemokratske stranke. Predsjednik stranke je Kemal Kılıçdaroğlu, koji je po vjerskoj pripadnosti pripadnik šijitske sekte Alavita.
CHP je imala važnu historijsku ulogu poslije osnivanja od strane oca Turske republike Mustafe Kemala Atatürka. Stranka je vodila Tursku u kritičnim vremenima poslije Drugog svjetskog rata, kada je Tursku promijenila u modernu zapadnu i razvijenu državu. U 80-tim i 90-tim godina prošlog stoljeća CHP gubi smjer i sa svojim koalicionim partnerima gurnula je državu u duboku gospodarsku krizu. Hiperinflacija je dovela do smanjenja vrijednosti turske lire. Krajem vladavine CHP te dolaskom Recepa Tayyipa Erdoğana i njegove stranke AKP je bilo vraćeno povjerenje u tursko gospodarstvo i pravnu državu. Na izborima se očekuje, da stranka CHP osvoji do 30% podrške birača.

3. MHP, Stranka nacionalnog pokreta, je treća stranka po veličini. Osnovana je 1969.godine. Stranka promovira turski nacionalizam i u svojoj historiji je imala vlastite milicije, koje su u 70-tim godinama prošlog stoljeća počinile više ubojstava ljevičarskih akademika i aktivista. Predsjednik je Devlet Bahçeli.
Njihov obračun sa marksističkom frontom DHKP/C (Revolucionarna narodna oslobodilačka stranka-fronta) bio je povod vojsci za državni prevrat, 12. septembra 1980.godine. Na izborima se očekuje, da će osvojiti oko 15% glasova birača. Među njihovim najvidnijim kandidatima za zastupnike je, sasvim sigurno, prošlogodišnji drugo uvršteni opozicijski predsjednički kandidat i utjecajan intelektualac Ekmeleddin İhsanoğlu, bivši generalni sekretar Organizacije za islamsku suradnju (OIC).

4. HDP, Demokratska stranka naroda. Osnovana je 2012.godine. Ima dva predsjednika, sve popularnijeg predsjednika Selahattina Demirtaşa i predsjednicu Figen Yüksekdağ, koja je poznata ljevičarska aktivistica.
Stranka je ljevičarska in prokurdska. Deklarira se, da zastupa interese ljudi, koji su na margini društva kao što su žene, manjine, homoseksualci, itd. Suprotstavlja se kapitalizmu i vjerskoj netoleranciji.

Populistički je na izborima na svojim listama prepustila 50% kvote ženama te 10% LGBT populaciji. Stranka ima kandidate iz različitih manjina – Alavite, Armence, Azere, Rome i ostale. Prilikom demonstracija u Gezi parku 2013.godine u Istanbulu bili su glas Zelenih.
Prvi puta izlaze na izbore kao stranka. Na proteklim izborima su njeni kandidati bili izabrani u parlament kao samostalni kandidati (29). HDP očekuje 10%-12% glasova birača, uglavnom od ljevičara i nešto kurdskih glasova na jugoistoku Turske.

Predstojeći parlamentarni izbori su vrlo važni za Tursku. Sadašnji predsjednik stranke AKP i vlade Ahmet Davutoğlu, prvi put izlazi sa strankom na izbore poslije 12-godišnjeg vođenja karizmatične ličnosti, kao što je Erdoğan.
Za osnivača stranke AKP i sadašnjeg predsjednika Republike Turske, Erdoğana su izbori posebno važni zbog reforme predsjedničkog sistema iz parlamentarnog u (polu)predsjednički sistem, jer tako faktički može voditi Tursku na osnovu programa stranke (Turska 2023, uvrštavanje među 10 najrazvijenijih gospodarstava na svijeta).
Za CHP će izbori odrediti promjenu smjera. Vjerojatno će poslije skromnog izbornog rezultata zamijeniti lidera i promijeniti političku smjer, više se okrenuti prema lijevom centru.

Novi parlament i nova vlada pred brojnim izazovima

Poslije parlamentarnih izbora će se novi parlament i nova vlada naći pred brojnim izazovima, jer:
● AKP želi promijeniti parlamentarni sistem u predsjednički. CHP, HDP i MHP tome se suprotstavljaju.
● AKP želi zadržati postojeći izborni prag od 10%. CHP ga želi smanjiti na 5%. MHP je za promjenu, ipak ne navode brojeva. HDP je za izborni prag 0%.
● Što se tiče alavitske manjine, u AKP su uvjereni, da je stvorena atmosfera za debatu u vezi sa tumačenjem islama. CHP zahtjeva zvanično priznanje i jednakost za Alavite te legalizaciju svih njihovih bogomolja, zvane Cem Evi/Cemevi. MHP je za veće priznanje alavitskog islama. HDP je za to, da sva alavitske svetišta dobiju dozvole i ustavni status.
● Što se tiče prava žena, AKP je pristalica povećanja stope rađanja i nataliteta. Nagrade majkama i dodatak za majke, koje rade odnosno su zaposlene. Stroga zabrana bilo kakvog nasilja nad ženama. CHP i MHP su za pomoć najsiromašnijim porodicama te za povećanje broja zaposlenih žena u sudstvu. U HDP su otišli dalje od ostalih i zahtijevaju osnivanje ministarstva za ženska pitanja. Da svaka žena domaćica dobije socijalnu pomoć i da ima ista prava kao radnici, jer radi kod kuće kao domaćica.
● Što se tiče kurdskog pitanja, AKP je prvi put u historiji moderne Turske započela mirovni proces, nazvan»Unutrašnji mir«.
Ulaskom HDP u parlament Kurdi prvi put u historiji dobivaju stranku, koja će ih zastupati. CHP i MHP su rezervirani, što se tiče mirovnog proces, i ti strahovi nisu ograničeni samo na njih. I AKP i HDP vrlo ozbiljno prihvaćaju sadašnji mirovni procesa zbog osjetljivosti prirode problema i otpora sekularnih republikanskih elita te proislamističkih Kurda.

U proteklim godinama u Turskoj je ojačalo civilno društvo, a posebno mediji. Aktualni problemi na relaciji »mediji – vlada« ilustriraju, kako je naporan društveni proces osiguranja djelovanja medija i kako snažno je pod utjecajem i teretom negativnih iskustava iz turske prošlosti.

Gospodarstvenici kandidiraju

Zanimljivo je, da na predstojećim parlamentarnim izborima političke stranke kandidiraju, prije svega, poznata imena iz svijeta gospodarstva. Svi su svjesni, da su birači oduševljeni sa AKP upravo zaradi uspješne gospodarske politike. AKP ima 18 kandidata iz svijeta gospodarstva, a među njima su Mustafa İbrahim Turhan, bivši direktor Istanbulske berze i Naci Ağbal, bivši državni sekretar ministarstva financija, koji će vjerojatno naslijediti gospodarskog stratega vlade, Ali Babacana.
CHP ima također 18 kandidata, poznatih imena iz gospodarstva. Angažirali su i Kemala Dervişa, bivšeg ministra gospodarstva i eksperta UN za razvojne programe za pisanje svog gospodarskog programa. MHP kandidira Durmuşa Yılmaza, bivšega guvernera centralne banke.
Što se tiče zastupljenosti žena, HDP ima najviše kandidatkinja, i to 268, CHP 103, AKP 99 i MHP 40.

Erdoğan zaštitni znak AKP

Erdoğan je u protekloj deceniji osigurao bolju budućnost Turske, stabilizirao je i vratio na regionalnu i svjetsku scenu. Dokazao je, da je lider nove Turske republike. Takva politika je stvorila i protivnike, koji ne žele snažne i utjecajne Turske. Za biznismene i strane investitore Erdoğan istovremeno znači sigurnost i stabilnost njihovih investicija.
Turska je zahvaljujući Erdoğanu postala »oaza mira« u nemirnoj regiji (građanski rat u Iraku i Siriji, iranski nuklearni program i prijetnje Zapada, nestabilnost u Crnom moru poslije ruske aneksije Krima). Turski građani žele očuvati sva pozitivna dostignuća sadašnje vlade, od društvenog blagostanja, dobrih uvjeta za poslovanje do visoke gospodarske rasti.
Turska je već deceniju država kandidat za članstvo u EU, iako je pregovarački proces u zastoju, što nije dobro za nijednu stranu. Činjenica, da je u proteklih pet godina otvoreno samo jedno poglavlje u pregovorima, umanjuje kredibilitet EU u očima turske javnosti. Nastavljanje reformskog i pregovaračkog procesa je vrlo važno za nastavak razvoja Turske, a ujedno EU, koja je u dubokoj krizi i potrebna joj je jaka i stabilna te gospodarski uspješna država članica.

Još jedan korak u razvoju rastuće turske demokracije

Međunarodni institut IFIMES smatra, da su predstojeći parlamentarni izbori vrlo važni za budućnost demokracije u Turskoj i biće još jedan korak u razvoju rastuće turske demokracije. Za Tursku je važno, da ukine brojne paralelne strukture i odlučivanje vrati u institucije turske države. To će biti jedan od glavnih izazova za novu vladu i predsjednika Erdoğana kao i nastavak započetih reformi, mirovnog procesa sa Kurdima te osiguranje šireg unutrašnjeg konsenzusa i regionalne stabilnosti.
Turski birači još uvijek ne žele žrtvovati Erdoğana i birati opciju, koja ne bi bila provjerena i koja bi predstavljala nekakav prijelaz u nepredvidljivu i neizvjesnu budućnost. Turski birači se još uvijek sjećaju vremena, kada je CHP bio na vlasti (više vojnih prevrata, bankroti, devalvacije turske lire), koji faktički nudi neizvjesnost.
Erdoğanova vizija napretka i razvoja Turske je suštinski brža od aktera, koji sudjeluju ili prate taj put. Taj raskorak je potrebno smanjiti u narednom periodu.