Para svijet raspara

Povezani članci

• Majke u milosti bivših muževa i nakaradnog sistema
• Novus Ordo Imperorum
• Mladi iz Srbije u Srebrenici: Iskreno se izvinjavamo i priznajemo genocid
• Nelegalna gradnja na Vrelu Bosne: Kako PRIVREMENE DOZVOLE POSTAJU TRAJNE
• Srebrenica: 28 godina izbegavanja odgovornosti
• Mesić: Prekrajanje svijeta po volji samo jedne velike sile, ili nekoliko njih, nema budućnosti

20 godina Dejtonijade ili splet naših narodnih igara i običaja u kratkim ogovaranjima

DEMO(N)KRATIJA UBI(H)

Piše: Haris Hrustemović

Ekonomski stručnjaci, analitičari i ostali finansijsko – financijski znalci, gud afternun, guten tag, buenas tardes, bonžur, buon pomeridžo, dobri djenj. Uvažena gospodo od šlajpek nauke na svim merdijanima, dobar Vam dan, selam, Bog Vam pomog’o, bok, šalom i tri puta drugarsko zdravo iz demo(n)kratske Bosne i Hercegovine. Slučajno ako nekome nije najjasnija veze između svjetske ekonomije i naše domovine, pojasniću jednostavno, preciznije – prosto, kada neko od ekonomskih odlikaša u razvijenim zemljama prne, ovde se pošten čovjek usere do izavrata. Dok se podapire, pita se, šta to bi, šta sam ja skrivio. I valja njemu takvom, na liberalno domaće i ino tržište. Oprostite mi na mom priprostom gledanju na svjetsku besparicu, ali gore navedena gospodo, Vi samo mlatite praznu slamu, a slame neće biti dovijeka. Ne sumnjam da ste pošteno zaradili diplome, te ostale priznanice, lijepo zborite i solo i u zboru, ali sve što sam čuo od Vas jučer i danas, isto nabrajate u posljednjih šest – sedam godina. I gdje smo, šta smo, šta se izdobrilo? Para nema. Otpustili su negdje toliko viška zaposlenih, da sada jedan radi za desetoricu. Jadnik kada dođe kući, trese glavom lijevo – desno, brblja u njedra sam sa sobom, a oči k’o ping pong loptice, ispale i bulje u ništa. Žena i djeca ga polijevaju naizmjenično ključalom i ledenom vodom po pola sata, kako bi ga dozvali. Onih devet otpuštenih i prepuštenih slobodnom tržištu rada i raznih parada, trebali bi sve više i više kupovati njegovih ruku i pameti djela, kako i on ne bi ostao bez posla. Krasno. Kad već spomenuh, o Pingu i Pongu sve najbolje, jer ako već nisu, onda će uskoro zagospodariti gospodarstvom, pa zašto se zamjeriti. Uštedama na račun stezanja kaiša, čovjeku iz trbuha može krv udariti u glavu, ali da ostane i bez daha. Ostane li bez daha, ostao je bez svega. Šta se desi kada udari odveć krv u glavu, nekom drugom zgodom ili nezgodom. Dugo se ogovaralo jednog što smanji troškove kravi koja ga je hranila. Pred sam kraj implementacije tog plana, otegli papke i krava i dotični. A, bilo je nešto i dobrog u tom biznis planu jasli i pojila. Ubrzo, njegov sin rasproda ostalu čačinu imovinu, posluša bankare i oroči pare. Dobio bi fine novce od kamata, da banka ne propade. Još jednom, oprostite mi na moje priprosto uplitanje u svjetsku besparicu. Nije mi baš jasno, kada sve znate o gospodarenju gospodarstvom, kako to uopšte dođe do ovolike globalne krize. Nije na odmet napomenuti, riječ globalna je nastala od riječi globus, ali i globa. Znaju i oni što su imali keca iz geografije ili zemljopisa, da je zemlja okrugla, a ne ploča. Ako se za nešto treba platiti globa, ne može se to ćuhkati, sve dok tamo negdje na kraju svijeta ne propadne u bezdan. Gdje god odguraš, ono obrne krug oko globusa, pa se vrne da te oglobi. Velemajstori ekonomije, ne bih da mi uzmete za zlo, ali baba Jaga od ugledne stare porodice Roga iz sela Vukodlaci, koja nema ni dana škole, zna sve kao i Vi o ekonomanju i ekonemanju. Koristi malo drugačije riječi, običnom čovjeku puno jasnije. Spomenuće neke poze prilikom vođenja ljubavi, bližu i dalju rodbinu. Dužinu jorgana, pune dušeke i štednju iz prazne vreće. U suštini, ista je to mikro, makro i makaron analiza o kojoj Vi pilavite. Inače, baba Jaga ima cirka između 73 i 148 godina, dvije – tri godine manje više. Svašta vidjela, čula i upamtila. Gata u grah, nije običan, već organski. Skuplje je od gledanja u običan grah, ali je zdravije iz bacanja nepošpricane bobe saznati šta te čeka u životu. Umreš zdrav k’o drijen. U šolju ne gleda, povuče vodu i spusti poklopac. I pri kraju ove storije, jedna dvije o parama i paranju iz starih dana. Zapisaše ovdašnji ljudi da je Todor Hrisafović, sarajevski krojač na dobrom glasu, 1894. u Beču usavršio znanje za moderne zahtjeve šivanja u firmi Hofman, te tako postao prvi diplomirani krojač u Bosni i Hercegovini. Dok je Todor sa diplomom šivao i parao, mađarski su trgovci obilazili naša mjesta i kupovali jaja, te ih prodavali u mnogim Euro metroplama. Govorili su: “nisu velika, ali se rado kupuju od Pešte do Pariza, jer se dobro umute, utuku, a svarena prijaju bolje od jaja kokošiju iz drugih zemalja. Kako bi u transportu ostala svježa, najbolje je držati ih u rastopljenom loju, tutkalu ili smoli. Stari trgovci su jaja stavljali u razmućen kreč, takva bi pucala kada se vare, pa je zarada bila manja”. U to vrijeme, puno se izvozila i bosanska suha šljiva preko Rijeke u daleku Ameriku, ali na stranu sada geografija i zemljopis, istorija, historija i povijest, te ostale vragolije. Bosna i Hercegovina je danas mimo svijeta u mnogo čemu. Nije prvi put, nadam se, posljednji. Često nas je dobro zaobišlo, zlo rijetko, što tuđom voljom, što našom nevoljom. Umjeli smo pošteno platiti što drugi proda, a treći kupi.

Uživaj, sutra može biti i gore

Pričam ti priču o dolasku demo(n)kratije

Izbjeglica i poslovica ili pametnom je išaret glasača dovoljan

Umijeće komuniciranja čvrstim argumentima

Da ne bi demo(n)kratije, ne bih nosio kravate