PAPA PAVLE VI UZ JOSIPA BROZA

Izdvajamo

• Svi koji su živjeli u Jugoslaviji a rođeni su sa radničkim samoupravljanjem od početka pedesetih, znaju za razliku od onog što piše Nino Raspudić da je upravo Josip Broz bio taj koji je interesno i egzistencijalno mirio i doveo u sklad etničke i vjerske različitosti među južnoslavenskim narodima od Skopja do Ljubljane.

Povezani članci

• LAŽLJIVCI NASTUPAJU
• O zastavama licemjerja
• Rent-a-Franjo
• Marin Jurjević: Hrvatski Stojićizam
• KIMOV POUČAK?
• Nepremostive razlike između dviju hrvatskih nevladinih udruga

Reklama Heineken piva ispred novootvorenog kafe restorana na ulazu u Luku Ploče, negdje 90-tih, toliko je smetala jednom od direktora, kojeg su inače u mladosti svi zvali Šmrko, da je ovaj jednostavno istrigao čuvenu zvijezdu simbol i zaštitni znak Heinekena te se tako riješio svih muka i dilema.

Simbol nije samo puki znak, on nosi u sebi uvijek i neku poruku, on ima sadržaj koji može biti i ideja oko koje se okuplja, pa je time i potencijalno provokativan. Zato je Šmrko i istrigao crvenu zvijezdu Heinekena, ne stoga što je vjerovao da time spriječava novu revoluciju, već stoga što je znao da time kupuje ulaznicu za napredovanje po novouspostavljenom sustavu vrijednosti.

Potkopavanje, urušavanje i uništavanje simbola antifašizma proces je sveprisutan ne samo u Hrvatskoj već i u Europi, a prati ga jačanje desničarskih a ponekad i neskriveno neofašističkih stremljenja. Simboli su često i dio identiteta bilo neke zajednice bilo, ponekad, i cijelih naroda.

Hrvatski narod je upravo pod zvijezdom petokrakom ostvario značajne povijesne iskorake, pa su tako primjerice i današnje granice Republike Hrvatske rezultat borbe hrvatskih (jugoslavenskih) partizana, a i jedan od najvažnijih hrvatskih identiteta – Republika je zasluga Josipa Broza i njegovih patriotskih partizanskih snaga, koji su po prvi put u hrvatskoj povijesti proglasili Republiku na zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom.

No i ona druga, mračna i ružna NDH utjecala je na naše biće ostavivši nam sramotnu ljagu Jasenovca na našem identitetu. Gotovo je nestvarno da te poražene snage danas kao da žele izmijeniti rezultate onoga što se odigralo prije 75 godina, pa stoga napadi na simbole ne prestaju. Rušenjem simbola želi se poništiti i obezvrijediti ono što oni predstavljaju, želi se poništiti i njihov sadržaj i vrijednosti.

Što se više približava 3. svibnja/maja, dan kada su patriotske jedinice Josipa Broza oslobodile Rijeku i priključili je sa Istrom Republici Hrvatskoj, to se više otvaraju rasprave na temu petokrake budući je planirano da umjetnik Nemanja Cvijanović upravo na taj dan na čuveni riječki neboder postavi zvijezdu petokraku kao simbol pobjede dobra nad zlom.

Razni desničarski ekstremisti ne prestaju sa sotoniziranjem antifašističkih simbola, premda im je jako dobro poznato da je Europski sud za ljudska prava još 2008. godine poručio presudom da se „zvijezda petokraka ne može promatrati isključivo kao simbol komunističke totalitarne vladavine“, pa tako posebno i naglašava da je ta zvijezda i danas simbol borbe za pravednije društvo i radnička prava. Dakle, isticanje zvijezde je ništa drugo doli sloboda izražavanja koja je zajamčena i svim našim aktima, prvenstveno Ustavom Republike Hrvatske.

Naravno da se oglasio jedan od vodećih desničarskih aktivista Nino Raspudić, koji ovih dana obilazeći Hrvatsku i BIH, promovirajući svoju najnoviju knjigu i ne sustežući se to raditi čak i po crkvama, plasirajući poruke koje nastoje obezvrijediti antifašističke simbole i vrijednosti i  izjednačiti oba totalitarizma, pa tako o projektu Rijeka – Europska prijestolnica kulture kaže:

„Nikako ne može ići u isti koš neproblematizirana zvijezda petokraka i titoizam, a s druge strane slavljenje tolerancije i različitosti. To je ta temeljna ideološka laž tog projekta“.

Svi koji su živjeli u Jugoslaviji a rođeni su sa radničkim samoupravljanjem od početka pedesetih, znaju za razliku od onog što piše Nino Raspudić da je upravo Josip Broz bio taj koji je interesno i egzistencijalno mirio i doveo u sklad etničke i vjerske različitosti među južnoslavenskim narodima od Skopja do Ljubljane. Naravno da su političke slobode bile ograničene činjenicom života u jednostranačkom sistemu, ali su međunacionalna tolerancija i sklad različitosti kultura, jezika i vjera bile sinonim Titove Jugoslavije.

Dok Nino Raspudić „naklapa“ kako titoizam i različitost ne idu zajedno, pogledajmo što kaže sami Sveti otac papa Pavle VI. Titu upravo o različitosti kada ga je Broz posjetio 29.3.1971. godine:

„Čini nam se da su Vaši narodi, kako su postavljeni u Europi na raskršće često oprečnih civilizacija, od bolnih iskustava i od providnosti obilježeni posebnim pozivom da nastoje biti mjesto za susret i za razumijevanje“.

Naglašavajući upravo Titovu zaslugu za uvažavanje različitosti i želeći Josipu Brozu dati do znanja koliko ga poštuje, on papa Pavle VI. jednom vladaru iz socijalističke zemlje, ali i svjetskom vođi nesvrstanog svijeta, daje primat u očuvanju svjetskog mira, jasno poručujući da papa Pavle VI  i Vatikan slijede njegovu politiku:

„Vaša Ekscelencija znade s koliko pažnje ova apostolska stolica i mi osobno, slijedimo djelovanje što ga na ovom području razvijate Vi i Vaša Vlada, kako iskreno mi želimo zasluženi uspjeh svakoj Vašoj inicijativi koja se odnosi na obranu i ponovno uspostavljanje mira među nacijama i kontinentima. Mi smo sa svoje strane zahvalni Vašoj Ekscelenciji što pokazujete da cijenite naše napore u prilog mira i bratske suradnje svih naroda te smo svjesni da je to dužnost koju nam nalaže sama naša apostolska služba koja je usmjerena na ljubav prema svim ljudima i svim narodima“.

Svatko dakle, iole dobronamjeran vidi s koliko pažnje i divljenja se papa Pavle VI. obraća Josipu Brozu, naglašavajući upravo njegov doprinos razumijevanju različitosti naroda koje vodi i ukupnom doprinosu miru među narodima svijeta.

„Čini se da se današnja Jugoslavija na Vašu pobudu i pod vodstvom Vaše Ekscelencije, kani odazvati tom svom pozivu“, kaže papa.

Zašto to ne želi  čuti i  Nino Raspudić?