Papa Franjo u pošti na Alipašinom Polju

Povezani članci

• Ministru Grliću Radmanu i hrvatskoj vladi je dobro poznato da ustaše i domobrani nisu bili nikakva ‘hrvatska vojska’
• Svetislav Basara: Promena stanice
• Ne antifašizmu!
• Čarobna “Noć Harry Pottera” održat će se u Sarajevu 3. februara u organizaciji Biblioteka Sarajevo
• PRAVA LGBT OSOBA: 2015. može samo biti bolja od 2014.
• Dodikova, Cvijanovićkina i Lukačeva “Specijala” batina Narod (VIDEO)

“Veći katolik od Pape”, bila je popularna uzrečica za katoličke kabadahije što bi se busali u svoja vjernička prsa, a od ovoga sumnjivog argentinskog pape veći je katolik i vozač Mujo.

Piše: Boris Dežulović

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

Elem, stigao papa Franjo u Sarajevo, pa onako svojeglav i nekonvencionalan kakav već jest, odmah na aerodromu upitao službenog vozača Muju bi li imao što protiv da on malo vozi. “U Rimu me zajebavaju oni moji iz vatikanske tajne službe”, povjerio se Sveti Otac Muji, “ne daju mi da vozim.” Mujo se kratko nećkao, ne bi on to smio ni za živu glavu, ali s druge strane Papa je to, kako može tako visokom gostu reći da ne može? Zamijenili oni tako mjesta i Papa sjeo za volan Mercedesove limuzine, pa veselo stisnuo gas, sto na sat, sto dvadeset, sto šezdeset, i učas umakao pratnji.

Niti pet minuta kasnije, na Kasindolskoj se cesti odnekud pojavio policajac na motoru, pokazujući Muji i Papi da zaustave automobil. Kad je, međutim, skinuo kacigu i vidio koga je presreo, trenutačno je ublijedio, pa odmah motorolom nazvao šefa. “Šefe, imam ovdje jednoga što juri Kasindolskom sto osamdeset, ali ne znam šta da radim.” “Kako ne znaš?”, odjavio mu se šef, “oderi jalijaša!” “Bih ja, ali…”, odgovorio policajac, pa se okrenuo i gotovo šapćući dodao, “kako bih vam rekao, ovaj je malo zajeban. Visoka faca.”

“Čuj, visoka faca?”, pitao ga šef. “Ko je, nije valjda gradonačelnik? Lijepo mu se izvini i…” “Ma nije, ovaj je bogami malo viša faca od Komšića”, odgovorio ovaj. “Ko onda? Da nije premijer kantona? Suad Zeljković?” “Jok. Viši.” “Viši?! Jel predsjednik Federacije? Živko Budimir?” “Još viši.” “Ko onda? Premijer BiH? Bevanda?!?” “Ma kakvi. Viši.” “Shvatam. Kojega si, majke ti, od one trojice iz Predsjedništva zaustavio?” “Ma nije niko od njih”, opet će policajac, “ovaj je još viši!” “U dan te jebo, zaustavio si Inzka! Valentin Inzko, jelde?” “Nije ni on. Još viši.” “Još viši?!? Barack Obama?! Putin?!? Generalni sekretar Ujedinjenih nacija?!” “Jok”, kratko će ovaj, “viši.” “Pa ko je onda??”, živ se zgranuo šef.

“Ne znam ko je”, odgovorio mu policajac, “al Papa mu je vozač!”

Otprilike tako nekako – kao Mujinog osobnog vozača – u veselom će historijskom obratu Hrvati ovoga ljeta dočekati trećeg papu u posljednjih četvrt stoljeća. Primijetili ste već vjerojatno tu stvar, nisu se Hrvati nešto polomili zvati u goste papu Franju, ili se barem nisu pojagmili za njim onako kako su zivkali njegova dva prethodnika, onog provjerenog poljskog antikomunistu i osvjedočenog njemačkog prijatelja. Za ovoga, prije svega, nisu Hrvati posve sigurni ni je li uopće katolik.

“Veći katolik od Pape”, bila je popularna uzrečica za katoličke kabadahije što bi se busali u svoja vjernička prsa, a od ovoga sumnjivog argentinskog pape veći je katolik i vozač Mujo.

Argentinskoga biskupa Jorgea Marija Bergoglia, to je sad jasno, sama je beogradska Udba dovela na tron svetoga Petra. Sve što taj radi, otkako je prije godinu dana zasjeo u Svetu Stolicu, upereno je protiv boljih hrvatskih katoličkih običaja i same Crkve u Hrvata. Malo, naime, što je onoga dana kao novi papa pozdravio okupljene na Trgu Svetog Petra sa “dobra večer”, kao da je voditelj vijesti na Radio Busovači, a ne poglavar Rimske crkve, malo što je potom uveo isposničku skromnost, iselio iz kraljevskog vatikanskog apartmana i skinuo kićeni zlatni križ – dokinuvši samu suštinu katoličke vjere – nego je cijeli mandat otada potrošio na zajebavanje hrvatskih biskupa.

Sagrade li oni kakav divovski mramorni hram ili biskupske dvore od oniksa i zlata – eto pape Franje kako poziva Crkvu na skromnost i odricanje od luksuza! Kupe li hrvatski biskupi novi Audi “šesticu” – eto pape Franje kako se vozi u starom Renaultu “četvorki”! Liznu li hrvatski biskupi dupe bogatim donatorima i krupnom kapitalu – eto pape Franje kako osuđuje bezdušne kapitaliste na Oganj Vječni! Ulože li hrvatski biskupi koju kunu u kakav dobar biznis s nekretninama – eto pape Franje kako čisti Vatikansku banku od gramzivih menadžera u kardinalskim plaštevima! Povedu li hrvatski biskupi Hrvate u rat protiv poganih homoseksualaca – eto pape Franje kako se javno pita tko je on da osuđuje homoseksualce! Povedu li oni onda rat protiv krvoločnih ateista – eto pape Franje kako propovijeda da i nevjernici mogu biti iskupljeni! Odbiju li hrvatski biskupi krstiti dijete kakvog nevjenčanog bračnog para – eto pape Franje kako usred Sikstinske kapele svojeručno škropi neko malo vanbračno kopile!

Bogami Papa navečer gleda na Hrvatskoj televiziji što rade u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, pa sutradan ujutro sve obrnuto. Točno ih zajebava.

Jasno vam je onda zašto se hrvatski katolici iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine nisu nešto poubijali od želje da ugoste Svetog Oca. Sumnjiv je taj tip, tko zna što je komunjara u stanju napraviti pozovete li ga u goste. Pojavio bi se pred milijun vjernika na zagrebačkom hipodromu i na tečnom hrvatskom pozdravio “Smrt fašizmu!”, pa ukinuo vjeronauk u školama i uveo marksizam, beatificirao Stipu Šuvara, raspustio Crkvu u Hrvata i proglasio SFR Jugoslaviju.

Ako je, naime, i bilo nekakve sumnje u očiglednu antihrvatsku misiju pape Franje, prilično neuvijeno sam ih je otklonio svojim posljednjim potezima. Najprije je, taman pred završetak rada posebnog vatikanskog povjerenstva o fenomenu međugorskih ukazanja, prejudicirao konačnu odluku svojim stavom kako “Gospa nije službenica u pošti da nam šalje svakodnevne poruke”, a onda je – tek što je Komisija predala svoj izvještaj o Međugorju – stigla vijest kako će papa Franjo ovoga ljeta posjetiti Sarajevo, da otamo povodom stote obljetnice početka Prvog svjetskog rata svijetu pošalje “poruku mira”. Čuj, poruku mira. Kao da je rimski papa poštar John Lennon, službenik u uredu BH Pošte na Alipašinom Polju.

Niti dakle Zagreb, niti Split, ni Vukovar, ni Mostar, ni Grude, nego, eto – Sarajevo. Proći će papa Franjo pored Međugorja kao pokraj turskog groblja!

Sustići će onda policajac na motoru Mercedesovu limuzinu negdje kraj Žitomislića, pa nazvati šefa u Čapljinu da je upravo presreo “papamobil” s papom Franjom lično. “Odlično”, reći će mu šef, “pusti vozača, a razbojnika dovedi ovamo!”

Kad god su Hrvati veći katolici od Pape, na kraju – shvatili ste – najebe Mujo.

oslobodjenje.ba