Ovisnica od filma i fotoaparata

Povezani članci

• Najneizvjesniji izbori od završetka rata
• Zašto se čuditi masovnom uvjerenju da je nekad bilo bolje?
• Željezničari Federacije u generalnom štrajku
• Konkursi ne znače ništa: Funkcioneri i dalje imaju pravo da zapošljavaju koga hoće
• Moon upozorava: Pravosudne institucije BiH su ponovo meta političara iz RS
• Moje bezgrešno začeće (svojoj majci Mariji)

Povodom 16 Sarajevo Film Festivala

Aida Hadžieminagić ima staž na Sarajevo Film Festivalu, kao neko u nekoj službi, u kojoj će jednom, zahvaljujući odanosti i predanosti – dobiti penziju. Već godinama u zoru, prva, stane u red za karte pred blagajnom, i to i desetak sati prije otvaranja. Svake godine se blagajna otvara u 11h u zadnju nedjelju pred petak na dan kad se otvara Festival. Ove godine je Aida došla pred blagajnu u subotu prije ponoći – da zauzme mjesto. I mudro se sjetila da postavi papir za upisivanje, jer je svake godine kad svane – svađa – ko je prvi došao i ko će moći nabaviti koliko karata. Ma koliko prodaja karata izgledala demokratski (ko prije djevojci – njegova je i djevojka), uvijek neko ostane kratkih rukava, ili za svečanost otvorenja ili za neki trendy film. Ove godine je tako sa filmom ‘Orkestar’.

Nada Zdravič se upisuje u pola sedam ujutro 17. jula, na spisak pred blagajnom 16. SFF 

A Aida je prvo u subotu zanoćila, a onda ujutro osvanula – pred blagajnom. Na pitanje kako je nije bilo strah, kaže da „nije bio neki veliki problem, tu je noćas bila jedna grupa, vjerujem da su bili narkomani, a ja znam s njima“. Aida ima iskustva sa ovisnicima, prije je radila u Zavodu za alkoholizam i druge toksikomanije Kantona Sarajevo, a sada je honorarno zaposlena u Feni. I sama je ovisinica – od fotoaparata i od Sarajevo Film Festivala.

Aida je 16. jula prije ponoći na zid postavila papir za spisak, da se svako kako ko dođe upiše i zabilježi vrijeme dolaska – da ne bude poslije problema. Tako je i bilo. Nekako skoro u isto vrijeme, već godinama dođe i Mirza Mehanović. Kad je Mirza počeo dolaziti na Festival, nije bio ni oženjen, a sada ima dvoje djece, oboje su ‘festivalska’. Aidin bratić Tarik, koji se rodio 2000., počeo je redovito dolaziti na Festival 2003. I dvoje malih Mehanovića i Tarik su – SFF djeca.

Aida obavezno pogleda filmova sve što stigne, redovita je svako veče u Otvorenom kinu Metalac. Odnedavno je s njom u Metalcu u Tarik. A Aida sve prati i fotoaparatom, snimi i sama se slika – sa velikanima filmskog platna. Aida voli film i filmske glumce. Je li to slučajno?

Aidina majka Amina Hadžieminagić je bila poznata sarajevska ljepotica. Svojevremeno, kad je bila mlada, snimio ju je generacijama znani sarajevski fotograf. Dugo je držao njenu uvećanu sliku u izlogu svoje fotografske radnje, u najprometnijoj sarajevskoj ulici, i to bez pitanja. Lukav je bio fotograf : namjeravao je Amininom filmskom ljepotom namamiti i druge mušterije. I mnoge je ulovio, ali niko nikad nije bio lijep ni u životu, niti je tako nestvarno, filmski ‘ispao’ na slici, kao Amina, tada još djevojačkog prezimena Sadiković, po ljepoti – nesuđena glumica. Poslije su Aminina braća Ahmed i Muhamed, pokušala od fotografa otkupiti tu njenu fotografiju, ali se nisu uspjeli nagoditi sa fotografom.

Aida je sa majkom od početka išla na Sarajevo film festival. Onda im se pridružio i Tarik, i to uvijek u Metalcu. Sad Tarik kaže da je „ljeto na Sarajevo Film Festivalu – tradicija u kući Hadžieminagića“.

Aida voli i film i kameru, ali i fotoaparat. Kod kuće ima preko stotinu originalnih DWD snimaka filmova koje je nabavljala u cijeloj nekadašnjoj Jugoslaviji, i u svijetu. Najstariji film čiji snimak ima je ‘Grand Hotel’ iz 1932., a ima i prvu verziju filma ‘Pobuna na brodu Bounty’ iz 1935. Ubjedljivo nadraži film joj je „Prohujalo s vihorom“. Neke filmove gleda svakih malo, a seriju „Ptice umiru pjevajući“ svaki put kad hoće da vidi – nešto lijepo ljubavno. Najdraža glumica joj je Audrey Hupburn. Od filmova ipak najviše voli klasiku, mada se teško odlučiti za jedan žanr. Filmovi su joj se odavno – uvukli pod kožu.

Aida je snimila Michaela Moora ispred pozorista

Nekada su ljubitelji filma sakupljali autograme svojih ljubimaca, a Aida kaže da ima sreću da živi u Sarajevu i da je u glavnom bosanskohercegovačkom gradu na ljeto svake godine – svjetski praznik filma. Ako joj je bilo teško izabrati glumicu koju najviše voli, nekako ipak priznaje da voli sve one glumce koji glume u njoj dragim filmovima. A takvih je – mnogo. Aida, kad god može, pokuša sama svojim aparatom od kojeg se ne odvaja, snimiti filmske zvijezde koje dođu na SFF. „Kuća mi se pretvorila u filmsku arhivu. Pored toliko DWD-ja, sve slike čuvam na CD-u trenutno, a imam ih namjeru sve staviti u album, i poredati hronološkim redom. Postaviću ih i na svoj profil FB, ali ne sa svih festivala, previše je….A sa glumcima imam poseban album, veći, onaj 13×18 format, naravno, da imam za uspomenu. Nakupilo se toga”.

Aida i Kevin Spacey na pozornici

Da je film u familiji Hadžieminagić i tradicija i svakodnevnica, dokazuje i činjenica da od svih glumaca jedanaestogodišnji Tarik najviše voli Čkalju – kojeg već odavno nema na ekranima, ali ga ima u – Aidinoj kolekciji DWD-ja.  U njihovoj kući je nastao pravi praznik kad je 2009. najavljeno da će na SFF stići – Mickey Rourke, pored Stallonea, najdraži Tarikov glumac. Aida je uspjela ovjekovječiti njegov boravak u gradu. “Slikala sam se sa skoro svima. Nekad je to komplikovano, ali uspijem ako sam uporna”. Nekad mi u tome pomognu i uposlenici Festivala, jednom mi je pomogao baš Mirsad Purivatra, šapnuo mi je kad će naići Morgan Freeman i slika je krasno uspjela. Ali Morgan Freeman je bio nevjerojatan : kad je bila “Kafa sa…” otišla sam ga vidjeti i čuti, ali se tada nisam uspjela slikati s njim. Onda sam saznala, malo kasnije, gdje će biti, i presrela sam ga – zamolivši ga da se slikamo, a on je ni pet ni šest : “Zar se nismo vi i ja već danas slikali?” Zapamtio me je, jer sam bila u prvom redu na “Kafa sa…”

Aida sa Brankom Đurićem  Đurom

Mnogi bi rado bili u Aidinoj koži – ruku pod ruku na sarajevskim ulicama sa – svjetskim zvijezdama. U međuvremenu  Aida sređuje fotografije i raduje se novim filmskim susretima. Sinoć je čula na televiziji da direktor SFF Mirsad Purivatra najavljuje da se organizator odavno priprema u grad dovesti Roberta De Nira i Dustina Hoffmana. “Još samo da dovedu Al Pacina, a i ovo je radost za mene. Jedan od najdražih filmova mi je “Lovac na jelene”. Pa ću gledati kako da ja ulovim Roberta De Nira!”

Za sada je Sarajevo Grad filma nevjerojatna, lijepa sarajevska zbilja. Ali i Festival i Aida Hadžieminagić sa svojim filmskim dokumentima polako, ali sigurno – ulaze u legendu!