Ovdje Republika Srpska, Bosna i Hercegovina…

Povezani članci

• Zakon o akcizama je pokazatelj diktata krupnog svjetskog kapitala nad nerazvijenima
• Probudi se Jadranka nisi više premijerka
• Promocija kandidata zajedničke liste “Domovina” u Banjoj Luci
• Sindikat protiv novog Zakona o platama KS – Vlada funkcionerima planira povećati plate nauštrb radnika
• Svijet kao krivi toranj u Pizzi
• Jelena Milić: Reket u srcu

Po svemu sudeći, u svijetu ne postoji država, izuzev ove naše, u kojoj kandidati za državne funkcije u procesu verifikacije zvanično ne iskazuju nikakvu lojalnost toj državi. Narodima, građanima, ljudima u Bosni i Hercegovini izborno je nametnuto biranje osoba koje očito nemaju svoju državu.

 Piše: Mirsad Delić

Sanjam skoro, k’o na radiu iz Banja Luke glas spikera najavljuje: ”Ovdje Republika Srpska, Bosna i Hercegovina”. Lijepo je zvučalo, al’ na javi slabo da se može čuti ovako što. Znate, artikulacije nosilaca vlasti u BiH su laveži, koje lokalni masno plaćeni mislioci uvijek iznova dubinski analiziraju. Kod tih pasjih dijagnostičara uvijek se naglašava da nam je sve komplikovano, nekakav sofisticirani inženjering, no zapravo, vlast, domaća i strana, i njima odani intelektualci, bh. javnost oru najprimitivnijim plugom. Drugu deceniju nas manualno obrađuje beskrupulozna banda nehljebara, i uz stranu pomoć servira nam izabrane sebe, koje mi potvrđujemo.

Pune tri godine sam nastojao u izbornom zakonu definisati početne pozicije za kandidate, elementarne kriterije bez kojih nema ni kvalitetnih kandidata ni normalnih izbora, ali bedem sačinjen od nosilaca bešćutne vlasti, nevladino-sopstvenih aktivista, bjelosvjetskih demagoga i naših kvaziintelektualaca nisam uspio probiti. No, ono što je najbitnije, bosanski demokratski izborni sistem, tipa ”silovanja naroda u zdrav mozak”, prepoznat je, pozdravljen i podržan u Briselu i Vašingtonu. U to sam se zadnji put uvjerio tri dana pred izbore, 9. oktobra, kada sam na Urede gospode Incka, Mura i Sorensena proslijedio pismo naslovljeno kao: ”Zahtjev Incku i međunarodnoj upravi da suspenduje izborne kandidature i CIK BiH!” (pismo je objavljeno istog dana i na portalu Tačno.net).

Dakle, telefonski sam provjerio da je Zahtjev stigao na adrese OHR-a i OEBS-a, a iz Ureda šefa delegacije EU u BiH poručili su mi da je tekst na stolu kod gospodina Sorensena i da će ga pomno razmotriti.                                                             E sad, koliki je obim tog ”pomnog razmatranja” najbolje svjedoči prolom bijesa i ogorčenja bivšeg visokog predstavnika Ešdauna pred Domom lordova u Londonu, usmjeren ka Ketrin Ešton i učinku njene diplomatije u BiH, ali i prema bojažljivom ”bh. fanatikosu”, Valentinu Incku.

Naime, Ešdaun otvoreno optužuje briselsku vanjsko-političku službu da nije učinila nikakav korak u suzbijanju negativnih bh. trendova koji su ”uništili” napredak iz prethodne decenije. I zaista, vrhunsko postignuće voštanih likova iz stalne međunarodne postavke u BiH zadnjih godina bilo je u nemuštom savladavanju bosanskog, ili balkanskog jezika. No, ova Ešdaunova dijagnoza je pogrešna utoliko što je jalova strana administracija napravila izuzetan napredak na uvezivanju sa bh. političkim kriminalcima i svekolikim ljudskim truležom, koji ne mari niti će ikad mariti za BiH i njenu budućnost. Da nije tako bar neko bi iz pomenute tri mega institucije, nakon primitka gornjeg Zahtjeva, interventno reagovao protiv Centralne izborne komisije.

A u Zahtjevu jasno stoji da se – pri ovjeri kandidatura Komisija nije bavila kriminalnom prošlošću i sadašnjošću kandidata, da je pritom djelovala protiv pravosudnog sistema i državnog parlamenta, da se ušlo u izbore bez nužnih izmjena u izbornom i krivičnom zakonu kojim bi se kažnjavale izborne prevare i da je CIK-a zanemarila negativne revizorske izvještaje protiv pojedinih kandidatskih nosilaca funkcija”, a o diskriminaciji birača zbog neprovođenja odluke Sajdić-Finci, suvišno je i govoriti! Takođe je naznačeno da su od Komisije – ignorisana konfuzna stanja sa izjašnjavanjem dijaspore i brojčane nelogičnosti sa zadnjeg popisa, odobrene kandidature stranačkim predstavnicima koji u zadnjem mandatu skoro da ništa nisu uradili od obećanog, onima koji su se ismijavali institucijama parlamenata…

Famozni Ešdaun je u nastavku londonskog izlaganja zamjerio stranoj upravi u BiH neshvatljivu pasivnost jer je dozvolila da izborno trijumfuju oni koji su sedam godina usavršavali destrukciju, zamijenivši ujedinjenje podjelama. Ali ovdje se ne radi o pasivnosti jer je, stajanjem na stranu destruktivaca, međunarodna administracija postala aktivni inicijator i promotor bh. uništenja.

Zato je i lideru svjetske mašinerije parkirane u BiH, gospodinu Incku, naknadno, postizborno proradila savjest, i svijest o tome šta je za BiH važno (sem potrebe da pred UN-om Ešdauovih sedam preobrati u osam godina). Naš protektor koji je prije izbora trebao da ”djeluje”, očito nesvjestan činjenice da su izbori prošli, javnosti je poručio da nam je ”najvažnije pitanje kvalitet predloženih kandidata” – da li su sposobni, snažni, pošteni…, a ako nisu, mimo njih ima ”drugih” raspoloživih koji nose sve te epitete. E nema dragi Valentine Incko nikakvih ”drugih” jer oni za koje kažete da su kandidati to više nisu nego su izabrani zvaničnici, i svi su ”destruktivci”, pa čak i oni iz kandidatske mase od 7.748 koji nisu izabrani! Nijedan od svih njih tokom podnošenja izbornih kandidatura nije prošao nikakav psiho-fizički ili test radne sposobnosti, niti je postavio pitanje zbog čega nije izložen medicinskoj provjeri? To je u startu krajnja neodgovorost prema biračima, nesavjesnost i nepoštivanje vlastite ličnosti, a vi, kao predstavnik međunarodne administracije, tražite partnere u realizaciji visokih ciljeva među tim potencijalno nesposobnim osobama! Kad je riječ o njihovoj političkoj relevantnosti, dosta ih je u prošlom mandatu imalo političke funkcije te su iskazali besprimjernu ništavnost, a glavnina novih izabranika dolazi iz stranaka koje su u proteklom dvomandatnom razdoblju imale katastrofalan učinak.

Fenomen nestanka nezavisnih kandidata usko je povezan sa isčezavanjem programa jer su kandidati vlasništvo stranaka, koje odavno ne mare ni za vlastite osnivačke statute a kamo li za smislene razvojne programe. No, generalni programski cilj svih koji su izborno dobili politički legitimitet, na koji sam u pomenutom Zahtjevu pred izbore upozorio Međunarodnu administraciju, je nastojanje da se razbije i podijeli Bosna i Hercegovina! Po svemu sudeći, u svijetu ne postoji država, izuzev ove naše, u kojoj kandidati za državne funkcije u procesu verifikacije zvanično ne iskazuju nikakvu lojalnost toj državi. Narodima, građanima, ljudima u Bosni i Hercegovini izborno je nametnuto biranje osoba koje očito nemaju svoju državu. Takve bezlične, uobražene i dezorijentisane individue trebale bi da nam se posvete i riješe naše probleme, da ekonomski integrišu državni prostor i da nas zaposle. Hvala, ne treba, eto vam ih Inckovići jer s njima jedino možete svi u “tri popodne”,  umjesto u evroatlantske integracije.