Ova jedina zemlja
Povezani članci
Foto: Marko Prpic/PIXSELL
Racionalitet i prirodne nauke u kapitalizmu su doživjele svoj vrhunac, ali tehničkim znanjima čovjek neće riješiti probleme koje je sam stvorio. Kapitalizam i njegov način proizvodnje počivaju na stalnom rastu potrošnje i sticanju neograničenog profita, koja ne priznaje upozorenja humanističkih mislilaca o potrebi ograničenja agresije na biološku osnovu čovjekovog života.
Piše: Ismet Muratspahić
U javnost je ovih dana izašao Izvještaj Komisije UN-a (IPCC) prepun alarmirajućih činjenica o klimatskim promjenama, zasnovan na, čak, 14 000 naučnih studija. Ništa nije novo, osim uvećanja naučno potkrijepljenih stranica upozorenja da je za čovječanstvo upaljen “crveni alarm”. Bilo je i ranije sličnih upozorenja, ali čovjek je i zaboravno biće, osuđeno na ponavljanje grešaka. Ove godine je tačno pedeset godina kako je iz Mentona (Francuska) 1971. godine 2200 naučnika poslalo upozorenje UN-u, alarmirajući na demografsku ekspanziju, rušenje ravnoteže između čovjeka i biosfere, te zagađenje životne okoline.
Šta je razlika i u čemu je problem ako to čovjek zna i o tome govori već više od pedeset godina. Razlika je u novim nepovoljnijim klimatskim rekordima, kojima se čovjek samo prilagođavao,a ne i pokušao uticati na uzroke. Vremenski intervali kataklizmičnih pojava su svedene sa stoljetnih na desetljetne i godišnje . Globalno zagrijavanje u desetljeću između 2011. i 2020. veće je nego u razdoblju između 1850.-1900. godine. Proteklih pet godina bile su najtoplije zabilježene od 1850. godine. Stopa rasta nivoa mora gotovo se utrostručila u odnosu na 1901.-1971. godine.Toplotni udari će biti sve učestaliji i jači, navodi se u, između ostalog, u zaključcima IPCC-a UN-a. Upravo dok ovo pišemo na Siciliji se bilježi novi evropski temperaturni rekord od 48,8 stepeni Celzijusovih. Globalnom zagrijavanju i topljenju ledenjaka najveći faktor je čovjek.
Konstatuje se da Program UN-a za okolinu više od tri desetljeća upozorava na posljedice zagrijavanja planete. Klimatske pojave se sve više događaju u sve manjim vremenskim intervalima u ekstremnim oblicima dugotrajnih suša i požara, poplava, divljanja zračnih strujanja koja pustoše cijele regije po svijetu. Šta još treba da se dogodi da se čovjek pokrene iz stanja pasivnog posmatrača i registratora u aktivnog činioca radikalne promjene u zaštiti svoga jedinog staništa. Teško, sve dotle dok upozoravajući krici naučnika ne dopru do politike, do onih koji drže glavne poluge moći u svijetu, gdje samo jedna politička odluka vrijedi više od hiljada naučnih studija. Najveće države u svijetu nisu ni blizu odluke da se odmah i sad djeluje u pravcu potpune alternative uglju, nafti i gasu. Amerika, Rusija i Kina, kao i ostale najrazvijenije zemlje G7, ni ne pomišljaju da se odreknu profita u neograničenom korištenju energenata, koji biosferu pretvaraju u staklenik sve teži za opstanak čovjeka. Sadašnje generacije ili će djelovati odmah i praviti promjene u evolutivnom putu homo sapiensa ili će budućim generacijama poručiti, sve smo učinili da vam život učinimo nemogućim.
Rješenja ima. Ne bih ovo ni pisao ni ponavljao već poznato, da ne želim posebno naglasiti da je na spomenutoj Konferenciji naučnika 1971. u Mentonu učestvovao i jedan jugoslavenski eminentni mislilac Rudi Supek, koji je među 2200 naučnika tada dao doprinos Prvoj konferenciji 1972. u Štokholmu, a već naredne godine mu je objavljena knjiga Ova jedina Zemlja, alfa i omega problema o kojima je riječ. Nikad član Partije, ideološki marksista, antifašista, rodočelnik časopisa Praxis i Korčulanske ljetne škole, sociolog i filozof, još tada je, sintetizirajući najznačajniju svjetsku misao, naglašavao kako čovjek stvara probleme i krize, da ekologija mora biti i pitanje sociologije i antropologije. Sva spoznaja je predmet i rezultat nauke, ali moć je u politici. Upozoravao je da tehnološki napredak ima granice a da “neograničeni ekonomski rast” vodi u katastrofu. Vjerovao je da se politika može humanizirati, da čovjek na polju kulture može evoluirati od nagonsko-potrošačkog u savjesno odgovorno biće, svjesno svoje i ograničenosti prirodnih dobara, koja su mu samo pozajmljena.
Racionalitet i prirodne nauke u kapitalizmu su doživjele svoj vrhunac, ali tehničkim znanjima čovjek neće riješiti probleme koje je sam stvorio. Kapitalizam i njegov način proizvodnje počivaju na stalnom rastu potrošnje i sticanju neograničenog profita, koja ne priznaje upozorenja humanističkih mislilaca o potrebi ograničenja agresije na biološku osnovu čovjekovog života.
Da zaključim mojim pokušajem razumijevanja Rudija Supeka:
– nikad više bogatstva u izobilju siromaštva i gladi
– nikad više racionaliteta u nedostatku pameti