Otvoreno pismo predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću: Još samo da topovi krenu

Autor/ica 👤Savić Jovanović 13.2.2020. u 13:38

Povezani članci

Državu ne damo, po cijenu velike nesreće i pogibije. Siguran sam da Vi, kao mudar čovjek, o tome ne razmišljate, ali neki oko Vas, iz državno-političkog rukovodstva Srbije, crkveni velikodostojnici i dežurni branitelji srpstva i pravoslavlja, kao da su se uželjeli novog rata

Gospodine predsjedniče,

Nemojte mi zamjeriti na slobodi što Vam se na ovaj način obraćam povodom neviđene histerije, mržnje, ratnohuškačke propagande i nacionalističkog ludila što je zahvatilo Vašu zemlju zbog toga što je Crna Gora , kao samostalna i suverena država , donijela zakon o slobodi vjeroispovijesti. I dok, donekle, mogu da razumijem da se jedna vlast, ili politika koju ta vlast zastupa i sprovodi, kritikuje, onda mi je neshvatljivo, odvratno i ogavno da se nipodaštava jedna država i po njoj pljuje i urinira. Lako ćemo se složiti, gospodine predsjedniče, da uzrok ovakvoj pomami vaskolikog srpstva nije pomenuti zakon. Vaše ponašanje, kao i vaših podanika, ne doprinosi uspostavljanju mira u regionu, dobrosusjedskim odnosima i međusobnom poštovanju i uvažavanju. Ovo više liči na odnose dva krvna neprijatelja, koji samo što nijesu povukli obarače jedni na druge.

I da ne okolišamo, zakon o slobodi vjeroispovijesti uspio je da istjera na čistinu , ne samo kleronacionaliste, već i sve maskirane nacionalističke aktere u Srbiji i da horski krenu u nove pohode, ovoga puta na Crnu Goru. Pritom se, i Vi to dobro znate, koriste svakojake laži i izmišljotine, kako bi se lakše manipulisalo neobaviještenim narodom. U zakonu, predsjedniče Srbije, nigdje ne piše da se bilo kome šta oduzima, da se ukida Srpska pravoslavna crkva, da će se konfiskovati crkvena imovina… Ne , zakonom se samo želi uspostaviti red u odnosima države i SPC, koje do sada nije postojao. Vi znate, gospodine predsjedniče, da velikosrpski nacionalizam negira crnogorsku naciju, ne priznaje državnu samostalnost i suverenitet Crne Gore. Agentura tog nacionalizma u ovoj državi je SPC, koja kaže da je stvorila crnogorsku državu (ovo je otkriće mitropolita crnogorsko- primorskog Amfilohija Radovića), pa prema tome nije u obavezi poštovati ustavno-pravni sistem Crne Gore. Vjerujem da ste saglasni, gospodine predsjedniče, da je takvo stanje neodrživo i da se to, kao svuda u civilizovanim državama, mora pravno i zakonski regulisati. Vi znate da se Irinej Gavrilović i njegov Sinod SPC u Srbiji drže zavještanja Sv. Jovana Zlatoustog da je „dužnost episkopa pokoravanje državnoj vlasti“, dok ovdje Amfilohije poziva „Dolje Vlada“ i dobija podršku i aplauze iz Srbije. Je li to u redu?

Je li u redu, gospodine predsjedniče, da se izvrću činjenice i otvoreno laže i podmeće kako bi lakše ostvarili svoje bolesne ambicije. A, one su da se svrgne režim u Podgorici i promijeni ustrojstvo države. Režim, gospodine Vučiću, može da ode, doći će neki drugi, novi, ali vam državu ne damo, po cijenu velike nesreće i pogibije. Siguran sam da Vi, kao mudar čovjek, o tome ne razmišljate, ali neki oko Vas, iz državno-političkog rukovodstva Srbije, crkveni velikodostojnici i dežurni branitelji srpstva i pravoslavlja, kao da su se uželjeli novog rata . U ovoj uzavreloj atmosferi uloga političara je da smiruju, da govore istinu, a ne da dolivaju ulje na vatru. Nijesam siguran da ste i Vi, gospodine predsjedniče, bili na visini zadatka, posebno u početnoj fazi ovog sukoba. Naime, izjavili ste, poslije susreta sa patrijarhom Irinejom, da ste razgovarali o neophodnosti očuvanja „naših svetinja u Crnoj Gori“! Čijih svetinja gospodine predsjedniče? Kako vaših? Jeli Srbija izgradila sve te crkve, hramove i manastire po Crnoj Gori? Ima li Crna Gora išta njeno na svojoj teritoriji? Ako su sve te svetinje vaše, t.j. srpske, kao što kažete, šta ćemo sa 45 odsto pravoslavnih Crnogoraca, gdje će oni da se mole Bogu? Možda ih i Vi, ne daj Bože, trpate u Srbe, kao što to radi Vaša crkva. Jeste da ste bili radikal i da ste mislili tada kao Vaš politički otac, ali se nadam da ste u međuvremenu postali zreliji i da ste dosta toga naučili i saznali. Tako ste, gospodine predsjedniče, saznali da je crnogorska crkva bila autokefalna i to lijepo javno saopštili, ali ste sjutradan, pod pritiskom crkve ili nacionalista, svejedno, promijenili mišljenje i kazali da ste mislili na neku NVO. Mora da ste se šalili.

Ali se nijeste šalili kada ste, onako ljutito i nervozno „očitali lekciju “ njemačkoj ambasadorki u Podgorici samo zato što je bila užasnuta skrnjavljenjem zastave Crne Gore na njenoj ambasadi u Beograsu. Ambasadorka, rekli ste predsjedniče, nije „užasnuta što srpskim jezikom ne može da se govori u Crnoj Gori, što će neko da oduzima svetinje“. Zaboga, predsjedniče Vučiću, iznijeli ste dvije neistine. Srpskim jezikom može da piše i zbori ko hoće i kad hoće, a što se tiče svetinja, njih niko ne otima i oduzima. U tom bijesu što su Vam iz Mitropolije crnogorsko-primorske poručili da nijeste dobrodošli da nalažete badnjake u Pljevljima 6. Januara, obratili ste se međunarodnoj zajednici pitanjem: koja prava imaju Albanci u Makedoniji a koja Srbi u Crnoj Gori? Pritom ste od te zajednice zatražili racionalan odgovor na „nesrazmjeru u broju i pravima Srba i Albanaca u te dvije države“. Dodali ste još da Srba u Crnoj Gori ima oko 28 odsto, ali da ih ni pet odsto nema zaposlenih u organima vlasti i državnoj administraciji. I to je previše, predsjedniče, s obzirom kako se ponašaju i koja im je politička orjentacija i strategija. Da ne bude zabune, ovdje se misli na političke lidere Srba okupljene u Demokratskom frontu. Vi dobro znate da ovi savremeni janičari rado iznajmljuju svoje usluge svima onima koji su protiv države Crne Gore. Veoma bih se obradovao Vašem odgovoru na sljedeće pitanje: postoji li igdje države u svijetu gdje njeni sopstveni građani sve rade da sruše tu državu? Koliko je meni poznato, ne postoji, osim u Crnoj Gori. Zar nije licemjerno, gospodine predsjedniče, da takvi žele da dođu na vlast u državi koju ne priznaju, ili zahtijevati da ih ima u što većem broju na rukovodećim funkcijama u državi, kako bi je, valjda, lakše iznutra, oburdali. Usporedba sa Albancima u Makedoniji nije održiva, niti prikladna, jer su Albanci lojalni državi u kojoj žive i u kojoj ostvaruju svoja prava. Umjesto što slušate njihovu kuknjavu i zapomaganje o tobožnjoj ugroženosti, treba da ih naučite i posavjetujete, pošto često kod Vas dolaze , da prvo treba da poštuju svoju državu, da budu lojalni građani, a ne remetilački faktor. Na drugoj strani, iako su Crnogorci u Srbiji lojalni državi u kojoj žive, našli su se pod udar Vašeg ministra vanjskih poslova Ivice Dačića, koji hoće da ukida srpsko državljnstvo svim Crnogorcima koji podržavaju zakon o slobodi vjeroispovijesti. Osim toga, za njega je „izdajnik svako ko podrži“ pomenuti zakon.

Ova sadašnja situacija između Crne Gore i Srbije podsjeća me na onu atmosferu uoči početka ratova na prostoru bivše Jugoslavije devedesetih godina prošloga vijeka . I tada, kao i sada, radi se o ugroženosti jednog te istog naroda – srpskog. I tada, kao i sada, stižu pozivi o jedinstvu vaskolikog srpstva i pravoslavlja. Sjećate se, gospodine predsjedniče , kako se tada Radovan Karadžić žalio Slobodanu Miloševiću da je srpski narod u Bosni i Hercegovini ugrožen. Isto kao što se sada Vama žali Andrija Mandić da su ugroženi Srbi u Crnoj Gori. A, onda je počela medijska propaganda i haranga, koja je tada, kud i kamo, bila umjerenija od ove uperene prema Crnoj Gori. Poslije su, gospodine predsjedniče, krenuli popovi da „šetaju“ mošti svetaca, i sto kao i sada. Nakon popova krenuli su topovi. Ovdje topovi još nijesu krenuli, što ne znači da neće, ukoliko Vaši ministri, popovi, Vaša opozicija i mediji ne prestanu da lažu i obamnjuju i da se sprdaju sa mojim narodom i državom. Vaš patrijarh kaže da je „ položaj Srba danas u Crnoj Gori gori nego za vrijeme NDH“ . Pa, zatim, „teror nad sveštenicima i srpskim pravoslavnim vernicima, samo zato što su Srbi i što su pravoslavne vere, čin je nezabeležen u Evropi od pada fašizma i prestanka boljševičkog terora“. Neka mi Bog oprosti što ću reći, ali patrijarh Irinej otvoreno laže. Još je veća laž kada kaže da to „što ovi spremaju ni Turci nisu činili, ni oni drugi što su bili slični Turcima“. Da je patrijarh Irinej veliki nacionalista, pokazuje i njegova izjava na Sajmu knjiga u Beogradu prije dvije godine: „Gde god žive Srbi, to je Srbija, pa bilo da su u Bosni, Crnoj Gori, ili na drugim mestima“. Vi se, gospodine predsjedniče, sa patrijarhom oduševljavate. Srećni ste štoste predsjednik Srbije u „vreme kada je na čelo SPC Irinej, koji je dubokomisleći i ogromnog srca za srpski narod i razume državu i njene potrebe“. Daleko bilo, predsjedniče, ako država Srbija misli isto kao Irinej.

Šta reći, gospodine predsjedniče, sa izjavama Vaših ministara, koji prijete, omalovažavaju i blebeću razne bedastoće. Tako ratoborni Aleksandar Vulin zna da su predsjednik Milo Đukanović i premijer Duško Markovič prvorođeni Crnogorci u njihovim familijama, ali da ne razumije zašto Đukanović misli da ima „pravo da one koji su ostalu u srpstvu tera da promene jezik i religiju“. Tu je i neki Vladimir Đukanović, član Glavnog odbora Vaše stranke, koji Crnoj Gori prijeti ratom, zatim ministar Nenad Popović, koji kaže da je Milo Đukanović „srpski neprijatelj“. Šta reći o šovinističkoj izjavi ministra zdravlja Zlatibora Lončara, koji je, bez imalo stida, na pitanje novinara da li ima zaposlenih Crnogoraca u zdravstvu Srbije, rekao: „Gledam da ih nema, jer mislim da Srbija ima dovoljno onih koji znaju srpski da pričaju“. Ili Vaš prvi saradnik Nikola Selaković, koji kaže da je Crna Gora „klasična srpska država“! Ima još puno ovakvih i sličnih „bisera“. Ovi ljudi, predsjedniče Srbije, pripadaju političko-državnom vrhu Vaše države!? Da ne govorimo ovdje o medijima u Vašoj zemlji kojima je ovih mjesec i nešto više dana glavna tema Crna Gora i kako je u lošijem stanju predstaviti, ili kako Crnogorce prevesti u Srbe. U takvim emisijama učestvuju popovi, potpuno nepoznate individue i svi ostali, od kojih se traži da lažu i pljuju susjednu državu.

Gotovo je za nevjerovati da Vi, gospodine predsjedniče, poslije ovakvih skaradnih izjava visokih funkcionera, kažete da Srbija „nije prelazila granice dobrog ukusa, niti poštovanja suvereniteta druge države“, kao i da Srbija „vodi računa da se ne meša u unutrašnje stvari druge države“. Godine mi ne dozvoljavaju, kao i vaspitanje, da Vam direktno kažem što mislim o ovoj Vašoj izjavi, ali sam siguran da niko ozbiljan neće povjerovati da govorite istinu

Na kraju, stanite, bre , više predsjedniče! Ne može biti Vaše svako mjesto, grad ili država na Balkanu, samo zato što vas negdje ima. Jeste da ste, kao što kažu vaši sunarodnici, nebeski narod i da ste najbliži Bogu, ali vam to ne daje pravo da imate veće privilegije od drugih. Sa tih visina kao da se dobro ne snalazite ni u odnosima sa ostalim susjedima, sa kojima nijeste u prevelikoj ljubavi. Šta je to, gospodine predsjedniče, što od vas svi bježe kao đavo od krsta. Kako sa vama graditi prijateljske i dobrosusjedske odnose kada tvrdite da Crnogorci ne postoje. To učite đecu u školama iz udžbenika u kojima piše da su Crnogorci Srbi, da su crnogorske dinastije Balšići, Vojislavljevići, Crnojevići i Petrovići – srpske, da je Cetinje srpski grad . Izgleda da u Crnoj Gori nema ništa crnogorskog, liše njenog imena. Iz tih istih udžbenika vašu đecu još učite da su Bošnjaci poturčeni Srbi, a Hrvati pokatoličeni. Tako vaspitavate vašu đecu koju ovih dana izvodite na ulice vaših gradova da brane „naše svetinje“ i gdje im neki tipovi još iz vremena Slobodana Miloševića, saopštavaju da je i Makedonija – srpska! Puštili ih, izgleda, sa posmatranja iz specijalizovanih ustanova da saopšte važne istine do kojih su u međuvremenu došli.

Kažite im istinu, gospodine predsjedniče, jer je istina ljekovita za zdravlje Vaše nacije. Kažite im da Crna Gora nije srpska zemlja, niti će to nikada biti, da je Crna Gora samostalna i suverena i da se sa tom činjenicom moraju pomiriti svi. Lideri Demokratskog fronta ne moraju voljeti Crnu Goru,ali moraju poštovati njen ustavno-pravni poredak. Pošto ih okupljate u subotu u Beogradu,eto Vam prilike, gospodine predsjedniče, da im to saopštite. Što se tiče SPC, ona se mora registrovati u Crnoj Gori, kao što je to urađeno u svim drugim državama regiona.

Gospodine predsjedniče, želim Vam dobro zdravlje i dug život.

Srdačno,

Savić Jovanović, novinar

Podgorica