Oslobađajuća presuda Vojislavu Šešelju: Haška katastrofa

Ešref Zaimbegović
Autor/ica 31.3.2016. u 20:24

Oslobađajuća presuda Vojislavu Šešelju: Haška katastrofa

REUTERS

Srpski nacionalista Vojislav Šešelj oslobođen je od Internacionalnog suda u Hagu. U procesu je zakazala optužba – a ideja internacionalne pravde je ukaljana.

Komentira: Jan Puhl
Preveo i uredio: Ešref Zaimbegović

„On je slobodan čovjek“, ovim riječima predsjedavajućeg suca završen je u četvrtak proces protiv Vojislava Šešelja pred Internacionalnim sudom za ratne zločine u Hagu. Ova rečenica je šamar u lice za hiljade Bošnjaka i Hrvata – za sve one čije muževe i očeve su ubile Šešeljeve pristalica, za sve žene koje je njegova soldateska silovala, za sve one čije kuće su njegovi četnici zapalili i za sve one koji su morali napustiti svoje domove.

Šešelj je bio jedan od najgorih podstrekivača rata u jugoslavenskom konfliktu, ustvari idejni vođa genocida i etničkog čiščenja u ime Velike Srbije.

Oslobađajuća presuda ojačaće njegov pogled na rat u Jugoslaviji. Prema njemu Srbi su bili – kao uvijek u istoriji – nedužne žrtve stranih sila. Presuda iz Haga pomoći će Šešeljevoj partiji da na parlamentarnim izborima krajem aprila osvoji znatno veći broj glasova.

Ovom presudom sud je slijedio pravnu doktrinu da su za osudu ratnih zločina potrebni posebno precizni dokazi. Upravo zato što to suđenje prati cijeli svijet moraju važiti najviši pravni standardi. Samo ako postupak, bez ikakvog dvoumljenja, pokazuje da nema ni trunke pobjedničke politike može se govoriti o principu svjetske pravde.

Do danas ponosan na svoju ulogu u ratu

Optužba je morala detaljno dokazati lanac naređivanja i odgovornosti od Šešelja do čovjeka sa oružjem u ruci. Skandalozno je da im to u trinaestogodišnjem procesu nije uspjelo.

Već na poečetku, 2003. godine vidjelo se da je optužba traljavo pripremljena i nekoliko puta je prerađivana. Žalbeno vijeće se moralo stalno uključivati u proces i korigovati greške.

Šešelj je do danas ponosan na svoju ulogu u ratu. On još uvijek zastupa ideologiju preziranja ljudi koja je tada vodila ka smrti i ubijanju. Često je klanica započinjala – kao naprimjer u Hrtkovcima 6. maja 1992. – neposredno nakon što je Šešelj negdje održao govor mržnje protiv Hrvata ili Bošnjaka. Ubice su se sami nazivali „Šešeljevci“ a naoružavala i treniranirala ih je armija u kojoj su dominirali Srbi.

Još 2003. Šešelj se predao tribunalu u Hagu i uživao je u svojim nastupima pred sudom. Koristio je sudnicu kao propagandnu binu. To što presudu može slaviti kod kuće može zahvaliti milosrđu onih sudaca koje je ismijavao. Oni su ga pustili prije dvije godine – iz humanitarnih razloga jer mu je bio dijagnosticiran rak.

Zato će Šešelj umrijeti u svome krevetu a ne u holandskoj zatvorskoj ćeliji.

spiegel.de

Ešref Zaimbegović
Autor/ica 31.3.2016. u 20:24