OLUJA MIRA IZ ERDUTA

Povezani članci

• Svetislav Besara: „Roman o Titu“ (6)
• Čovjek koji previše zna: Ivo Sanader
• Marko Vešović: Pristati na beznađe značilo bi pljunuti na sve što zborim, pišem i radim od ’92. god
• Model Strategije za procesuiranje ratnih zločina izvršenih tokom i u vezi sa oružanim sukobima u bivšoj Jugoslaviji
• Sabrana djela zlodjela
• Hrvatsko novinarsko društvo: U ime obitelji huška i širi mržnju

Foto oluja.info

„Žalimo i zbog žrtava ratnih zločina počinjenih i s hrvatske strane. Legitimno pravo na obranu nije i ne može biti opravdanje za nedjelo. Svjesni smo da je pobjeda u „Oluji“ bila traumatična za brojne hrvatske Srbe. Treba iskazati dužan pijetet prema svakoj žrtvi“, najvažnija je poruka iz govora predsjednika hrvatske Vlade Andreja Plenkovića održanog na kninskom Trgu Ante Starčevića na Dan Pobjede i Domovinske zahvalnosti i Dan u hrvatskih branitelja. Trebalo je nažalost proći punih 25 godina da bi se neki visoki dužnosnik HDZ-a, te ujedno i predsjednik Vlade tako nedvosmisleno i jasno odredio o ratnim zločinima počinjenim sa hrvatske strane. To je veliki pomak na bolje koji nas puni optimizmom i pruža vjeru i priliku suživotu.

No kada je u pitanju HDZ ne smijemo na prečac donositi procjene. Iskustvo nas uči da pričekamo neko vrijeme i vidimo koliko je u kninskoj „predstavi“ iskrenosti, a koliko potrebe za onim 76-tim glasom u Saboru koji osiguravaju manjinski zastupnici. Treba također reći i to da je kninski Trg bio hermetički zatvoren za širu publiku tako da brojni branitelji i Hosovci, koji su željeli iskazati drugačije viđenje od onog službenog, nisu imali pristupa Trgu.

Osnovno je pitanje da li politika suživota i pomirenja koju sada predvodi Plenković i HDZ, može opstati u slučaju gubitka jednog jedinog glasa koji im osigurava parlamentarnu većinu? I uvijek treba imati na umu činjenicu da je HDZ prevrtljiva stranka kojoj je u borbi za vlast interes stranke uvijek i u pravilu ispred interesa Hrvatske, te je u ostvarenju tog cilja u stanju sve uraditi, pa ako bi bilo potrebno zaigrati se i sa Domovinskim pokretom koliko god to danas izgledalo nemoguće. Isto tako oko Plenkovića su ljudi koji su se još jučer zalagali za jednu drugačiju politiku, tako se potpredsjednik Sabora Rainer zalagao za naziv Sabora Hrvatski Državni Sabor po ugledu na onaj iz vremena NDH, a ministar Medved je kada je SDP gradio politiku sličnu Plenkovićevoj podizao šator sa braniteljima u Savskoj. Kao što rekoh treba pričekati i vidjeti da li je ovdje riječ o čvrsto utemeljenoj političkoj orijentaciji, u što ne sumnjamo kada je u pitanju SSDS, ili je pak riječ o goloj borbi za vlast kada je u pitanju HDZ? No, kako je to izgledalo i kako je to bilo prije 25 godina, nakon „Oluje“, ovo je danas već bog bogova.

Ima li Vas više od 3%?

Koga Vas?

Pa Vas Srba.

Ja to ne znam. To nije sada najvažnija stvar, najvažnije je da ih sada nitko ne proganja.

Razgovor je to koji je po svjedočenju Milorada Pupovca vodio sa Franjom Tuđmanom 1997. godine.

Ovakvih svjedočanstava ima bezbroj, ne samo usmenih, mnogi su zabilježeni na transkriptima koji su zaslugom predsjednika Mesića dospjeli tamo gdje su trebali dospjeti, jer je vrhunski postulat kojim se Hrvatska treba braniti – ISTINA.

Peter Galbraith, američki veleposlanik u Hrvatskoj 1993. – 1998. godine, inače dokazani hrvatski prijatelj, jasno će naznačiti da su za „Oluju“ glavni krivci Martić, Mladić i Milošević i neprihvaćanje Plana Z-4 kojeg su četiri ambasadora predali Tuđmanu, a Mile Martić ga je odbio primiti. Svjedočeći na haškom sudu ukazat će na kriminalno ponašanje hrvatskih vlasti nakon „Oluje“ – „To je uključivalo dopuštanje sustavnog paleža domova i imovine srpskih stanovnika nakon što je otišlo. To je uključivalo ubijanje nekoliko stotina osoba koje su ostale. To je uključivalo napore Tuđmana, koji je po meni bio rasist, da spriječi Srbe građane Hrvatske u povratku u njihove domove“.

Kada to kaže Peter Galbraith, sin čuvenog ekonomista Kennetha Galbraitha, ambasador SAD glavnog hrvatskog saveznika u „Oluji“, što se tome može još dodati. Onim skeptičnima na raspolaganju je zapisnik sa sastanka od 22.8.1995. godine kada ministar obnove i razvitka Jure Radić iznosi plan Tuđmanu o „povijesno kritičnim područjima“. Jure Radić će reći da se na tim područjima ne smije dozvoliti prisustvo „više od 10% Srba“, a na što će Tuđman reagirati „ma ni 10%“.

Iz svega jasno proizlazi da su Srbi na područjima bivše Krajine nakon „Oluje“ postali nepoželjni, uklanjalo ih se ubojstvima i silom, paljenjem kuća i oduzimanjem imovine, zastrašivalo ih se na različite načine kako bi se onemogućio njihov povratak. Tako je to bilo prije 25 godina.

Zato govori, prvenstveno Andreja Plenkovića, održani na obilježavanju akcije „Oluja“, bude nadu u bolje sutra. Hrvati i Srbi u Hrvatskoj bi trebali biti svjesni da samo mir može donijeti boljitak, ne samo među ljudima, već i u odnosima Hrvatske i Srbije. Treba početi razmišljati o miru i porukama mira. Vrijeme je da se slavi mir a ne rat! Stoga se treba upitati zašto 25 godina uporno slavimo rat, slavimo ubijanja, lom i palež. Zar su Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem, manje važni Hrvatskoj od Knina? A ta su područja Erdutskim sporazumom, bez žrtava i ubijanja, paleži i rušenja uključena u RH. U Erdutu je bila OLUJA MIRA!

U najmanju ruku Erdut, gdje je sporazum potpisan 12.11.1995. zaslužuje biti državni praznik kao i 5.8., ukoliko želimo njegovati kulturu mira. Isto tako i slavljenje mira u Erdutu ne bi trebalo zaostajati za kninskim obilježavanjem „Oluje“, moglo bi biti samo snažnije, jer je isti cilj ostvaren bez prolijevanja krvi i žrtava.

Hrvati i Srbi, ako si želite dobro, došlo je vrijeme da se slavi mir a ne rat!