OD ŠUTNJE KA ZLOČINU

Izdvajamo

• Imajući u vidu da je opstanak integrirane demokratske EU trn u oku mnogih desničarskih populističkih evropskih partija, Rusije kao i Trampove administracije, politička kriza u BiH izrasta u konkretnu prijetnju opstanku EU. Otuda je i krajnje vrijeme da EU ozbiljno shvati političku situaciju u BiH, da jasno identificira nosioce tih opasnosti, da ih neutrališe, te da poduzme potrebne mjere da se predupredi scenariji rastakanja EU preko BiH.

Povezani članci

• Velika ruska pijanistica nastupa na SVEM-u
• Presuda koja je otvorila Pandorinu kutiju problema
• Esad Bajtal: Valter i dalje brani Sarajevo
• Objavljena zbirka poezije Diane Ondelj Maksumić “Voda”
• Ivana Bajrović: Kako spriječiti vršnjačko nasilje u sportskim klubovima
• Čedomir Petrović: Predsedniče, ne širite radikalsku frustriranost

Foto: Imago

Može li uporno izbjegavanje EU da otvoreno i jasno identificira nosioce političke krize u BiH definitivno značiti i raspad same EU? Šta stoji na raspolaganju EU da bi se kriza u BiH stavila pod kontrolu, dok za to još uvijek postoje mogućnosti? Mogu li građani BiH definitivno razaznati opasnost u koju ih uvode njihovi nacionalistički lideri neznanjem ili manipulacijama, svijedno je?

Tendenciozno konstruirana mržnja i netrpeljivost podržana nacionalističkom politikom, mitologijom, megalomanijom, etničkim šovinizmom i vjerskim ekstremizmom, kao mobilizirajućom ideologijom, sve izraženije kreira eksplozivnu i traumatičnu atmosferu u BiH u kojoj se svaka međuetnička i međuvjerska kooperacija i razumjevanje osuđuje i proglašava nacionalnom izdajom, a oni koji čine najgroznije zločine protiv čovječnosti proglašavaju se nacionalnim herojima, čija se krvava nedjela slave u školama i bogomoljama i unose u udžbenika isijavajući novu još primitivniju i ubitačnju mržnju prema čovjeku i prema svemu onom što čini ljudsku humanost i dostojanstvo čovjeka, mobilizirajući nove generacije mladih pripremajući ih za nove zločine. Nedostatak jasne ideje o zaustavljanju ove nacionalističke apokaliptične mržnje  koja bi mogla stvoriti učinkovit utjecaj na odnos između etničkih i vjerskih skupina sve evidentnije vodi u eskalaciju sukoba koji bi mogao biti inicijalna kapisla za sukobe širokih razmjera, što bi moglo EU koštati visoke cijene.

Apstinirajući da se direktno uključi i zaustavi talas ove apokaliptične mržnje, dok je to još moguće, EU još uvijek pokazuje da nije ništa naučila, ili ne zeli da nauči iz prethodnog balkanskog rata u kojem je domaći nacional-fašizam proizveo najveći, najkrvaviji i najbestijalniji zločin u Evropi od njenog postanka, s tim više, ako se ima u vidu da se sve to dešava na početku 21 stoljeća, stoljeća nove prosvjećenosti, novih tehnologija i nove generacije ljudskih prava i sloboda. I pored sto hiljada ubijenih, od toga preko dvadesetpet hiljada potpuno nevine djece, preko petnaest hiljada silovanih žena, djevojčica i dječaka, tri miliona raseljeni i protjeranih iz svojih kuća, sa strašnim traumatskim posljedicama, što će stvoriti nove generacije sa traumatičnim psihološkim defektima, EU još nema tu hrabrost da otvoreno i jasno, sa imenom i prezimenom, prozove nove/stare nacionalne lidere koji manipuliraju sa nacionalnim i vjerskim osjećanjima i ratnim traumama svojih sunarodnika i iste guraju u međusobnu mržnju i netrpeljivost, u nove zločine, u nova razaranja, u novu apokalipsu čovječanstva.

Međjunarodna zajednica i EU dužne su da na to ukažeu i da učine sve da ne dođe do novog zločina protiv čovječnosti širokih razmjera. EU može i mora to da učini. Samo jedno otvoreno upozorenje, samo jedan otvoren poziv građanima BiH da odbiju poslušnost onima koji su korumpirani koji su ih doveli na ivicu življenja nedostojnog čovjeka, da ne biraju one koji  oduzimaju budućnost njihovoj djeci, da odbiju prihvatiti za nacionalne lidere one koji su komandovali ubijanje i razaranje, koji su komandovali logorima smrti, bilo bi dovoljno da se probudi nova motivacija i regenira nova moralna snaga u narodu, koja bi sa političke scene obrisala sve one koji su stvorili klimu straha, mržnje i netrpeljivosti, koja danas u BiH umotava sve što se kreće i diše.

Nažalost, zbog odsustva dobre volje ili zbog nesposobnosti razaznati šta se dešava na Balkanu, EU ostala je u dubokoj sjenci demokratskih sloboda i prava čovjeka. Sve je prebačeno na neukog i uplašenog bosanskohercegovačkog građanina koji tegobno nosi svoj identitet kao nacionalni i vjerski križ koji ga obilježava na svakom njegovom koraku. Od tog identifikacionog nacionalnog i vjerskog križa bosanskohercegovačkog građanina, odnosno njegove lojalnosti naci-fašističkoj ideologiji nacionalnog vodje, zavisi njegova egzistencija, njegov život, život i egzistencija njegove porodice i sasvim je sigurno da će njegova lojalnost nacionalnom vođi sve više rasti i bujati sve dok ne izraste u mržnju biblijskih razmjera prema svemu što je mrsko njegovom nacističkom vođi, što će brzo izrasti u novi stravičan zločin koji će izazvati samo osude i zgražavanja demokratskog svijeta. I ništa više. I to domaći nacisti dobro znaju odakle i crpe svoju moć i bestijalnost.

Ali to je samo na prvi pogled. Situacija koja sve više zarobljava BiiH sve snažnije isijava traumatične vibracije straha, mržnje i netrpeljivosti prema sveme što nije naše, što ne nosi isti  križ nacionalne i vjerske identifikacije, što ne pripada istom čoporu i istom vođi koji komanduje protjerivanje i ubijanje svega što nije lojalno i odano njemu i njegovoj čoporativnog ideologiji. Na talasima ovih bosanskohercegovačkih i balkanskih naci-fašističkih vibracija izrasta nova generacija evropskih desničarskih populističkih lidera koji stvaraju novu klimu straha, mržnje, netrpeljivosti i ljudske odurnosti koja se širi Evrpom poput ljetnjeg pljuska.

Spriječiti taj ljetnji pljusak da se ne pretvori u potop Evrope nije tako teško i nemoguće, kako to na prvi pogled izgleda, ali to traži da se Evropa ponovo vrati Balkanu na jedan drugačiji i inventivniji način.

Treba stvoriti klimu ohrabrenja i motivacije za one koji ne bi ponovo u rat, za one koji ne bi u nova međusobna istrebljivanja, za one koji ne bi da gledaju nova masovna paljenja gradova i sela i ubijanja i silovanja žena i djece, za one koji bi bolji život a ne agoniju preživljavanja. Takvih je mnogo više od onih koji bi pod skute svojih nacionalističkim malih firera koji se radjaju iza svakog žbuna neznanja, ljudske gluposti, i neobrazovanosti. Treba ohrabriti one koji se ne mire sa mizerijom življenja koja im je nametnuta od strane njihovih nacionalističkih vođa koji žive u izobilju i slobodi što je njihovim podanicima apsolutno nedostupno. Treba kreirati nove interese onih koji bi ponovo na Balkanu palili vatre.

Može to EU uraditi sasvim lako i efektno. Potrebno je samo otvoreno i jasno  naznačiti listing sa punim imenom i prezimenom nacionalnih lidera od najnižih do najviših političkih institucija koji vode sopstveni narod u izolaciju i siromaštvo što je samo jedan korak do najstrašniijeg zločina koje ljudski um može zamisliti. Potrebno ih je isključiti iz svakog kontakta sa institucijama EU, onemogućiti bilo kakve beneficije i podršku za politiku koju oni i njihove političke stranke vode. Blokirati svu njihovu privatnu imovinu na području EU. Onemogućiti im putovanja u zemlje EU, ali im istovremeno otvoriti nove mogućnosti ako prihvate politiku mira i suradnje na Balkanu. Ova strategija OTVORENE BLOKADE bila bi  pun signal narodima i političkim stranka koje oni vode na pogubnosti njihove politike od čega oni sami direktno trpe najveću štetu ali i mogućnost novih opcija koje vode razvoju i blagostanju naroda.

Uz to potrebno je  ohrabriti i motivirati nezavisne i slobodne intelektualce i sve građane da se čvrsto međusobno povežu i da otvoreno kritikuju  korupciju i nepotizam vladajućih struktura i da na svakom koraku razotkrivaju manipulaciju lokalnih nacinalističkih političara. Da iz dana u dan ukazuju kako se lokalni i državni problemi mogu rješavati u korist građana a ne u korist povlašćenih političkih grupa i pojedinaca.

Ova strategija OTVARANJA OČIJU, koja je sasvim legitimna, morala bi biti praćena strategijom OTVORENIH MOGUĆNOSTI putem koje bi se otvoreno i jasno prezentirale prednosti i beneficije koje bi građani imali da je lokalna ili državna vlada optirala za drugu  opciju  razvoja. Kroz strategije „otvorene blokade“,  „otvaranja očiju“ i strategiju „otvorenih mogućnosti“ bilo bi moguće motivirati građane na otvoreno kritičko razmišljanje što bi stvorilo klimu inventivnosti, oslobodilo ljude straha i neizvjesnosti, što bi vodilo u klimu entuzijazma i kreativnosti.  Strah, neizvjesnost i izostanak inventivnosti čine glavnu platforma kriminalnog vladanja nacionalističkih partija i njihovih vođa u BiH i na Balkanu, što ovu državu vodi u siromaštvo i novu apokalipsu, što se značajno reflektira  i na samu budućnost EU. Otuda i proističe i pravo i obveza EU da se konačno počne baviti sa svojom sudbinom koja je umnogome vezana za sudbinu Balkana, dakako i BiH.

Odsustvo otvorenog, iskrenog i energičnog odnosa EU prema situaciji u BiH moglo bi lako ovu zemlju pretvoriti u evropsku Siriju sa milionima novih izbjeglica, stotinama hiljada ubijenih, sa novim razaranjima i novim međunacionalnim i međuvjerskim pokoljima. Miješanjem Rusije, što je sasvim izvjesno, i islamskih zemalja, prije svega Turske i Irana, u eventualni sukob u BiH, otvorilo bi novi front sukoba između kršćanstva i islama, što bi  EU platila najvećom mogućom cijenom sa novim velikim talasom izbjeglica i terorizma. Sve bi to  imalo tragične posljedice za unutarnju političku koherentnost EU i u krajnjoj instanci za njen opstanak kao ekonomske i politički integrirane zajednice. Imajući u vidu da je opstanak integrirane demokratske EU trn u oku mnogih desničarskih populističkih evropskih partija, Rusije kao i Trampove administracije, politička kriza u BiH izrasta u konkretnu prijetnju opstanku EU. Otuda je i krajnje vrijeme da EU ozbiljno shvati  političku situaciju u BiH, da jasno identificira nosioce tih opasnosti, da ih neutrališe, te da poduzme potrebne mjere da se predupredi scenariji rastakanja EU preko BiH.

Jedan od prvih indikatora šta bi  EU mogla uraditi u pravcu transformacije „vojnog konflikta“ u „konflikt razvoja“ na Balkanu, mogao bi biti međunarodni projekt „Rethinking the Western Balkans Security Paradigm” koji je pokrenula bugarska akademija nauka, kao jedna od članica evropske akademije nauka u saradnji sa NATO.