Od Jakuševca do Mattana

Izdvajamo

• Pod jedan činjenica da je Gradonačelnik na problemu otpada zakazao, a to je bio njegov „forte“… Potpisao je sve ugovore u roku odmah, a borio se protiv takvih ugovora. Zagreb rapidnom brzinom propada. Molim gradonačelnika da se odluči je li on genijalac kao što se predstavlja, je li on diletant za upravljanje kao što se pokazuje u praksi ili je prevarant koji samo želi još jedan mandat gradonačelnika, a onda ide brati tratinčice dok šeće svojeg psića i hrani ptičice.

Povezani članci

• NAŠA JEDINA PODJELA
• Karamarkov put od kreatora Mesićeve pobjede do borca protiv antifašista
• Esad Bajtal: Majčinska skrb dviju dama za BiH
• Majke Srebrenice: Meron da podnese ostavku zbog Perišića
• 12 proljeva
• Kad zvona više ne pozivaju na misu

Pitam se ako Vujnovac drži polugu za HDZ je li istina da netko drži za jaja Tomaševića?

Davno, davno išao sam u (tada) jedanaestu zagrebačku gimnaziju u Savskoj ulici gdje je osamdesetih godina prošlog stoljeća u bivšoj državi postojala jedinstvena mogućnost ići u tzv „sportski razred“ . To je značilo da – kao talent za vrhunski sport – imaš mogućnost legalno i legitimno izostajati s redovne nastave i ići na različita sportska takmičenja po svijetu, kao  i svaku vrstu priprema za tvoj sport – uz dopis tvog kluba prema školi. Naravno, uvjet je bio da si dobar učenik, standardni član vrhunskog kluba u svom sportu, a ako si još i u reprezentaciji – onda imaš totalni „kartblanš“ za sve moguće i nemoguće izostanke s redovne nastave …. Naravno, nemaš nikakvo pravo „ne znati gradivo“ ili „ne odgovarati ili ne pisati testove i zadaćnice i slično“ – jer red je red. A ako si negativno napisao test, zadaćnicu ili nisi znao usmeno ono što se mora znati kad te profesor prozvao – više nemaš niti jednu jedinu šansu za „eskiviranje“ – sve dok ne ispraviš negativne ocjene. To je bilo kad sam imao 17 i 18 godina, a tad se nakon srednje škole išlo u vojsku.  I ja 1982. otišao u vojsku…

Čini mi se da se baš te godine rodio mali dječačić u obitelji Tomašević – Tomislav Tomašević. On je bio bolje sreće jer u rat devedesetih kao dječarac nije mogao ići, kasnije je mogao studirati kako i gdje je htio i koliko god dugo je bilo potrebno, mogao je mijenjati malo pravo, malo političke nauke, malo postdiplomski, magisterij – da je htio i imao vremena i kapaciteta – mogao je i doktorirati, ali povukla ga je politika i nepravda koju politička metrika donosi na pozornicu na kojoj se ne glumi nego se stvarno donose odluke o kojima ovise ljudski životi a često i  ljudske sudbine…

Tomislav Tomašević je odlučio. Zoon politikon. Biti će političar. Bilo mu mrsko, sad mu slatko.

Zov politike za pravdom naoružanog Tomislava osjetljivog na nepravdu, nepotizam, klijentelizam i sve ostale sramne radnje koje bavljenje politikom „izvlači“ iz čovjeka bile su našem Tomislavu toliko išle na živce da je odlučio „život posvetiti boljoj politici“ koju će upravo Tomislav i nekoliko sličnomišljenika oblikovati čitavih desetak i više godina. Neki su i danas s njim, a neki gorljivo protiv.

Na tom su se putu u politiku iz konkretnih razloga „ućipili“ i neki još iskusniji likovi tipa šutljivog ali lako zapaljivog Celakoskog pa hrvatsko – njemačko zelenog sociologa Horvata zvanog nekako drugačije zbog nekakve orijentacije bez korištenja kompasa, pa tada još nadobudnog odlikaša Peternela i još njih podosta iz društvenih normi izopćenih „čudaka“ i polu aktivista – Nomina sunt odiosa – da ne uvrijedim nekoga kog ne treba….

Bili su to dobro plaćeni dani, mjeseci i godine od njemačkog poslodavca u kojima su se „kalili“ budući gradonačelnik glavnog grada u Hrvata Tomislav Tomašević tada zvani „senf“ i društvo spomenutih i ostalih aktivista primajući plaću za svoje „kaljenje“ po modelu – „kad naučite što vas učimo možete vladati s puno većim resursima“….jer Zagreb ima puno veći proračun od navodnih 300 i nešto tisuća eura godišnje Tomaševićeve udrugice Instituta Političke Ekologije.

Osnovao je tu udrugu građana s još dvije osobe iz razloga uspostavljanja pravednijeg i zelenijeg društva u cjelini…, a zapravo bilo je tu više ciljeva osnutka takvog nečega…

Ako ćemo tehnički gledati razloge o potrebi osnivanja takvog jednog zvučnog „instituta“ koji je osnovan kao „udruga građana“ a takvih udruga u Republici Hrvatskoj ima više od deset tisuća – moramo reći da su jedino na takav način mogli i tehnički primati konkretan novac iz Njemačke od tamošnjih zelenih političkih organizacija.

Godišnju preciznu cifru novaca od zelenih iz Njemačke nisam istraživao čak niti sada kad sam bio dulje vrijeme u Berlinu i upoznao se kako to sve zajedno politički i tehnički funkcionira, ali shvatio sam, iako ne kao stručna osoba za tu vrstu posla – da plaću Tomislav prije mandata Gradonačelnika nikako ne bi mogao ostvariti da nije osnovao taj njemu sretni institut za političku ekologiju.

Strategija našeg Tomislava dobila je na ozbiljnosti kad se počelo politički djelovati na destrukciji postojećeg „gradskog režima“ nakon što je Milan Bandić otpilio SDP i otisnuo se u neizvjesne vode političkog populista i Gradonačelnika kojem socijalna politika nije više u naslovu stranke nego mu je samo prirasla srcu i vrijedi za njegove istomišljenike. To se odigralo u trećem mandatu M.B.-a.

Stranka mu se zvala „stranka Milana Bandića“ i još neki tekst nakon toga, ali tada je postao i legitimni cilj našeg protagonista priče. Živo se sjećam brojnih emotivnih i strastvenih, ali uzaludnih nastupa Tomaševića u Gradskoj Skupštini protiv stila i načina vođenja grada…., tada je još uvijek vježbao….

Tek unatrag četiri godine Tomislav je naučio gradivo i nakon što je vježbao godinama nekako je postao osoba koja može suvislo obrazložiti i metodički točno predočiti s čime se i zašto – ne slaže.  Uglavnom i Tomašević i Benčić kao front osobe grupe Možemo! jako dobro kritiziraju, ali ne nude nikakva rješenja. Na žalost tada je na tom mjestu zapeo, a danas je zapeo na implementaciji svojih političko – tehničkih htijenja…Ništa kod njegovih odluka ne ide glatko. Sve što naumi učiniti mora raditi po dva, tri puta – od odabira šefa Holdinga, dogovora o roditeljima odgojiteljima koji će očito i do Strasburga, slikavanja u autobusima od države, otvaranja škola odrađenih od nekih drugih aktera, slikavanjima s kamenjima temeljcima za koje su zaslužni neki drugi subjekti do posudbi novaca od HDZ – ovih perjanica preko ugovora s Pripuzom, sve do najvećeg proračuna Grada ikada, štrajka i nezadovoljstva radnika u Čistoći, pa skoro i u Zrinjevcu, Zagrebačkim cestama i sad na kraju do blamaže sa Malim Manhattanom koji je završio kao uskočki predmet, a to nikako nije dobro i sve ovo skupa nikako nije dobro….ili ne znaju ili muljaju ili oboje…, ali ono što je sigurno – slikaju se 100 na sat i rade isključivo na vlastitom reklamiranju, na osobnom PR –tehniciranju u kojem im niti neistina niti prešućivanje nije strani pojam. Sve to je izvedeno s namjerom i svjesno. Kao što je s namjerom i svjesno prebačeno težište s obećanog rješavanja tehničkih i taktičkih problema grada na ideološke teme mlaćenja prazne slame..

„I tu je smutnja sva“ kaže besmrtni William Shakespeare…u Hamletu….

Ali, vrijeme brzo ide sad smo Hamleta već potrošili i došli smo – i suviše brzo – do jednog drugog djela istog pisca…,  u režiji Ruperta Goolda u Richardu III glavne uloge su igrali Ralph Fiennes i Vanessa Redgrave na predstavi koju sam ja gledao u živo…to vam je ono kad na kraju ide tekst „…kraljevstvo za konja…“

Možemo reći da su samo dvije glavne uloge u možemo stranci: Benčić i Tomašević.

Benčić je superiorna kad objašnjava kako, zašto, s kojim ciljevima i metodama HDZ vara i voza ovaj narod čineći ga sličnijim ovčicama u toru nego zrelim ljudima sa svojim mišljenjem posebno uključujući u to i najglasnije hadezeovce. Slažem se s gotovo svakom njezinom analizom, obrazloženjem i poentiranjem prema prevari obmani i manipulaciji koju čini politika na vlasti u ovoj državi.

Ono što je meni veliki upitnik jest činjenica da je i Tomislav Tomašević dok je bio oporbeni zastupnik u gradskoj skupštini bio superioran kad je objašnjavao kako, zašto, s kojim ciljevima i metodama Milan Bandić i HDZ vara i voza Zagrepčane čineći ih sličnijim ovčicama u toru nego zrelim ljudima sa svojim mišljenjem. Sandra Benčić ne vidi i ne želi se petljati u činjenicu kakav je kaos izazvao Tomašević od prvog dana svoje „vladajuće pozicije u gradu“.

E vidite poštovani prijatelji koji čitate ovdje napisano s razumijevanjem o meritumu stvari – to se zove licemjerje. Upravo za licemjerje možemo prozvati HDZ u svakom trenutku jer, eto na primjer – kaže glavna koordinatorica iz Možemo Benčić:  „….i sad nitko nije kriv za milijardu eura koje je Škugor maznuo i svi su to znali kao što nitko nije kriv za „desetak milijuna eura“ koje su hadezeovci namjestili za sebe“….,  i to kome? Svojem privatnom Pavlu i Petru vlasniku i Hada i Čistilišta jer im je Raj izvan opsega djelovanja. Još su si smislili i onaj glupavi zaključak nakon izvanredne sjednice. Izvanredna sjednica zaslužuje izvanredni zaključak, valjda je to razlog bio…ili je možda ruski kapital iz Fortenove razlog, ili je možda luka Ploče, riječki terminal ili ….

Pitam se ako Vujnovac drži polugu za HDZ je li istina da netko drži za jaja Tomaševića?

Potpisao je 35 tisuća kvadrata u malom Menhetnu zbog „ko fol prijetnje“ penalima od 30 do 50 milijuna eura za Grad Zagreb s punom sviješću o nemogućnosti naplate takve sudske tužbe. Pa na tom zemljištu – osim određenih možda rješivih zabilježbi postoje i potpuno nerješivi vlasnički problemi. Ta norveška firma ne može natjerati Grad da plati 30 do 50 milijuna eura. Stranka Možemo, Tomašević i Benčić glume glumu. Ne govore istinu. Licemjerno. Čine Zagrepčane ovcama kao što HDZ čini cijelu naciju ovcama. Ili griješim jadan, oni su diletanti? U teoriji teatra kaže knjiga znana da vam „glumac govori istinu iako tekst pisao nije“. A ja sam glumac koji pišem ovaj tekst i razni politički licemjeri iz nikakve stranke, platforme i čega li već – nemaju pravo pozirati i kadrovirati kao da im je ćaćino a nemaju rješenje problema. Razmontirati znaju, ali popraviti ne znaju niti im to predstavlja problem. Sve komunalne službe nula bodova. Sve samouprave ne znaju što sad i kako. Spojeni uredi – nula bodova do sad. Novi uredi, novi ljudi svi od reda imaju veliku kvalitetu. Ne znamo koju…Dvije godine povećavamo proračun, zadužujemo se kao nikada do sada, ništa nije bolje organizacijski, materijalno, kadrovi koje uzimaju su pola promašaji pola ih se ne primjećuje…

Pod jedan činjenica da je Gradonačelnik na problemu otpada zakazao, a to je bio njegov „forte“… Potpisao je sve ugovore u roku odmah, a borio se protiv takvih ugovora. Zagreb rapidnom brzinom propada. Molim gradonačelnika da se odluči je li on genijalac kao što se predstavlja, je li on diletant za upravljanje kao što se pokazuje u praksi ili je prevarant koji samo želi još jedan mandat gradonačelnika, a onda ide brati tratinčice dok šeće svojeg psića i hrani ptičice.

I da se vratimo na početak u kojem govorimo o duhu sporta i izvrsnosti. Duh sporta govori o tome da bolji uvijek zamjenjuje onoga od kojeg je bolji – ma tko to bio – pa onda nakon jednog Modrića doći će netko još bolji, nakon jednog Đokovića doći će netko još bolji, nakon LeBrona Jamesa došao je Jokić, a LeBron legenda mu se naklonio…. i tako olimpijski duh postoji već tisućljećima. I ja bih volio da gradonačelnik ima barem malo sportskog duha u sebi pa da bude bolji od ovog prije…., a on što radi? Jednako mulja, skriva, migolji, bježi, eskivira, lažira i manipulira i još traži novi mandat na činjenici da „ne krade“ jer to njemu i njegovima iz stranke/platforme Možemo argument dostojan još jednog mandata? Tako je i Matan iz Prosjeka i sinova izvarao cijelo selo, a oni mu zahvalni bili…