Od izbora dva putića
Izdvajamo
- Kad se sve zbroji, a radničkoj klasi i ostalim navijačima i ostatak oduzme, ispada da će i na ovim izborima Hrvatska birati između dva putića. Dok ne krene onim pravim putem.
Povezani članci
Foto: dailyreckoning.com
Borba će se voditi za one koji su prošle izbore ostali u sofi i neodlučne. Neodlučni, dakle, odlučuju. U zemlji paradoksa, jedan paradoks manje ili više.
Bliže se još jedni izbori. Počinje odbrojavanje.
Most, predvođen nikad izabranim predsjednikom Božom Petrovim, zvanim i Božo Zbunjoza je ostao dosljedan. U svojoj znakovitoj nedosljednosti. Drugima spočitavaju manjak demokratičnosti, a kod njih od te zagonetke nema ni D.
Prvo se pjenio (Božo) kako će se suprostaviti kandidatima dvije najjače opcije u prvoj izbornoj jedinici, a onda podvio rep i zbrisao na domaći teren. U zagrebačku vatru gura prvog čovjeka policije poznatog po odlučnosti da ograniči demokratsko pravo na protest, kada to nije u njihovom interesu. Poznat je još, zajedno s Božom Zbunjozom i Plankovićem, kao učenik koji je eskivirao satove povijesti još u osnovnoj, pa nikada nije naučio tko su bile ustaše i kako su se pozdravljali. Pa bi sad htjeli da zbog njihove neukosti svi ponavljamo razred.
Petrov je komentirao i Milanovićevu izjavu da je i čelnik Mosta trebao biti pozvan na izborna sučeljavanja. “Gospodin Milanović je pozvao iz pristojnosti, tako mogu i ja pozvati sve građane Hrvatske da dođu na maraton lađa”, kazao je Petrov. Duhovito, a?!
Pa nije, Božo, Milanović šef televizije, već je to onaj “stručnjak” kojeg ste vi, u demokratskom ozračju, postavili da vam posluži. Najbolji izborni slogan njegovoj listi bi bio “Ne mogu vjerovati da mi vjerujete”.
U ring će i Tešeš. Onaj što je rekao kako koaliranje dolazi u obzir samo sa strankama sličnog ili istog političkog svjetonazora – (mislo je na onu preostalu četvoricu koja misli kao on). U prijevodu – tko s nama hoće – dijelimo njegove vrijednoSSti. Mada je sam pojam tepeš obrnuto proporcionalan pojmu vrijednost.
Josipović eskivira izbore – ne naravno da pomogne dojučerašnjim drugovima, koje je na novembarskim izborima “oštetio” za pokoji glas, već je ispravno procijenio da bi bi se i ovaj put mogao nasanjkati, a onda bi teško politički preživio do lokalnih izbora za koje se, kaže, priprema. Za ove je, kaže, bio “zatečen i presječen u aktivnostima.” Vjerovao je, valjda, da će ova “reformska” vlada izgurati do kraja mandata.
Bandić nije bio zatečen. “Vrag nikad ne spava”. On je u utakmicu krenuo s “hendikepom” od par nedjelja. Plakate već polijepio, skrojio “na kredit” izborne liste, podijelio ministarstva, popljuvao političke protivnike. Ne bi se iznenadili da i prije 11. 9. proglasi izborne rezultate. Jer, on prvo dela kao konj, a onda krene u preslagivanje.
Miki očito ne voli ni sam sebe kad se toliko ponižava. I sam je, u ostalom, Karamarku u lice sasuo da u politici nema ljubavi. Za izborni program bi mu pristajalo “Tri fontane – dva WC-a – za premijera”.
Pupovac očekuje “bolju berbu” na ovim izborima pa je, valjda, predao listu bez kukavičjih jaja. Mada se ni s njim nikad ne zna. Kada bi se znalo teško bi mogao politički preživjeti “sve ove godine”.
I tko nam ono ostaje (šta smo ono imali… sjećate se)!?
Narodna koalicija koja je prije osam mjeseci “rasla” i HDZ, koji izlazi “sam”, sa dijelom nezavisnih kandidatima iz bivše Domoljubne koalicije. “Upakirani savez”.
O njima nećemo. Te stranke imaju zacementirane glasove, bez obzira na program, temperaturu mora i stanje na cestama. Borba će se voditi za one koji su prošle izbore ostali u sofi i neodlučne. Neodlučni, dakle, odlučuju. U zemlji paradoksa, jedan paradoks manje ili više.
Kad se sve zbroji, a radničkoj klasi i ostalim navijačima i ostatak oduzme, ispada da će i na ovim izborima Hrvatska birati između dva putića.
Dok ne krene onim pravim putem.