Obljetnica odluke o razdruživanju Hrvatske od SFRJ, 8.10. 2017.

Povezani članci

• Uprkos dvodecenijskoj hajci protiv njega, Veseljko Koprivica kaže: Tekst o ratnim huškačima bih ponovo objavio
• Plenkizam protiv populizma
• Mali župni horror na Jadranu
• Uhljebljenje nakon „bijelog hljeba“
• BITKA (NA NERETVI) ZA MOSTAR! 1. dio
• U Vukovaru opet rastu tenzije zbog ćirilice

Foto: Slobodna Dalmacija

Kako se bahatost, bezobzirnost, besćutnost…. vraća svom silom natrag odakle je i krenulo, a tek se počelo vraćati…. kad i na čemu ili komu će stati?

Slatko sanjam o tome što me očekuje od rane zore 08.10. 2017. kad bunovan upalim radio i dočekam prve ranojutarnje vijesti HR Radija. Najvjerojatnije će me lupiti po ušima dramatičan i patetičan glas spikera kojeg je dopala zla sudba da najavi godišnjicu raketiranja Banskih dvora i trga Sv. Marka, zajedno s pripadajućom crkvom, od strane „srbočetničke i zločinačke avijacije JNA“.

Sva sreća, tek je 5.10. Toplo je, bez vjetra, čak i sunčano. Na moru idila, možda ujutro krenem na orade, pa kad se tih zvijeri „nafatam“, krećem na gljive, pa onda roštilj… da s pjesmom i veseljem dočekam Dan Proglašenja Nezavisnosti Hrvatske – 8.10. Dvadesetšestu obljetnicu.

Dok pripravljam kavu sjećanje me vraća na Dan kada je prije 26 godine u nemogućim uvjetima agresije i nasilja nad nevinom i mladom Hrvatskom državom Sabor HR u katakombama poslovne zgrade INA-e u Zagrebu (u atomskom skloništu – hvala bogu izgrađenom i zaostalom  iz perioda  „Ništa Nas Ne može Iznenaditi“ bivše Socijalističke Republike Hrvatske – države), odlučio da

Suživota s narodima SFRJ nema više, a naročito sa jednim od tih naroda.

Naše hrvatske iskrene namjere da se pod svaku cijenu očuva SFRJ – barem kao konfederacija,  jel’ te, nije urodila plodom. Tromjesečni moratorij Hrvatskoj, od strane Međunarodne zajednice, na jednostranu odluku o razdruživanju sa SFRJ  isticao je 7.10.1991. Tuđman, a posebno Sušak poduzimali su sve u njihovoj moći da se barem sačuva konfederacija zemalja bivše SFRJ kad već nije bila moguća federacija … Tako je nekako bilo, ako me sjećanje ne vara?!

Kad, ne lezi vraže … zločinačka vojna mašinerija okupatorske srbočetničke vojske raketirala je Zagreb, prijestolnicu Hrvata i to u njezino srce – Trg svetog Marka i Banske dvore baš zadnjeg dana isteka moratorija!

Nije nam bilo druge. Hrvatski Sabor, teška srca, okupljen na rezervnom položaju u katakombama INA-e čekao je znak (bum i tras) da donese odluku o razdruživanju sa tamnicom naroda SFRJ.

Potresno i autentično svjedočenje o užasu i stravi izrečeno od oca nacije dr. Franje Tuđmana još mi i danas odzvanja, tu negdje … Suze su mi tekle niz leđa kad sam shvatio da smo mogli jednim udarcem – doduše bilo ih je najmanje 3, a možda i 6 (kako rekoše raketa ili bombi), ostati obezglavljeni – bez oca, sina i duha Hr nacije. Usput moglo je biti i druge štete, pa smo mogli ostati i bez, u tom trenutku Predsjednika predsjedništva SFRJ Stjepana Mesića, zatim i bez predsjednika SIV-a Ante Markovića i nebrojeno drugih uglednika tipa Šušak –Šale- Šeks trija, koji su s ocem Hrvata upravo pravili planove za „mirno“ razdruživanje od tamnice naroda SFRJ, skraćeno  – Jugoslavije.

Uglavnom, to je bio Dan, za kojeg je predsjednik Sabora Luka Bebeć, rekao da će zauvijek ostati zapisan u povijesti hrvatskog naroda. Slažem se, samo iz potpuno suprotnog stajališta. On misli da je to najbolja odluka koju je Sabor mogao donijeti, a ja mislim da je najgora koju je donio, do tada. U kasnijem periodu su „narodni poslanici“ višestruko nadmašili sami sebi iz te rane faze „tranzicije k demokraciji“.

Bez svih njih, pa i bez  Juge  smo mogli ostati  ali u suštini leži pitanje – bez čega smo ostali, zapravo, toga dana? Jel’, neko poginuo u Banskim dvorima ili bio ranjen prilikom zločinačkog raketiranja Banskih dvora? Ukoliko je, gdje su vijenci i spomen ploče poginulim i ranjenim na godišnjice raketiranja (bombardiranja) i zašto se njima, nevinim žrtvama, ne odaje počast?

Što je to razbijeno i srušeno – mislim, ipak je to bilo 6 raketa (bombi)? Kakva je bila šteta, tko ju je popravio i uz koju cijenu? Jedna od fotografija „stravičnog“ razaranja je salon gdje su se netom sastali Tuđman, Marković, Mesić, prije nego što su se „igrom slučaja spasili“ pogibelji. U salonu od „strašne“ detonacije niti masovni luster nije pao sa stropa, kao ni umjetnička slika sa zida ali su (neka) prozorska okna izletjela iz šarki!?

Ništa spaljeno, ništa garavo, mora da su bile petarde u pitanju i u odgovoru. Scenografija kao iz jeftine filmske produkcije.

Televizija nam dnevno pokazuje stvarne efekte razaranje raketa ili bombi diljem svijeta, pa imamo neko saznanje o učincima … Što reći za Banske dvore, čvrsto zdanje? – cigla na cigli. Trošna zdanja Gornjeg grada Zagreba, zajedno s Banskim dvorima razorila bi jedna kamenčina od stotinjak kila lansirana iz aviona brzinom od 400-500 km na sat s visine od par sto metara.

Nacionalna dalekovidnica  (HTV) bila je spremna i budna za sve izazove koje joj je odredila nova država. Revni novinari i kamermani već su mnogo ranije postavili kamere na sva važnija mjesta po Hrvatskoj pa i na samu „katedralu duha“ na Prisavlju. Budnom oku kamere, tako, nije promaklo ni raketiranje Banskih dvora. Jedno veliko „puć“ čulo se i vidjelo do Prisavlja, a i dima je bilo negdje oko trga Svetog Marka – sve je to kamera zabilježila – ciljano.

Na izvanrednim popodnevnim vijestima na HTV-u bilo je prikazano i stanje netom nakon „raketiranja“ Banskih dvora. Kamera na stativu (?) panoramskim snimkom uvodi nas u poprište „eksplozije rakete“ i otkriva što? – dvorište unutar Banskih dvora puno praha, pepela… Rijetko grmlje i drveće – neoštećeno. Automobil (BMW) parkiran pod svodom ulazne kapije, zaprašen ali sa svim staklima , neogreben! U travnjaku nevelik „krater“ , vidi se čak i limeni ljevak ukopan u zemlju – valjda od „rakete“?! Snimka u kasnijim vijestima više nije ponovljena, s razlogom. Do koje mjere su se filmadžije zaigrale po naputcima politike vidljivo je i iz objavljenih fotografija „razornog raketiranja“ Banskih dvora. Rukopis je to Zdravka Smojvera iz Jadran filma, specijaliste filmskih efekata, naročito eksplozija. Uradio je sve što je trebalo za filmsku predstavu, ali loše režiranu.

Kako se bahatost, bezobzirnost, besćutnost…. vraća svom silom natrag odakle je i krenulo, a tek se počelo vraćati…. kad i na čemu ili komu će stati?

Mislio sam da „Ništa mi ne može ovi dan pokvarit…“  kako zgodno pjevaju TBF, međutim može, itekako. I tako mi  godinama kvari …