Obećanje ludom radovanje

Na toj mudrosti i Angelina Eichhorst, direktorica pri evropskoj službi za vanjske poslove, ponavljala je do ironije samo ono što joj je bio neupitni prioritet: Izborni zakon se mora i opet mora odmah promijeniti, jer “vrijeme curi”. Curi za koga? Za birokratsko poimanje posla ili za rješenja u skladu sa evropskim principima i istorijskim realnostima u BiH.

Sve troje pomenutih, kobajagi izokola gurajući logiku tog popravljenog zakona, nastojali su da zadovolje “očuvanje mira” onoliko koliko njihovima sada treba. Otvaranje time puta ka novim podjelama u BiH tema im je za neku drugu budućnost. To sad nije na dnevnom redu.  “Lideri” će to već da prepoznaju, a ni iskustvo svrstavanja u tome im ne manjka. Što bi kazao Izetbegović, “nismo od jučer”. Ako je išta u tome tačno, evo rezultata nakon trideset godina od početka “demokratizacije”.

Logika o patetično iskazivanim i navodno ogromnim naporima svijeta  da se pozabave za njih eto baš beskrajno važnom popravkom društva i države Bosne i Hercegovine groteskna je. I mnogi ovdje povjerovaše: kao da tamo ne znaju ni za šta važnije od popravljanja ovdje  urušene pravde, demokracije i ljudskih prava u Bosni vlastitim kriminalom samoponiženoj. Povodom čega odavno iza zavjese trljaju ruke razne svjetske banke i korporacije sazdane na kreditnom ropstvu, njihovim lihvarskim investicijama itd. A sve po principu po kojem se i državne planetarne gromade razračunavaju među sobom, uzajamno varaju i lažu onako kako je to teško bilo zamislivo prije nešto više od pola stoljeća kada je dogovaran novi svjetski poredak, stvarane UN sa časnom Poveljom, pa EU, poštivane interesne zone, blokovi i vanblokovi…

Primjera je mnogo. Posljednja od velikih prevara u partnerstvima, saradnji, povjerenju u interesima itd. jeste, recimo, čak i nestvarno prevarantski izigrana velika Francuska od veće Amerike. Washington Parizu okrenuo leđa u zoni Indopacifika. Na planetarnoj karti riječ je o odnosima Amerike i Evropske unije. Biden jednostavno zaključio da su mu Velika Britanija i Australija mnogo važniji za aktuelni problem sa Kinom, nego Pariz i Bruxelles. I doviđenja geostrateški, vojno i finansijski. To što će se beskrajno uvrijeđeni Macron istog časa okrenuti sitnim i krupnim pasjalucima protiv interesa Amerike – uključujući odjednom i “otkrivanje”  Zapadnog Balkana sa starim ljubavima prema Srbiji i evo novom geostrategijom i prodatim polovnim avionima Hrvatskoj – Bidena se previše ne tiče. Osim u mjeri u kojoj ne bi bilo loše malkice interesno, Kine radi, popustiti i Rusima i njihovim apetitima na Balkanu pa i malo šire.

Važno je sada ovdje male smiriti, opaliti neku čvoku u BiH junošama koji gube tlo pod nogama pa zato prestaju biti pogodni pajaci u igri velikih. Potom, idemo dalje.

Kome u nas – posebno  u diplomaciji koja služi ekskluzivno interesima lokalnih “lidera” a ne stvaranju kapaciteta za validno razumijevanje svjetske politike i nas u njoj – pada  na pamet da se bar vidi ono što je nekada bilo nemoguće a evo sad živi i uspijeva. Primjera i u svijetu je  mnogo: Iran i “nuklearni” sporazum, uđi pa izađi, i sada bi opet natrag. Tako se složio antikineski interes; Biden i uklanjanje neposlušnog Netanyahua uz svu  ljubav sa Izraelom, ali dok se igra kako patronima treba; Talibani prvo kobajagi najveći neprijatelj u tom dijelu Azije, pa onda eno do zuba naoružani poklonjenim američkim oružjem za održavanja neophodnih nervoza i nestabilnosti u toj zoni; Eno i Hamas do juče bio odličan za blokiranje tzv. mirovnog sporazuma na Bliskom istoku a sada, ojačao u zločinu svijeta nad Palestinom, pa proglašen teroristima u Engleskoj, za svaki slučaj; Ovih dana i vrhunac jada i bijede svjetske politike: Vijeće UN za ljudska prava odlučilo je da prekine svoju misiju u Jemenu! Baš moralno, u skladu sa humanitarnim principima i poveljom UN-a kao i dramatičnim slikama od gladi umiruće djece u Jemenu. Valjaju se podmiriti interesi Saudijske Arabije i okolnih zalivskih profitera i partnera – nafta, oružje i biznis iz bahatog totalitarizma u pijesku.