NO PASARAN!

Izdvajamo

• Deveti svibanj u mome srcu i mojoj duši ostao je isključivo (!!!) Danom pobjede! Toga dana desila se velika pobjeda, a iz današnje pespektive gledajući, izgleda, desila se i velika zabluda?! Jer, dok je Njemačka, naravski, pod pritiskom pobjednika (!!!) bila prisiljena da izvrši temeljitu denacifikaciju, dotle su vajni Europljani blagonaklono, čak i podstičuće djelovali u situaciji kada je rastakana, ali fašistoidnim metodima rastakana nekadašnja moja domovina Jugoslavija. Valjda je to dostatan motiv da nikada osobno ne prihvatim deveti svibanj kao Dan Europe, ma šta taj pojam danas značio modernim vlastodršcima ili zemljama koje snivaju san o ulasku u Europsku uniju??!!

Povezani članci

• BAŠČA ILI ODA DJETINJSTVU OD ZVIJEZDA SKROJENOM
• U KS proglašena epidemija malih boginja, zabranjene posjete u Općoj bolnici
• Recikliranje bh. rata
• Dobro jutro u zemlji sretnih vampira
• Do kraja dana 800 tona smeća na ulicama Sarajeva
• Hitleraj

Zapisano u povodu Dana pobjede i (ili) Dana Europe

Piše: Gradimir Gojer

Poraz Musolinijeve, a potom i Hitlerove soldateske u povjesti europskih naroda i država Europe označen je najprije kao Dan pobjede… Nakon toga u općoj relativizaciji svega i svačega u svijetu, pa i najsvetijih datuma u herojskom otporu, koji su narodi i građani Europe pružili fašističkoj nemani, došli smo, a siguran sam da većina nas nije niti svjesna (kako???) do takozvanog Dana Europe. Ova znamenka mene ne zanima, pa me neće zanimati niti u ovom tekstu, jer je Stara dama do te mjere otrcala svoj politički, kulturni, a u najširem kontekstu i povjesni značaj.

Fus nota koja bi ovo najbolje pojasnila zvala bi se Bosna i Hercegovina! Jer, na patnji i užasu koji se desio prilikom agresije dotadašnje JNA, u trenutku agresije srpske armade i četničkih paravojnih jedinica na bh. gradove Europa je hrkala u dubokom snu. Zato niti u ovom tekstu, a niti uopće, mene osobno ne tangira takozvani Dan Europe???!

Deveti svibanj u mome srcu i mojoj duši ostao je isključivo (!!!) Danom pobjede! Toga dana desila se velika pobjeda, a iz današnje pespektive gledajući, izgleda, desila se i velika zabluda?! Jer, dok je Njemačka, naravski, pod pritiskom pobjednika (!!!) bila prisiljena da izvrši temeljitu denacifikaciju, dotle su vajni Europljani blagonaklono, čak i podstičuće djelovali u situaciji kada je rastakana, ali fašistoidnim metodima rastakana nekadašnja moja domovina Jugoslavija. Valjda je to dostatan motiv da nikada osobno ne prihvatim deveti svibanj kao Dan Europe, ma šta taj pojam danas značio modernim vlastodršcima ili zemljama koje snivaju san o ulasku u Europsku uniju??!!

Pa i sama činjenica kako se u posljednjim nasrtajima Rusije provela nesretna Ukrajina govori o Europskoj uniji, koja sve više sliči, po svojim različitostima mišljenja na bezubog tigra imenom Ujedinjeni narodi! No, ipak, valja se prisjetiti onoga što je za BiH i Bosance i Hercegovce, ma kako se križali ili klanjali, ma kojoj konfesiji pripadali, ma koju nacionalnu logiku ispoljavali, značio i znači Dan pobjede?!

Želeći recentnu recepciju ovoga datuma, a ne listanje povjesnice, kazati ću pravorijek, ili bar ono što ja osobno ćutim kao pravorijek…

Ovogodišnji Dan pobjede država BiH dočekuje maksimalno ponižena, nisam siguran da li i uvrijeđena!!!???

Ponižena zbog toga što već mjesecima ne može (ili neće??!) da sastavi svoje zastupnike i održi sjednicu Parlamenta BiH; što sad već, izvjesno je to (!!!) niti Federalni parlament ne može da razriješi krupno nepovjerenje između tri stranke kojima su narodi i građani Federacije BiH poklonili povjerenje; što RS kao jedan od tri daytonska konstituenta (pod trećim konstituentom tretiram Distrikt Brčko) tone u mrak srednjovjekovlja, a njeni građani gladni i željni svake vrste europskog življenja pod šapom totalitarizma ne mogu da ostvare niti jedan od svojih snova, dapače iz dana u dan u socijalnom smislu postaju zarobljenicima prve crkvene države na Balkanu (jer utjecaj srpsko-pravoslavne crkve u RS je objektivno daleko veći od uticaja paralmenta tog entiteta). Kada se sve ovo sagleda onda građani u oba bh. daytonska entiteta, a zasigurno i u sva tri politička realiteta ove države nemaju razloga za veliko slavlje čak ni kada je Dan pobjede u pitanju. Jer, rađanje novih oblika fašizacije i u Federaciji BiH i u Republici Srpskoj, pa onda već sad i u europskim prilikama nevjerojatan preteći val terorizma, opća nesigurnost na ulicama gradova BiH, sve to ukazuje da je fašizam vojnički pobijeđen, ali u Bosni i Hercegovini ni do danas nije politički poražen!

Uostalom, činjenica da je odlukom svjetskih moćnika zaustavljena Armija Republike Bosne i Hercegovine u trenucima kada je bila u prilici da izvrši slom, da dokrajči srbo-četnički fašizam, sve to govori u prilog teoriji da bh. građani, posebice djeca današnjih bh. građana postaju u budućnosti taocima nacio-fašističkih organizacija i klerofašističkog općeg ambijenta življenja u BiH.

Zato je potrebno naglasiti da Dan pobjede Anno domini 2015 dočekujemo u društvu snažne klero-fašizacije u BiH, pri čemu sve tri vjerske komponente sadržajno sudjeluju u izgradnji klerofašističkog ambijenta BiH.

Oni koji su 1992. ostali u svojoj državi, obukli svoje pohabane traperice i patike, oteli četnicima oružje i branili svoje kuće danas su maksimalno marginalizirani… Jer, čujem da će za nekoliko dana državni vrh BiH pompezno dočekati Aleksandra Vučića, koji jeste formalno premijer Republike Srbije, ali koga je suštinski u čin četničkog vojvode upravo u BiH, tačnije na Romaniji, rukopoložio vojvoda i Haški optuženik Vojislav Šešelj???!!!

Gdje su tu, objektivno gledajući, antifašistički vidici bh. vlasti???

Potpuno sam svjestan da ne možemo biti do kraja naših života zarobljenicima povjesti, ali jednako tako sam siguran da sa onima koji su propagirali fašističku ideologiju nema i ne smije biti nikakvog razgovora. Ako se stara prostitutka Europa, divno je to primjećivao veliki Miroslav Krleža, i dalje prostituira, a pri tome joj pomaže i Amerika, jer daytonska logika: “… Mir, mir, niko nije kriv…“ i dalje caruje u BiH, onda bh. domoljubima i patriotima preostaje samo jedan putokaz… Na njega mi je ukazala istaknuta intelektualka dičnog imena i roda, nedavno, govoreći da ne bude li skoro razriješena bulumenta nacionalističkih baraba od strane njihovih svjetskih mentora „… preostaje nam samo šuma!!!“

Sve sam sigurniji da se namjera velikih sila da od BiH prave višegodišnje žarište, pa i poligon za terorizam, može okončati tek novom pobjedom nad fašizmom, ali ne nikakvim beskrajno trajućim pregovaračkim procesima, već radikalno! Narastajući fašizam u BiH traži odgovor! Ubijeđen sam da domoljubna logika opstoji u granicama države koja baštini tradiciju bosanskog kraljevstva i Kotromanića i Kraljice Katarine, ali i modernih graditelja države BiH, onih sa avnojevskim i zavnobihskim korijenima: Branka Mikulića i Hamdije Pozderca, taj odgovor mora biti žestok! Ponovo mi u pomoć priskače veliki Miroslav krleža. On veli:

“…Kumrovac hrče,
i svi naši Kumrovci hrču…“

Probudi se puče bosansko-hercegovački, probudite se Bosanci i Hercegovci – Srbi, probudite se Bosanci i Hercegovci – Hrvati, probudite se Bosanci i Hercegovci iz najbrojnijeg naroda, moji dragi Bošnjaci – muslimani. Kucnuo je odsudni čas! Ako nećemo odabrati šumu, ako nećemo biti dostojni svojih predaka: od onih koji su branili Bosnu i Hercegovinu na moru od Zadra do Boke, ali i onih Titovih partizana, onda se moramo hitno nenasilno obračunati sa tlačiteljima građana države BiH, fašistoidnim vlastodršcima, roditeljima koji hoće odgajati djecu kao nacionaliste, ali kao veće nacionaliste i potencijalne ubice od samih sebe.

Za mene je Dan pobjede dan buđenja građana BiH i dan otpora svekolikoj fašizaciji ovog prostora, dan kada odlučujemo o osobnoj, ali i kolektivnoj sudbini, isključivo kroz jednu prizmu – prizmu bosansko-hercegovačkog integralizma. To nije nikakav unitarizam, dapače! Međutim, to nije ni nikakva konsocijacija, kako neki politolozi hoće krstiti negdanje jedinstveno življenje, skladan zajednički život, ali ne tuđmanovski suživot.

U Danu pobjede, ponosan na svoje bh. podrijetlo, svoje djetinjistvo i mladost u Mostaru, svoju zrelost u Sarajevu, sva moja vojevanja i bojevanja po Tuzli, Zenici, Bihaću, Trebinju, Širokom Brijegu, Doboju, Prijedoru, Banja Luci poručujem nacionalističkim vračevima, tim nositeljima fašizacije: No pasaran!