Ni život djece, ako nisu »naša«, više nije mjera stvari

Jasno, varijanta je i da sarajevska sramota može biti rezultat kombinacije u kojoj igraju politički formati nekapacitirani da prepoznaju bitne procese u svijetu, pa tako i svoje mjesto u njima. To je, uostalom, logična posljedica obezglavljivanja nekada profesionalnih institucija u državi i dovođenja u njih amatera kojima je plus za karijeru upravo neznanje, neupitna poslušnost i amaterizam. Mnoge »lidere« se danas ne smije uznemiravati znanjem.

Naravno, sve ovo skupa ni najmanje nije samo puki incident što iskače iz suvisle i logične politike. Udžbenička je stvar kako je vanjska politika tek produžetak, izraz i logičan slijed unutrašnje politike. Ova je odraz interesa i kalkulacija onih što su na vlasti. Da bi se taj interes i te kalkulacije pretakali na teren lično-svojinskog, klanovskog ili familijarnog, mora se stvoriti ukupni društveni okoliš u kojem će takva politika imati prolaz i biti podržavana. To se i radi kroz sistem obrazovanja, nametanja novih vrijednosti, definirane nove standarde cijele zajednice. Sve ovo uz medije čiji cilj odavno nije informirati o činjenicama, već oprati um i sve što je sklijalo u njemu, a nije dio vladajućeg projekta.

Važne poluge u cijeloj priči su proizvodnja animoziteta protiv svega i svakoga ko je drugi, »nije naš«, ne uklapa se i opire. Sve ovo polako ali sigurno, stvara, nameće i afirmira nove »vrijednosti«, sve do ustanovljavanja – novog identiteta!

Kroz drugu polovicu minulog stoljeća i dvije decenije ovog, bezmalo je potpuno izblijedio identitet one Bosne i Hercegovine utemeljene u Mrkonjić Gradu ‘43. i definirane čuvenom formulom: BiH nije ni Srpska, ni Hrvatska ni Muslimanska, već i Srpska i Hrvatska i Muslimanska… Od početka minulog rata i posebno inozemnom šifrom za nedovršeni rat zvanom Dayton, ubijala se ta BiH, a stimulirala ona podvojena i unutar sebe same suprotstavljana. Novi identitet se nije gradio kroz dogovarane ustavne promjene, uz poštivanje sugrađana i prihvatanje svih njihovih specifičnosti. »Nova realnost« je nametana agresivnim potiskivanjem one stare. Iz daleke istorije izvlače se danas korjeni različitih identiteta i nameću kao vječita, ali zabranjena realnost. I uvijek sa istim ciljem: odvoji, podijeli, optuži, ne pristani, zamrzi i uplaši… Uz ogromnu potporu »matica« izvana, etničkih i vjerskih, koje su već poodavno u svoje projekte i ambicije ugradile i ukalkulirale »njihov« ovdašnji dio. BiH je zato obesmislena dotle da i predsjednik te »države«, ako mu se ćefne, može da skloni državnu zastavu iz svog kabineta i pri zvaničnim susretima sa stranim diplomatom.

I kakve sve ovo veze ima sa onim o Jemenu, Predsjedništvu BiH i »normalnostima« apsolutno nenormalnog. Kako je moguće da se baš na tome postigne, mnogi kažu po prvi put u novom mandatu, saglasnost trojice članova Predsjedništva. Očigledno, svaki od trojice koji su se »usaglasili« o »najoštrijoj osudi Jemena…« imao je u glavi neki svoj, različit interes. Ko zna kako se ko i povodom čega udenuo u novu, šizofrenu svjetsku realnost u kojoj se, naprimjer, Izrael i Saudijska Arabija uzajamno komplimentiraju na sva usta, Beograd tjesno sarađuje sa Erdoganom zbog novca i koječega drugog. Podjednako i SDA u Sarajevu strasno ljubi Erdogana, ali prije svega zato što se on i Izetbegović prepoznaju kao – Muslimanska braća, baš »Braća«. Na tom tragu eno i Islamske zajednice BiH koja je pozvala bezmalo nalogodavno svoje vjernike da klanjaju dženazu svojevremeno svrgnutom i sada umrlom predsjedniku Egipta i lideru Muslimanske braće u Kairu, Mohamedu Mursiju. Pa i gdje bi ako neće i u Carevoj džamiji u Sarajevu…

Oni koji još uvijek misle da se ta klanjanja mogu ne daj Bože i loše protumačiti – neumorno se trudiše minulih dana da podvuku kako je, dotični Mursi bio »prvi demokratski izabrani predsjednik u Egiptu…« Ispade da je baš zato i bio veliki, jer je poznato, je li, kako je Muslimanskoj braći demokracija svetinja odvajkada. Uz njih se i Egipat ubijao od demokracije na putu prečicom prema – islamskoj državi! Pa kad su Amerikanci koji su »s proljećem« doveli Mursija kao njihovo rješenje shvatili da im uz tu demokraciju njihovi interesi – od bezbjednosnih po Izrael, do naftaških uz Suez – odlaze pod kontrolu šejtana, dadoše generalima glatko odobrenje da izvedu puč i vrate strogo kontroliranu nedemokraciju…

U nas, međutim, filijala »Braće« s ocem i sinom Izetbegović, predsjednicima države s četiri podignuta prsta, podaleko se odmakla u oživotvorenju doktrine o onima u Bosni koji više nisu braća. Ko im je kriv kad kao ovdašnji vjekovni susjedi unutar BiH više nisu važni, ako nisu »Braća«. Odmak od onog Mrkonjića ‘43. dobio je tako na sudbonosnom zamahu. Kao i počasti kroz klanjanje dženaza »Braći« u džamijama u Bosni, posebno u Sarajevu, poput onih Morsiju. Prkosni dokaz da je projekat tri puta »NI« i tri puta »I« na umoru.

Ova bezosjećajnost nad ubojstvima hiljada druge djece negdje tamo u svijetu obezvrijedila je mnoge optužnice za ubojstva djece ovdje prije tri decenije. Aršin za smrt u različitim politikama nije više isti. Nova su vremena i nova logika povodom života, smrti djece, genocida i – identiteta. Kukavičja jaja sve ove godine zdušno su podmetali oni »lideri« što su se priključivali nakon rata posmrtnim povorkama prononsiranim ratnim zločincima. Mnogi su tada šutili iza namaknutih zavjesa u strahu osluškujući šta se zbiva.

I sad je skoro isto, samo je šutnja »dobrovoljna«. Zna svako za sebe kome se dodvorava i zašto. Ostalo je još samo nekoliko koraka u operaciji pranja uma pa da ne bude zabune šta neupitno moraš učiniti ako si »naš« a šta ne možeš ako nisi. Ni život djece, ako nisu »naša«, više nije mjera stvari. Postat će samo od sebe kad bude kasno za vlastitu djecu.

Ogromna je zato zabluda, predsjednička, povjerovati da djeca Jemena nisu i naša djeca, i da nas se ne tiču. A eto tiče nas se »Brat« iz Egipta, demokrata.

Novi list