Neostvarene ideje

Povezani članci

• DRAŽA MIHAJLOVIĆ:OČISTIMO DRŽAVU OD HRVATA I MUSLIMANA
• Naša stranka Mostar: Opet ćemo vas pobijediti
• HOMMAGE – ZORANU ZOKI MANDLBAUMU
• Svi predsjednikovi ljudi: Za Dodika u Americi lobira i bivši savjetnik Ariela Sharona
• Svetislav Basara:Ološ se lažno predstavlja kao elita
• „Ne daj da umre ovaj narod“

Foto: bellenews

Sve ovo me mnogo podsjeća na bivšu nam i sadašnju državu

Piše: Milan Račić

Sve dobre ideje od demokratije do komunizma, na kraju, kada ih zajašu pohlepni i nesposobni, završe katastrofalnim posljedicama. Obavezno po narodu, a često i po one koji sprovode te ideje. Da ironija bude veća, što je ideja bolja, to su posljedice katastrofalnije. Prevedeno na današnja svjetska i evropska kretanja, na regione i male zemlje to bi otprilike izgledalo ovako.

Evropska Unija se koprca u sopstvenom blatu. Ono što je počelo kao finansijska konsolidacija razvilo se u dužničku krizu koja prijeti uništenjem monetarne unije – kamena temeljca cijelog evropskog projekta. Istovremeno, demografska, vojna, pa i ekonomska slabost suočena s naglim prosperitetom država van evropskog kontinenta stavlja veliki znak pitanja nad sposobnosti EU da zadrži svoj uticaj u svijetu. Napustila ih je druga najača zemlja, najavljuju to i neki drugi, ništa manje značajni i veliki. Od Italije, Holandije do Francuske… Isto, ili skoro toliko moćni. Umjesto slobode kretanja postavljene su žičane ograde i zidovi, a kraj  se ne nazire. Njemačka vlada i kancelarka Merkel u ljeto 2015. godine poručili su kako će primiti sve Sirijce koji zatraže azil u Njemačkoj, bez obzira na koji način su stigli do njihove teritorije. Njen ministar unutrašnjih poslova Thomas de Maiziere izjavljuje: “Trebaju nam ljudi. Trebaju nam mladi ljudi. Trebaju nam imigranti. Kao što i svi znate, imamo premalo djece“. Ponuda za ljude koji su do tada doživjeli strahote rata i izbjegličke muke u kampovima Turske, Jordana i Sirije bila je spasonosni dar unesrećenim ljudima. No, kada je kvota pridošlih premašena predomislili su i u Njemačkoj, dok kod većine drugih i nije bilo bog zna kakvo oduševljenje za prihvat. Kancelarka Merkel tada i nije mogla sanjati da će je udomljenje izbjeglica koštati gubitka vlasti, a Evropsku uniju, sa svim drugim nerješenim problemima, možda, i samog nestanka. Ovog puta, svjetski planeri koji su poodavno izmislili kvote, nisu predvidjeli šta bi se moglo dogoditi kad je mnogostruko više onih koji hoće unutra, a kvote su, već, uveliko prebačene. Umjesto da je cilj svjetskih moćnika, pa i Evropske unije, bio zaustavljanje rata u Siriji problem se i dalje pokušava rješiti eliminisanjem posljedica, a ne uzroka. Desnica je, poslije migracijske krize dobrano ojačala. Pri tom i desni i lijevi, populističke partije, posebno, koriste raspoloženje šire javnosti da su ekonomski nesigurni, da im se uništava nacionalni identitet, da se gube radna mjesta, a ekstremni političari cijelu kampanju zasnivaju protiv EU. Demokratija je u stagnaciji, a ljudska prava kojima su se do juče dičili više su tema naučnih skupova nego li njihove praktične primjene. Veliki i tvorci Unije ne snalaze se u novim uslovima niti imaju odgovor na aktuelni trenutak koji ih je zadesio. Nesređeni odnosi sa Rusijom, problemi i (ne) sporazumi o trgovini sa SAD-om, pokušaji formiranja sopstvenih odbrambenih snaga, preraspodjela već pristiglih izbjeglica i žestok otpor značajnog broja članica samo su dio velikih problema za koja se ne vide ili nemaju rješenja. Uz sve to, EU ne posjeduje potpuni subjektivitet, ne može govoriti jednim glasom, a sve to mi u BiH gledamo punih 25 godina i ne nalazimo rješenje.

Mnogi koji su ušli ili imaju namjeru ući u Evropsku Uniju očekivali su da da je Unija bankomat iz kog će kad zagusti dobivati milijarde ili kredite bez pokrića i vraćanja. Zato punih 7-8 godina traje finansijska ekonomska kriza u Evropi, dok su to u SAD rješili za nepunih godinu dana. Male, postjugoslovenske državice koje pretenduju da uđu u Evropu, pa i one koje su nedavno tamo ušle, daleko su od vladavine prava, stvarne borbe protiv korupcija i nepotizma, institucija koje nezavisno i zakonski obavljaju svoj posao, daleko su od država u kojima se poštuju sopstveni resursi i ne prodaju budzašto bilo strancima ili domaćim tajkunima. Ovdje su prioritet agende, referendumi, svađe i međusobna optuživanja, formiranje koordinacijskih tijela, povrede vitalnih nacionalnih interesa, a ne stvarna želja da se u EU i uđe. Jer, znaju to dobro naši političari, ako se pokrenu sva ova pitanja, oni, sigurno neće preživjeti ni put do Evrope, a kamo li ulazak u Evropsku Uniju.

Evropska Unija zaokupljena sopstvenim problemima sve manje će se baviti BiH i balkanskim državicama. To potvrđuje i samit lidera EU u Bratislavi jer nema utvrđenog zajedničkog puta i programa za izlazak iz krize i opstanak EU. Više je to pokušaj povratka uzajamnog povjerenja i, bar, minimum zajedničkih ciljeva za obnovu evropske građevine. Nema odgovora ni na ogromno nezadovoljstvo građana zbog stezanja kaiša i ugrožene socijalne politike. Opstanak i nužna rekonstrukcija EU, zato su više nego ikada otvoreni i neizvjesni! Sve ovo me mnogo podsjeća na bivšu nam i sadašnju državu, zar ne?