Nenad Bunjac: PARANOIA TOXICA

Izdvajamo

• I štono bi rekli naši stari „otrovali su srce narodu“. Paradoksalno, sami smo to učinili.

Povezani članci

• Ugriz prošlosti
• Cetinjski peti septembar
• Olujno ljeto
• Schwarz-Schilling pozdravio mostarsku poruku Stjepana Mesića
• Vesna Rajnović: Maks Luburić je bio ustaški koljač, a ne hrvatski domoljub
• Druga smrt europskog projekta

Photo: Emica Elvedji/PIXSELL

I nije neobično da ljudi u kriznim vremenima idoliziraju autoritarne vođe ili posežu za radikalnim idejama. Čini ih imaginarno sigurnijim, kao da će neka izvanjska sila rukom odnijeti sav smrtni strah, neimaštinu i zaštititi ih od osobnih životnih katastrofa.

Hrvatska je u žestokoj svađi sa samom sobom. Povod je suštinski nerazumljiv, pa i nebitan, dovoljno je da egzistira kao pseudolegitimna tema. Lockdown, ovrhe, američki izbori, zdravstvene usluge, disfunkcionalnost državnih službi, svađa Plenkovića & oportunističkih stručnjaka s međunarodnom znanstvenom zajednicom, spontani tulumi mladeži kod zagrebačkog HNK, promašeni jedanaesterci „Hajduka“, u kratkoj jedinici vremena bespovratno će zagaditi javni prostor i intimne odnose. Spremni na živo verbalno klanje, antiprotivni svemu bacaju lešine u izvore zdrave pameti i prijete nasumičnim brojkama koje demonstriraju silu „nas 160 tisuća“. Na svakom koraku, iz svakog teksta širi se bijes i strah, svjedočio sam prizoru vozača javnog prijevoza koji je kočijaški psovao putnike dok ga je postariji gospodin tukao štapom po glavi, chick fightu dvije vremešne gospođe u liječničkoj čekaonici oko prvenstva na red, vrištećoj svađi u ljekarni oko kutije „Brufena 400“, mulcima koji skupljaju slinu i pljuju na prolaznike urnebesno se klibereći fori dok bježe rušeći terase, gospodina koji je pajserom na FINA–u došao „potpisati dokument“. Službenica uplašenim pogledom zaziva redara, on broji sijalice u prostoriji. Skupljač ambalaže koju nema gdje prodati, sa žudnjom promatra moj burek, na ponuđeno, odmahuje rukom. Nevoljko priča, odvikao se od suosjećanja i milosrđa, vrijeđa ga. Nitko ništa ne plaća, ni sa kim se ne možeš išta dogovoriti, dugogodišnja prijateljstva se razvrgavaju zbog sitnica, djeca bježe iz kuće i upadaju u vraške nevolje. Očevid je suvišan, iz svake cijevi se puši.

I čudim se da krv ne teče u potocima, izuzev časnih izuzetaka u javnom prostoru koji se mogu nabrojati na prste jedne ruke, svi su redom sebični, nasilni i nesvjesni svoje gluposti.

Socijalno ubojstvo iz neobazrivosti.

SOROS – GATES –DAVOS

I prije nego li zaronim u tminu geneze aktualnih konflikata, zadržimo se trenutak na pojavnoj razini razmjene vatre između „pravih“ i „krivih“ aktera sukoba. U nizu javnih rasprava koje su otvorili premijer Plenković i predsjednik Milanović oko preventivne strategije i naravi COVID-a, širile su se tematske spirale i razine sugovornika. Prvo su se pokačili šef Nacionalnog stožera Krunoslav Capak potpomognut političko ideološkom logistikom Znanstvenog savjeta s molekularnim biologom i jednim od vodećih znanstvenika u formiranju cjepiva Ivanom Đikićem s Instituta Goethe koje je rezultiralo prizemnim omalovažavanjem potonjeg i uskraćivanjem svakog mjerodavnog odgovora na pitanje tipa „Ako gledamo isti grafikon, kako ste došli do zaključka da pandemija slabi kad smrtnost rapidno raste?“ Svi kvazistručnjaci, teoretičari zavjere, tvorci „fake newsa“, antimaskeri i oni kojima je dopizdila autoritarnost preventivnih mjera, uključili su se u raspravu putem društvenih mreža, medija pa i javnih prosvjeda. Pa je tako frtutmu započeo estradni pjevač i ”medicinski stručnjak” Tony Cetinski čije se znanje svodi na primjenu C vitamina i češnjaka. I nakon što je junački utekao nakon „zakuhane frke“ na rezervni američki položaj, nahrupile su horde sveznadara koje su iole različitog proganjali kao vrag grešnu dušu. I ubrzo, nakon što su dodali prstohvat GMO-a, antivaxersko medicinsko nasljeđe i šišmišja krilca, formirala se usred Zagreba demarkacijska linija SOROS-GATES-DAVOS, masonska družina čiji je cilj porobiti čovječanstvo u službi svojih interesa.

I tako se „njih 160 tisuća“, iako ih je bilo jedva 50, skupilo na Jelačić placu stvarajući tenziju koja se mogla kidati zubima, a evo i kratkog intelektualnog presjeka poruka prosvjednika protiv nošenja maski, uspostave lockdowna, farmaceutske industrije, Nacionalnog stožera i svega vezanog uz COVID. Pa su tako mudrovali o čipiranju, oduzimanju djece, čudnom vremenu s mobitelima bez tipki, izmišljenoj pandemiji i praksi da se obiteljima umrlih daju izdašni iznosi kako bi potpisali da su im članovi obitelji preminuli od korone, o dogovoru farmaceutske industrije, zdravstvene struke i proizvođača disfunkcionalnih maski. I tako u nedogled, od epidemije pa do epifanije.

A da bi ludilo bilo kompletno, ministar unutarnjih poslova Damir Božinović izjavio je kako „ne kani reagirati na prosvjednike jer osuda javnosti im je dovoljna kazna”. Kakva crna osuda javnosti?

Ulice, društvene mreže i portali grmjeli su nasiljem i glupošću, uz nedvojbeno odobravanje prosvjednika skupa i poziva na ekskomunikaciju neistomišljenika.

Neka su im rekli, protestno skidajući maske na svakom koraku.

KRIZNA VREMENA K’O STVORENA ZA LOPOVE I BUDALE

I usred javne rasprave o mogućnosti lockdowna i svim razornim posljedicama pandemije, kao naručeno za budale, krizna vremena dobila su novi zamašnjak u vidu američkih izbora. S pravedničkog pijedestala ponovno se obratio razularenoj masi Tony Cetinski skupa s predsjednikom hipercrkveno radikalne udruge „Vigilare“ John Vice Batarelom zazivajući molitve i mise za izborni uspjeh ex predsjednika Trumpa koji je „jedini se glasno usprotivio antikršćanskim centrima moći koji su stvorili COVID“. Činjenica da Trump predstavlja „centar moći“ i da nije praktični vjernik pritom ih nije nimalo omela u ex cathedra trumpizmu, a što je najgore, pridružili su im se hrvatski mainstream mediji koji se natjecali u panegiricima obitelji Trump. Svi znamo kako je okončalo, osim tko će svu tu ostavštinu zla ukloniti iz društvenih pora.

I nije neobično da ljudi u kriznim vremenima idoliziraju autoritarne vođe ili posežu za radikalnim idejama. Čini ih imaginarno sigurnijim, kao da će neka izvanjska sila rukom odnijeti sav smrtni strah, neimaštinu i zaštititi ih od osobnih životnih katastrofa.

No, postoji društveni fenomen medicinskog, točnije, psihosomatskog porijekla zvanog „paranoia toxica“ koji se primarno odnosi na intoksikaciju psihoaktivnim tvarima, a karakterizira bizarno ponašanje, agresija, dezorijentacija i široka lepeza bizarnih ispada. Kada bi istu simptomatologiju primijenili na širu populaciju, prilično bi precizno detektirali stanje nacije.

I štono bi rekli naši stari „otrovali su srce narodu“. Paradoksalno, sami smo to učinili.