Nenad Bunjac: OPTUŽUJEM PTICU RUGALICU

Izdvajamo

• Predsjednica Kitarević povodom obljetnice Udruge srednjebosanskih Hrvata “Prsten” – bogate i utjecajne skupine u hrvatskom političkom životu – gorljivo obećala da “nikad neće dopustiti nestanak Hrvata u BiH kao za vrijeme njezinih predstavnika”, te da njezina politika predstavlja “garanciju opstanka Hrvata u BiH kojima se više neće moći dogoditi da ih zastupa nelegitimni kandidat”. Sve je to poentirala kako “Hrvati u BiH imaju dvije domovine, Hrvatsku i BiH”, pa su valjda i duplo važniji, posebice njihovi glasovi u skorim predsjedničkim izborima.

Povezani članci

• Moj stav o ratu
• Snažan zemljotres pogodio Hrvatsku: U Petrinji, mjestu epicentra potresa u Hrvatskoj poginula djevojčica
• Ladislav Babić: Genocid
• EDIN ČOLAKOVIĆ: Sigurnosno okruženje i izazovi kriznog upravljanja, međunarodna naučna konferencija Dani kriznog upravljanja, DKU-2017
• Preporoditelj Veleža Feđa Dudić kod Muhameda Bikića: Uskoro će Velež opet igrati evropska takmičenja
• Enver Marić: Za Velež samo mostarska djeca mogu igrati dušom

foto 24 sata

I zato treba doslovno optužiti pticu rugalicu koja nas s vrhova hrvatskog političkog Olimpa tretira kao budale i ima pravo sve dok im dopuštamo da to čine. Nije im stalo niti do naroda, niti do države, niti do povijesnih saveznika kamoli za budućnost Hrvatske kao “zemlje znanja” i podjednakih mogućnosti za sve. Jedino što ih izluđuje jest strah od gubitka privilegija, dostupnih izvora novca, povijesnog suda, pa i narodnog bijesa. Sve su nas dotjerali na rub provalije, čak niti Tuđman, niti Sanader – jedan poludiktator, drugi notorni kriminalac – nisu odisali takvom blaziranošću i neosjetljivošću za muke naroda ili zdravu supstancu društva.

Za razliku od dobitnice Pulitzerove nagrade Harper Lee, pojam “ptice rugalice” u Hrvatskoj ne podrazumijeva humanističko intoniranu metaforu o rasnim i ljudskim razlikama nego inverzivan prikaz ponašanja pseudoelita na račun izmučenog naroda. Prodaju nam devijantne iluzije (illusio lat. – privid, rugalica), trula “muda pod bubrege” desetljećima u kojima smo svjedočili nacionalnom oslobađanju – iskreno rečeno, moja nona i dokone susjede bi u ondašnjim političkim okolnostima i uz postojeći nacionalni konsenzus izborile samostalnu državu Hrvatsku – i skupoj naplati domoljubnog čina. U HDZ-u lažu od samih početaka, a ubrzo su i počeli krasti kroz privatizacijski proces, prodaju krucijalnih gospodarskih i prirodnih resursa, nikad vraćene izdašne kredite HBOR-a i “investicijskih fondova” inozemnih bankara koji su ovladali kreditnim tržištem, višestruko povećanje vanjskog i unutarnjeg duga, koruptivne procese javne nabave i sve tako uzduž i poprijeko do 2015. kada su službeno proglašeni nepravomoćnom presudom u sudskom slučaju “FIMI Media” “kriminalnom organizacijom”.

Javna je tajna da su američke obavještajne službe za potrebe Ovalnog ureda procijenile da je samo HDZ-a kao politička stranka pribavila si na ilegalan način iznos od milijardu dolara, ne računajući prihode svih njihovih župane, gradonačelnika, načelnika općina i političkih satelitata, pojedinaca & lobbya bliskih vladajućoj stranci.

Skupo su nam naplatili gubitak naših života, cerekali u lice dok su porezno i pravosudno čerečili nezavisni sektor, medije, radništvo i slobodne inicijative, zatvarali i kažnjavali sve “subverzivne elemente”, a kad su im se pridružili privilegirani slojevi društva poput Crkve, korporativnog sektora, državne administracije, dijaspore iz BiH-a i braniteljskih udruga, zavukli smo se u tamu svoje kože i uvukli očnjake. Previše je to truleži, tko će u to dirati, dobra nam je i naša omiljena galopirajuća depresija.

Jer, lažu i kradu i danas, a mi smo otupili na njihovo ruganje s Pantovčaka i Markovog trga.

NEMAJU ZNANJA, POŠTOVANJA NITI SRAMA

Gdje god da zariješ olovku u živo tkivo države Hrvatske, propadne kao kroz odstajalu lešinu na dnu plitke bare. Prosvjetari štrajkaju 35. dan, iznos nastale štete je višestruko nadmašio financijske zahtjeve štrajkaša, a premijer Andrej Plenković uporno u svom egotripu ne želi prosvjeti kroz povećanje koeficijanata i nematerijalne zahtjeve, povratiti dostojanstvo i smisao struci. Sve je pokušao: ismijavao ih, ucjenjivao, pokušao međusobno zavaditi, da bi na koncu, uvidjevši da se sva radna Hrvatska solidarizirala sa prosvjetarima, počeo svima prijetiti uskraćivanjem prava iz Kolektivnog ugovora.

Zalud što su nezavisni stručnjaci demantirali sve “pogodnosti Vladinog paketa mjera”, dokazali mu da je u nekoliko navrata parcijalno podizao koeficijente Ministarstvu vanjskih poslova, pravosuđu ili državnoj administraciji, preporučili da pronađe unutarnje proračunske  rezerve i konačno riješi problem, ne, takav rasplet ne dolazi u obzir. Čak je i zazvao predsjednicu Kolindu Grabar Kitarević da prozbori koju mudru besjedu “o pravima djeteta na školovanje” i optuži SDP Vladu Zorana Milanovića za nastalo stanje u prosvjeti. Sve će učiniti, samo ne žele priznati politički poraz.

Rijetko se viđa takav koncentrat samoljublja i gluposti, a ništa bolje niti se može očekivati jer nemaju znanja, poštovanja niti srama,

ZA SVE JE KRIV ZOKI. M

I dobro, pretpostavimo da je Zoki M. zajebao prosvjetare i da Plenković ne želi kusati gorku čorbu svog prethodnika, iako mu niti vlastita žena, pa niti Goran Jandroković – Njonjo ne vjeruju u tu priču. Što je sa zdravstvom i lunatički izgubljenim ministrom Kujundžićem koji planira graditi pet novih bolničkih kliničkih centara, dok mu liječnici i sestre masovno odlaze u inozemstvo, zdravstveni sustav na mjesečnoj razini stvara gubitak od 30 milijuna kuna, a terminalni bolesnici čekaju specijalističke preglede po tri godine?

Što ćemo s policijom koja, prema izvještajima humanitarnih organizacija, masovno mlati i pljačka migrante, te im periodično smjeste metak u leđa uslijed “slučajnog opaljenja”? Povrh svega, vrh MUP-a kojem je uglancana godišnja statistika sredstvo i cilj, uspio se i dodatno kompromitirati suradnjom sa kriminalnim organizacijama, odavajući im rezultate tajnih istraga, izrađujući lažne dokumente i skrivanjem prijava po donjim ladicama. Bitno da kumicama zbog par litara rakije ili studentima zbog jointa, oderu opake financijske ili zatvorske kazne.

Ništa nije bolja niti dična hrvatska vojska s ministrom Krstičevićem kojeg ne mogu razumjeti niti čitači s usana, niti logopedi, u kojoj se šverca oružje, odlazi u krivolov divljih svinja borbenim helikopterima, zataškavaju istrage kao u slučaju prevrnuća transportera Patria, naručuju eskadrile aviona koji su u lošijem borbenom stanju od poljoprivrednih Cesni – za remont aviona su naravno, bile zadužene firme koje je osnovao ili ima vlasnički portfelj ministar Krstičević – i čija uloga je potpuno dvojbena. Hrvatska javnost još nije čula od resornog ministra, osim lauda u korist HDZ-a, predsjednice KGK-a i premijera Plenkovića, niti jednu suvislu analizu svrhe, broja ljudstva  i ciljeva Hrvatske vojske.

Dodajmo niski trulih državnih sektora korumpirano pravosuđe, unazađenu znanost ili privilegirani položaj Crkve koja je najznačajniji politički partner HDZ-a, pa ćemo shvatiti gledajući HRT ili slušajući nevažne ministre da je “za sve kriv Zoki M”.

A ŠTO VAM JE BOSNA KRIVA?

Ništa bolje ne stojimo na vanjsko političkom planu, iako pokušavaju predsjednicu KGK predstaviti kao “nacionalni brand” (to ne postoji kao pojam u politici op.a.), skoro presjedanje EU po cirkularnom modelu ili Schengensku zonu kao posebna diplomatska dostignuća HDZ-a. Kad malo bolje pogledate kadar HDZ-a u Vijeću Europe, uglavnom je riječ o ambicioznim malograđanima, s naglo i sumnjivo stečenim bogatstvom, s minimalnim kompetencijama u bilo kojoj domeni. Deklarativno provodeći ulogu “lidera na jugoistoku Europe u intergracijskim procesima”, Hrvatska je sve svoje obavještajno vojno policijske resurse usmjerila prema BiH-a, kontinuirano podrivajući njezin državni integritet financirajući paralelne centre vlasti u hrvatskom dijelu Bosne.

Predsjednica Kitarević povodom obljetnice Udruge srednjebosanskih Hrvata “Prsten” – bogate i utjecajne skupine u hrvatskom političkom životu – gorljivo obećala da “nikad neće dopustiti nestanak Hrvata u BiH kao za vrijeme njezinih predstavnika”, te da njezina politika predstavlja “garanciju opstanka Hrvata u BiH kojima se više neće moći dogoditi da ih zastupa nelegitimni kandidat”. Sve je to poentirala kako “Hrvati u BiH imaju dvije domovine, Hrvatsku i BiH”, pa su valjda i duplo važniji, posebice njihovi glasovi u skorim predsjedničkim izborima.

Jasno, posredno prozvani “nelegitimni zastupnik Hrvata u BiH” Željko Komšić mirno je referirao u UN kako se “članica EU grubo miješa u unutarnje poslove i uređenje BiH”. I nema tu zabavnog sadržaja, osim dijela zdravih Mostaraca sa smislom za humor koji su mi poručili da “Mostar glasa za Avu Karabatić, mlađu i slađu” jer od svih uvezenih privilegija iz Hrvatske ionako nisu osjetili niti jednu, osim probranog dijela klerikalnih i političkih kobaca okupljenih oko emeritusa Dragana Čovića.

Bosna je Hrvatskoj kriva što je živa.

NEMA DALJE, SAMO UPALJENE RALJE

I može se Vlada RH i premijer Andrej Plenković do jutra busati u anemična prsa o “povećanju BDP-a, povećanju kreditnog rejtinga i smanjenju unutarnjeg duga”, kad narod nikad nije živio lošije, bio stariji, bolesniji i izmučeniji. Povećanje mirovina od 86 kuna ili plaća od 127 kuna kap je u moru potreba prosječnog hrvatskog čovjeka koji više nema gdje raditi i zaraditi, zadužiti se ili prodati obiteljsku srebrninu kako bi djecu poslali u inozemne destinacije i omogućili im pristojnu egzistenciju. Ilustracije radi, nedavno smo sjedili za stolom lokalne birtije nakon šahovskog turnira, nas šestorica s 30 godina sveučilišnog obrazovanja, 150 godina radnog staža i 20 godina prije mirovine, nismo mogli skupiti 200 kuna za pristojnu rundu pića. Obuzme čovjeka tada bijes i očaj jer zna da to nije njegova bijeda nego onih koji nas vode.

I zato treba doslovno optužiti pticu rugalicu koja nas s vrhova hrvatskog političkog Olimpa tretira kao budale i ima pravo sve dok im dopuštamo da to čine. Nije im stalo niti do naroda, niti do države, niti do povijesnih saveznika kamoli za budućnost Hrvatske kao “zemlje znanja” i podjednakih mogućnosti za sve. Jedino što ih izluđuje jest strah od gubitka privilegija, dostupnih izvora novca, povijesnog suda, pa i narodnog bijesa. Sve su nas dotjerali na rub provalije, čak niti Tuđman, niti Sanader – jedan poludiktator, drugi notorni kriminalac – nisu odisali takvom blaziranošću i neosjetljivošću za muke naroda ili zdravu supstancu društva.

A na sveukupnu žalost, nema dalje, samo nepodnošljivi zadah pohlepom i glupošću upaljenih ralja politike.