Neka vječno žive naši zaraćeni narodi!

Povezani članci

• Demonstracije ili revolucionarne promjene?
• Na kojoj istini ćemo graditi budućnost
• GUŠENJE POBUNE U TUŽILAŠTVU KANTONA SARAJEVO: Tužioci pisali o kriminalu Dalide Burzić, Tegeltija sve prikrio
• Vijeće učenika srednjih škola iz Jajca: Vraćaju nas u torove jer se boje našeg zajedništva
• ViK-ovi telefoni ipak rade
• Njemački general pita: Što su ratni ciljevi?

Niko, nikada i ni po koju cijenu ne smije stati na put našoj mržnji, a ako treba mi ćemo se zajednički svim silama tome oduprjeti.

Piše: Armin Pohara

Ušli smo odavno u treću deceniju slobode.

Skoro da smo i zaboravili na mračne dane komunizma kada smo dekretom tjerani da se volimo i upravljamo tvornicama. Strašnu diktaturu Bratstva i Jedinstva u Bosni i Hercegovini razotkrili su najbolji među nama, od kojih su neki bili zatvarani i proganjani.

Srećom, oni su među komunjarama postavili mnoge svoje ljude koji su im omogućili da nas konačno oslobode ropstva i uvedu demokraciju. Strašnu podvalu o zajedništvu i prisilnoj ljubavi raskrinkali su do kosti. Dozvolili su konačno svojim narodima njihova neotuđiva prava da se slobodno MRZE i tako iskažu svoje najdublje nacionalne i vjerske osjećaje.

Ukazali su nam u kakvoj smo laži živjeli, i kako smo zapravo oduvjek bili porobljeni jedni od drugih. Ubjedili su nas sa pravom kako smo toliko različiti da nam ni matematika, fizika, a pogotovo geografija i historija nisu iste.

Konačno smo progledali i progovorili na svom maternjem jeziku, sretni. Presretni da više ne moramo govoriti njihovim odvratnim jezikom koji ni dan danas ne razumijemo kako razumijemo. Laž je, rekli su, da se mi zaista razumijemo i da su to sve refleksi i posljedice dugogodišnje tiranije i diktature crvene bande.

Sa njima su došli vjerski službenici, sa suzama u očima, i rekli nam da nas Bog voli i pazi na nas, dok god pažljivo slušamo njihove upute, kako nam se opet ne bi desilo što nam se desilo. Svi smo se odmah uputili u naše bogomolje, odbacujući sve okove i zablude. Naš Bog je konačno slobodan usprkos njihovim lažnim i opasnim Bogovima. Upozorili su nas da dobro pazimo šta nam komšije rade, jer su primjećene sumnjive aktivnosti.

Dali su nam oružje za svaki slučaj i upozorili da ne budemo naivni. Rekli su nam da se više ni po koju cjenu ne družimo sa njima, da djeci zabranimo da se viđaju, ali da ostanemo kolko toliko pristojni da im pokažemo našu nadmoc, jer samo kao takvi možemo u svijet i Europu!

Nacionalne demokracije su nam kao ljudima uzele sve sto smo nekada imali, ali mi smo dobro znali da je sve to mala cijena koju moramo platiti na putu ka konačnoj slobodi.

Naša vjera je postala naša nacija. Jasno i glasno.

Uplakanoj i gladnoj djeci davali smo naše zastave kako bi im skrenuli pažnju dok slijedeći kamion pomoći ne stigne. Krompir i rižu smo žvakali ponosni na neosporne sposobnosti naših vodja da nas i u ovako teškoj situaciji nahrane. Ponekad su, kažu, morali uzimati od usta vlastite djece kako bi dali našoj. To se nikako ne smije zaboraviti.

Rat nam je donio još više slobode. Naše vodje su bile prisiljene da kupuju oružje od naših neprijatelja kako bi se mi imali sa čime boriti protiv njih.

Mnogi naši GENERALI prisliljeni su na beskrajno bogaćenje u ovoj strašnoj ali neophodnoj trgovini. No mi dobro znamo da njima novac i bogatstvo ništa ne znače. Sve je ovo samo lukav odgovor na ponašanje druge strane koja je sto puta gora u svome provokativnom i sumnjivom ponašanju. Nema te stvari u kojoj naši nisu bolji i spretniji od njihovih.

Mi smo znali cjeniti njihove žrtve i sve ono što su morali podnositi zbog nas. Stradanja su bila velika, ali to nije ništa… mi smo spremni i na veća odricanja.

Neki među nama, inače dobro poznati elementi i aveti prošlosti, o kojima su naši mediji uveliko pisali i govorili, vikali su kako je ovo sve laž i prevara, ali smo ih mi brzo ućutkali i proglasili nacionalnim izdajnicima. Mrzili smo sebe što smo im nekad vjerovali i voljeli ih. Kakve hulje i bagra prodana. Ponekad smo ih morali potpuno ušutkati kako naša djeca ne bi morala slušati njihovo otrovno siktanje.

Mir je za nas samo malo tiši rat. Nema mira dok su oni tu oko nas i u blizini, i zato uvjek moramo biti oprezni i glasati za svoje. Jeste da je bijeda velika, da nema posla, ali šta je to u usporedbi sa onim što smo nekad lažno imali.

Pojavili su se u zadnje vrijeme opasni elementi koji govore o ljudskim pravima i slobodama u Bosni. Znamo mi njih, držimo ih na oku i nikad, i ni po koju cijenu nećemo dozvoliti da se njihove priče o tome kako smo svi isti i imamo univerzalna prava ikada ostvare. Znamo mi te priče i ko ih plaća. Prozapadni elementi u koje su se naše vođe tako često klele odjednom su nam počeli okretati ledja.

Nakon svega sto smo za njih učinili. Bagra primitivna!

Izmislili su nekakve OSTALE, kao kukavičje jaje. Oni neće da budu kao svi MI NORMALNI, a htjeli bi nekakva prava. To ni po koju cjenu nećemo dozvoliti.

Naše vođe su otišle na izvanredni sastanak da zajednički procjene koji je najbolji odgovor na ovu opasnu neprijateljsku propagandu. Niko, nikada i ni po koju cijenu ne smije stati na put našoj mržnji, a ako treba mi ćemo se zajednički svim silama tome oduprjeti. Nije im lako sjediti zajedno i gledati se u oči i lažno smješkati, ali sve su oni spremni podnijeti zbog nas!

Neka bog da mudrosti našim vođama kako bi pronašli zajednički izlaz iz ove teške situacije. A ako treba mi ćemo opet da ratujemo kako bi svijetu pokazali da sa našim slobodama nema zajebancije.

Mi moramo očuvati tekovine naših mržnji kako sve naše žrtve ne bi bile uzaludne.

Eto zato je važno osvrnuti se na ovu treću deceniju naših tronacionalnih sloboda, kako bismo mogli ponosno svojoj djeci u oči pogledati, ako se ikada vrate iz izbjeglištva!

Samo tako mi možemo očuvati našu konstitutivnost od stalne ugroženosti. O stupnju ugroženosti odlučuju samo slobodni i konstitutivni narodi.

Nema slobode pojedinca u istinskoj demokraciji.

Mi ćemo radije svi ako treba biti zarobljenici nego biti pojedinačno slobodni.

Naša ugroženost je stalna i samo mjenja oblike i forme, kao i naša SLOBODA!

Neka vječno žive naši zaraćeni narodi i da se nikad ne zaboravi njihova velika žrtva na ovom beskrajnom putu ka SLOBODI!