Nedzad Bašić: DRUŠTVO RACIONALNE MRŽNJE

Izdvajamo

• Ta iluzija gospodarenja spriječava ih da racionalno procjene intelektualne sposobnosti svojih naroda, koje su svrstali u tri kolone po vjeri i gospodaru, podržavajući njihovo vjerovanje u mit „srednjovjekovnog paganskog straha, netrpeljivosti i mržnje“ prema svemu što je tuđe i drugačije. Te zatvorene i siromašne zajednice sa paganskom kolektivnom sviješću čine temeljnu odrednicu njihove političke snage i njihovog destruktivnog propagandnog ratovanja radi ostvarivanja njihovih zajedničkih zasebnih interesa koje ne djele sa onima koji bi da žive oslobođeni stalnog straha i siromaštva što im oni uporno nameću. Otuda borba protiv “zatvorenosti i siromaštva” čini najefikasniju borbu protiv njihove političke moći i osionosti sa kojom podržavaju paganski strah, netrpeljivost i mržnju svojih sunarodnika prema drugima.

Povezani članci

• U toku akcija hapšenja više stotina osoba u BiH, učestvuje više od 2.000 policajaca
• Bilježnica Robija K.: Zašto se cjepit?
• HNK Mostar: Na repertoaru kazališna poslastica “O ljubavi”
• Azra Šehović: Život u sistemu bez sistema
• Iz BiH na ratišta u Siriju: Pozivi na odlazak u džihad
• Misli li Hrvatska da su Bošnjakinje tražile?

Ilustracija: gd

Za prošlu godinu nobelova nagrada za fiziku uručena je  Kipu S. Thorneu, Raineru Weissu i Barryju C. Barishu, a za hemiju Jacquesu Dubochetu, Joachimu Franku i Richardu Hendersonu. Michael W. Young,  Michael Rosbach i Jeffrey C. Hall dobitnici su Nobelove nagrade za fiziologiju/medicinu dok je nobelovu nagradu za ekonomiju dobio je Richard H. Thaler, a za književnost Kazuo Ishiguro.  Koga to interesuje? A i zašto bi?

Kada je predsjednik Narodne evropske stranke Jospeh Daul, nakon nedavne posjeta Bosni i Hercegovini, iznio svoj strah da se političke vlasti i elite u ovoj državi sve više „distanciraju“ od interesa sopstvenog naroda, mogao je sasvim lagodno sam sebe demantirati da je malo bolje  analizirao našu političku scenu. Gdje je on to vidio distanciranje vlasti i elita od svog naroda, teško je pretpostaviti. Po bogatstvu da, ali ne i po ideji koja im je zajednička i nerazdvojna iz čega pilitičke elite i crpe svu svoju političku i materijalnu moć i utjecaj..

Tamo gdje se otvorene lagarije, podvale i manipulacije, korupcija i nepotizam, smatraju dijelom normalne političke prakse, tamo gdje se kupovina diploma i plagiranje na univerzitetima smatra normalnim dijelom akademskog sistema vrijednosti i akademske tradicije, gdje se korupcija sudaca, advokata i ljekara posmatra sastavnim dijelom profesionalne sudske i ljekarske etike, gdje se najperverzniji i najbrutalniji ratni zločini slave kao historijske pobjede čitavih  naroda, a najbrutalniji zločinci postaju nacionalni heroji, teško je govoriti o „distanciranju“ interesa političkih elita od interesa naroda. U toliko teže ako se na horizontima naše političke stvarnosti ne mogu ni u nijansama naći protivljenja naroda takvoj politici koju vode njihovi politički lideri i lokalne vlade koje su izabrane od samih tih naroda.

Kod nas se više ne zna ko koga manipulira i gdje počinje a gdje se završava manipulacija jednih ili drugih. U tom općem galimatijasu teško je odrediti da li političke elite manipuliraju „narodnom voljom“ koja je historijski određena u koordinatama „srednjovjekovnog paganskog straha, netrpeljivosti i mržnje“ prema svemu što nije njegovo i što je različito od njega, ili nacionalne političke elite samo dosljedno slijede tu iskonsku narodnu „netrpeljivost, mržnju i strah“ prema svemu što nije naše, dodvoravajući se time „volji naroda“ da bi se održale u sistemu mandatornog pljačkanja i razaranja istoga.

Taj prepoznatljivi historijski „paganski srednjovjekovni strah, netrpeljivost i mržnja“ zatvorenih i siromašnih zajednica, prema svemu što nije njihovo, čini najorginalniji obrazac u nacionalnoj strategiji političkih elita, čijom se afirmacijom u masama postiže potpuna predanost, čak i moralno neprihvatljivim idealima netipične za normalna čovjeka, ali i za cijele narode. Ta historijska kolektivna (nacionalna) svijest straha, netrpeljivosti i mržnje dominira sviješću pojedinca, i važnija je od samog njega. Sposobnost preživljavanja na tradicionalno niskom (srednjevjekovnom) nivou životnog standarda uz nizak prag očekivanja od budućnosti, otvara prostor za lako „afirmiranje“  kolektivnog straha, netrpeljivosti i mržnje prema drugima koji su različiti.

Otud naše političke elite nikad i ne govore o percepcijama razvoja i demokratizacije društva, već isključivo komuniciraju sa sopstvenom zajednicom preko kanala „straha, netrpeljivosti i mržnje“ prema drugim i različitim.  Otud  politički programi naših elita i vlada nisu ništa drugo nego najvjerniji refleks te kolektivne paganske svijesti naroda. Elite i vlade samo podržavaju i razgaraju tu pagansku kolektivnu svijest svojih podanika, umotavajući ih u njihove političke programe, što im je i najsigurnija garancija opstanka u sistemu pljačkanja i bogaćenja koji je baziran na sistemu „straha, mržnje, netrpeljivosti“. Svaki pokušaj da se ta kolektivna paganska svijest „straha, mržnje i netrpeljivosti“ prema različitosti promjeni, vodi velikom riziku gubljenja političkih pozicija i ispadanja iz sistema „vladanja i pljačkanja“. Racionalno, politički programi vladajućih elita i vlada prerastaju u moderni koncept paganske narodne kolektivne svijesti koja počiva na „strahu, mržnji i netrpeljivosti“ prema onima koji su drugačiji i koji nisu naši, što polučuje i najbolje izborne rezultate.

I tako živimo u vremenu nagomilavanja ljudskog smeća na površini svih svera života i svaki napor rješavanja zagađenosti unaprijed biva osuđen na neuspjeh i havariju. Kultura toksičnosti i zagađenosti  ovladala je najintimnijim segmentima odnosa među ljudima. Zagađene su veze između radnika i poslodavca, između učitelja i učenika, između studenta i profesora, klijenta i ljekara, sudca i stranke, između djece i roditelja, između najbližih prijatelja. Svi su se pretvorili u prevarante, varalice, kradljivce, ulizice, laskavce, sladostrasnike, trafikante ljudskim sudbinama. Svi su postali vjernici i svi su nosioci božijih poruka sa kratkotrajnim vijekom trajanja. Sve je pretvoreno u parodiju. Niko nikog  više ne prepoznaje. Svi su uvaljani u ljudska govna i samo se još po tom odurnom smradu prepoznaju i  svrstavaju u ljudsku sortu.

U svom tom neredu i haosu koji jezde ovim našim prostorima pitanje je može li čovjek postati nova vrijednost ljudskog uvjerenja i začetnik jednog načina života, vjerovanja i djelovanja koje će promjeniti istoriju življenja na ovim prostorima postavljajući osnove za slobodnije i pravednije društvo od svih koje je ovdašnji čovjek  poznavao, i kulture koja bi ostavila uzvišenog traga u istoriji koja je obilovala i obiluje nasiljem i nepravdom. Može li čovjek doživjeti evoluciju, ostavljajući za sobom najgore što imanentno nosi u sebi:  mržnju, fanatizam, netolerantnost, predrasude, istovremeno učeći da živi zajededno sa onima koji ga kritikuju i opovrgavaju, ostavljajući svjedočanstva u umjetnosti, književnosti, filozofiji, običajima, načinu na koji se lijepo razlikuje od ružnog i užasnosg, loše od dobrog, prihvatljivo od neprihvatljivog, moralno od nemoralnog. Može li ta nova kultura i filozofija čovjeka doprinijeti da Bosna i Hercegovina kao zemlja bude podnošljiva za sve ljude, ljude različitih kultura, tradicija i vjera, utočište za sve one koji vjeruju u čovjeka.

Bosna nije samo ideja bez unutarnje sadržine koja se ne može ostvariti. Danas nacija, ma kolika da je, nije i ne može biti više paradigma koja je potrebna za preživljavanje i popunjavanje sadržine  zajedničkog življenja. Doba nanotehnologije, molekularne biologije, genetskog inženjerstva, biotehnologije, informatičkih tehnologija, doba vještačke inteligencije i kloniranja živih organizama,   sve izraženije, bez obzira na probleme sa kojima se na tom putu susrećemo, neumitno pomjera zajednicu  jedne kulture, jednog jezika, jedne vjere i jednog gospodara u zajednicu u kojoj ljudi djele zajedničke sisteme vrijednosti i zajedničke napore da stvore zajedničko mjesto boljeg i sigurnije življenja čovjeka.

Dodik ne treba niti može biti ni Bakir ni Dragan, kao što Izetbegović ne treba niti može biti ni Milorad ni Dragan, niti Čović može i ne treba biti ni Bakir ni Milorad, i sve tako u krug. Ali i jedan, i drugi, i treći,  trebaju i moraju znati šta se danas dešava u svijetu naučne imaginacije, u svijetu novih kreacija i integracija, u svijetu novih ideja i novih pobuna, što će ih osloboditi njihove iluzije da su vrhovni gospodari svoga naroda, kojem tako uporno podmeću davno odbačenu pagansku ideju „straha, mržnje i netrpeljivosti“ prema onima koji su drugačiji, koji nisu naši i prema onima koji ne misle kao mi.

Ta iluzija gospodarenja spriječava ih da racionalno procjene intelektualne sposobnosti svojih naroda, koje su svrstali u tri kolone po vjeri i gospodaru, podržavajući njihovo vjerovanje u mit „srednjovjekovnog paganskog straha, netrpeljivosti i mržnje“ prema svemu što je  tuđe i drugačije. Te zatvorene i siromašne zajednice sa paganskom kolektivnom sviješću čine temeljnu odrednicu njihove političke snage i njihovog destruktivnog propagandnog ratovanja radi ostvarivanja njihovih zajedničkih zasebnih interesa koje ne djele sa onima koji bi da žive oslobođeni stalnog straha i siromaštva što im oni uporno nameću. Otuda borba protiv “zatvorenosti i siromaštva” čini najefikasniju borbu protiv njihove političke moći i osionosti sa kojom podržavaju paganski strah, netrpeljivost i mržnju svojih sunarodnika prema drugima.