ENG
Nedžad Bašić: BIRATI ILI APSTINIRATI
Autor/ica 👤tačno.net
Izdvajamo
- Na prvom koraku birači (građani) moraju tražiti od svih kandidata za lokalnu, regionalnu i centralnu vlast da im jasno javno demnostriraju šta su do sada i sa kakvim uspjehom uradili u svojoj profesionalnoj karijeri. Veliki broj političara sa prelascima iz jedne u drugu stranku zamagljuju svoju profesionalnu sposobnost pravdajući to unutarnjom rigidnom strukturom političke stranke iz koje bježi. Isto tako veliki broj mladih ljudi ulazi u političke arhitekture bez ikakvih preferencijalnih sposobnosti i indikacija da mogu nešto zančajnije uraditi u transformaciji društva. Na ovaj način stvara se nova mlada generacija nemoralnih i štetnih političkih apartčika što razara svaku mogućnost kvalitetnih društvenih i moralnih promjena i u budućnosti. Sa jasnim uvidom u njihovu profesionalnu preferenciju umnogome bi se eliminirala mogućnost da na mjesto raznih predsjednika vlada, ministara, savjetnika i sl. dolaze nesposobni rođaci i pojedinci kojima je to prvo zaposlenje i koji ništa nisu uradili u svom profesionalnom životu, što je i u najvećem broju slučajeva indikacija o nesposobnosti i skrivenoj opasnosti koja tek dolazi.
Povezani članci
Foto: inmedia
Niko se do sada nije sjetio da umjesto fotografija brojnih kandidata po banderama, seoskim kafanama, džamijama, crkvama, tramvajima i autobusima zatraži kratak njihov životopis, iz kojeg bi se bar moglo nazrijeti kome u ruke predajemo našu sudbinu u naredne četiri godine. Otuda nam svaki izbori izgledaju kao prava seljačka svadba. Bitno je kako „mlada“ izgleda.
Piše: Nedžad Bašić
Što se izbori više bliže građani se sve više nalaze pred dilemom: koga birati? Prvi put su glasali za one kojima su najviše vjerovali: prevarili su ih i pokrali. Drugi put su glasali za one koji su im najviše obećavali: slagali su ih i opljačkali. Treći put su glasali za one koje su smatrali najpoštenijim: ovi su ih i slagali, i prevarili i opljačkali. Za koga sad glasati: za prve, za druge ili za treće? Običnom građaninu se čini sve isto. Bez obzira za koga da glasa biće prevaren, pokraden i opljačkan.
Mnogi se pitaju da li je u ovakvoj situaciji najbolje apstinirati i ne učestovati u ovoj općoj lagariji, prevari, pljački? Za običnog građanina je opet isto: u slučaju apstinencije „porodično-stranačke družine“ će same sebe izabrati. Na glasačka mjesta tada izlaze samo pripadnici stranaka koji će birati svoje predstavnika a oni će kasnije stvoriti svoju „principijelnu, poštenu i nacionalno-porodičnu“ koaliciju koja će sada udruženim koalicionim snagama efektno opljačkati ono što je preostalo i dokrajčiti svaku nadu običnom čovjeku da je moguće bilo šta promjeniti.
I tada počinje nova igra i nova prevara koja će nas voditi u novu krvavu epopeju u kojoj će na površinu isplivati novi šljam koji će od istog tog naroda tražiti nove žrtve i nova pokoravanja. Takva dramaturgija već je vidljiva. Sada je mnogo značajniji referendum o danu proslave kada je počelo ubijanje, pljačkanje, silovanje i progon onih koji nisu naši, nego budućnost običnog smrtnika. Počinje sredenjovjekovno kamenovanje onih koji bi da razmišljaju slobodnije i drugačije. Počinje izgon učitelja i profesora koji bi da otvore malo šire prostore za razmišljanja mladih generacija. Počinje bezobzirna pljačka nemoćnog i neukog radnika, seljaka, bezemljaša i nadničara, a sve to pod krinkom demokracije i pravosnažnih sudskih odluka i rješenja. Počinje stvaranje općeg meteža u kojem će oni koji su nas bezbroj puta slagali, prevarili, opljačkali i doveli do ivice praznog kontejnera, ponovo nametati novi način pokoravanja i poslušnosti.
Ima li izlaza iz ovog zatvorenog kruga nemoći i malodušnosti već umornog i ojađenog naroda koji se neuk našao u zoni „demokratskih prevara i pljački“ od onih kojima je sam dao svoje povjerenje i prepustio se na njihovu milost i nemilost? Zasigurno da ima. Samo treba znati kako razotkriti nove laži, preduprediti nove prevare i spriječiti nove pljačke.
Na prvom koraku birači (građani) moraju tražiti od svih kandidata za lokalnu, regionalnu i centralnu vlast da im jasno javno demnostriraju šta su do sada i sa kakvim uspjehom uradili u svojoj profesionalnoj karijeri. Veliki broj političara sa prelascima iz jedne u drugu stranku zamagljuju svoju profesionalnu sposobnost pravdajući to unutarnjom rigidnom strukturom političke stranke iz koje bježi. Isto tako veliki broj mladih ljudi ulazi u političke arhitekture bez ikakvih preferencijalnih sposobnosti i indikacija da mogu nešto zančajnije uraditi u transformaciji društva. Na ovaj način stvara se nova mlada generacija nemoralnih i štetnih političkih apartčika što razara svaku mogućnost kvalitetnih društvenih i moralnih promjena i u budućnosti. Sa jasnim uvidom u njihovu profesionalnu preferenciju umnogome bi se eliminirala mogućnost da na mjesto raznih predsjednika vlada, ministara, savjetnika i sl. dolaze nesposobni rođaci i pojedinci kojima je to prvo zaposlenje i koji ništa nisu uradili u svom profesionalnom životu, što je i u najvećem broju slučajeva indikacija o nesposobnosti i skrivenoj opasnosti koja tek dolazi.
Na drugom koraku birači bi morali pokazati više interesa za karakter i moral ličnosti kandidata koji se kandidiraju. Tražiti od njih da jasno demonstriraju da li su bili pod sumnjom i da li su osuđivani za neki zločin (krađu, prevaru, nezakonito sticanje imovine, falsifikat, plagijat..). Ovim bi se također u mnogome eliminirala mogućnost da prevaranti, kriminalci i lažovi, pukom pravnom manipulacijom demokratskog principa da „niko nije kriv dok sud to ne utvrdi“, ponovo dolaze na odgovorne političke pozicije, što im otvara prostor za nove političke manipulacije i nove zločine. Postoje i moralna načela koja se ne mogu poništavati pukim pozivanjem na demokratski princip o prezumpciji nevinosti. Birači bi morali tražiti informaciju o sposobnosti za kolektivni rad, o stepenu tolerantnosti i sposobnosti prihvatanja kritičkih primjedbi onih za koje namjeravaju glasati za političku funkciju.
Na trećem koraku građani imaju pravo tražiti od kandidata za svaki nivo vlast da jasno i bez ikakve dileme demonstriraju kako će i na koji način riješiti najurgentnije probleme zajednice a posebno: zapošljavanje, socijalna i zdravstvena zaštita, razvijanje obrazovanja i kulture, što istorijski određuje sudbinu svakog naroda. Nema niko pravo preuzeti vlast i upravljati sudbinom jednog naroda uvodeći ga u stalna neproduktivna zaduživanja, uz razaranje sistema zdravstva, obrazovanja i kulture, i pri tom razvijati mentalitet korupcije, laži i surevnjivosti.
Na četvrtom koraku svaki građanin ima pravo znati kakav će njegov položaj biti i čemu se može nadati nakon općih i lokalnih izbora. Birači imaju pravo da traže od svakog kandidata koji se kandidira za javnu funkciju, bez obzira u okviru koje političke stranke djeluje, da mu jasno demonstrira kako će se i na koji način boriti protiv problema pred kojima se nalazi seljak, radnik, ljekar, učitelj, nezaposleni, penzioner. Birači imaju pravo birati svoje predstavnike u vlasti ne po stranačkoj pripadnosti, već po načinu kako predstavnik za koga će glasati sagledava riješavanje egzistencijalnih probleme pojedinaca.
Sa ovakvim pristupom i masovnim izlaskom na birališta birači bi značajno promjenili filozofiju razmišljanja i unutarnju strukturu interesa političkih stranaka. Unutar tih stranaka došlo bi do općeg moralnog pročišćenja, do stvaranja zdravih društvenih struktura koje bi bile sposobne da kroz opći razvoj društva obezbjede sigurnost preživljavanja pojedinca i višeg životnog standarda cijelog naroda.
Da li je neko postavio pitanje masovne prevare i nasilja nad seljacima od strane otkupljivača njihovih poljoprivrednih proizvoda? Da li je neko postavio pitanje odgovornosti raznih agencija za lokalne i regionalne puteve, elektro distribucije, telekoma, poduzeća za konalizaciju i vodovod… koji bez ikakvog odobrenja i saglasnosti seljaka uništavaju njihovu imovinu koja im život znači. Da li je iko postavio pitanje dramatične samovolje raznih banaka koje su se specijalizirale za iznalaženje novih metoda pljačkanja njihovih klijenata? Da li je iko postavio pitanje odgovornosti Suda ili Tužilastva što se za rješavanje sporova koji se pred njima vode po pitanju egzistencijalnih prava čovjeka treba čekati po deset i više godina? Da li je iko postavio pitanje odgovornosti Ministarstva za obrazovanje što se danas kod nas doktor nauka proizvodi za nepune dvije godine a razni masteri nauka za nepunih šest mjeseci, što sve dovodi do dramatične degradacije općih vrijednosti i morala u društvu? Niko nije postavio pitanje odgovornosti onih koji vode takve institucije za štetu koja je proizvedena sa njihovim neodgovornim ponašanjem? Da su građani (birači) bili fokusirani na rješavanje problema sa kojima se oni suočavaju, danas pred izbore ne bi imali nikakvu nedoumicu. Nažalost, njihova sklonost da se sve riješava putem osobnih veza sa političarima koje su sami birali i putem podmićivanja dovela ih je u tragi-komičnu situaciju, koja se danas moćno reflektira u sve izraženijem osjećanju nemoći, frustracija i međusobne mržnje što cijelo društvo vodi u novi krvavi haos.
Niko se do sada nije sjetio da umjesto fotografija brojnih kandidata po banderama, seoskim kafanama, džamijama, crkvama, tramvajima i autobusima zatraži kratak njihov životopis, iz kojeg bi se bar moglo nazrijeti kome u ruke predajemo našu sudbinu u naredne četiri godine. Otuda nam svaki izbori izgledaju kao prava seljačka svadba. Bitno je kako „mlada“ izgleda.
Autor/ica 👤tačno.net
