Nedonoščad trojice mudrih japanskih majmuna

Autor/ica 👤Marijan Vogrinec 30.1.2021. u 13:07

Povezani članci

foto: GlasIstre

Paradoksalno za biračku svijest, što je u Bijednoj Našoj gore i što je tzv. malim/običnim ljudima život tegobniji i neizvjesniji, HDZ-u je bolje. Pokojni se Maršal valjda neće uvrijediti parafrazi one iz tzv. socijalističkog mraka: „Što je više kleveta i laži, HDZ/Plenković nam je miliji i draži“. Sic transit. CRO Demoskop za siječanj 2021. bilježi 28 posto potpore HDZ-u, SDP-u 19,6 posto; Andrej Plenković je s 44 posto pozitivnog dojma drugi po popularnosti političar u zemlji, iza Zorana Milanovića s 49 posto; čak 69,3 posto od blizu 1000 anketiranih građana smatra da država ide u pogrešnom smjeru. I tko je tu lud? Ako je stanje zdravlja Bijedne Naše takvo kakvo jest, pa se samo čini da nisu ovdašnji ljudi djeca trojice mudrih japanskih majmuna. Budući da to ne bi priznali ni pred streljačkim strojem. Bit će da je bog uistinu najpravednije podijelio pamet: niko se ne žali da ga je zapalo – premalo

Piše: Marijan Vogrinec

Kaže lakonotni političar tzv. desnice Miroslav Škoro – doduše, priznaje samo podjelu na tzv. globaliste i tzv. suvereniste, pa sebe drži potonjim i svoj (parlamentarni) Domovinski pokret na konzervativnom polu tzv. centra – kako Bijedna Naša „u svakoj županiji ima barem četiri Ive Žinića“. I koliko se god ne slagali s mnogočim što Škoro zastupa i koga okuplja, teško mu je ne priznati barem to da je jednako u pravu koliko, je li, i redikulozni hadezeovac s dna denver plave ZNA SE kace Ljubo Ćesić-Rojs kada je svojedobno ismijavao i stranačke alfa demagoge i dvomandatnoga predsjednika RH Stjepana Mesića koji bi se uoči izbora jako grlato grozili ratnoprofitersko-kriminalnopretvorbeno-koruptivnoj hobotnici kako će joj napokon energično sasjeći sve krakove i smrtno probosti srce. „Tko je jamio, jamio je“, čuvena je Rojsova koju nije djelom opovrgnula ni jedna jedina vlast ni za njegova saborskog mandata niti ikad poslije. Pa se, je li, novim HDZ-ovim aferama Žinić (Ivo, sisačko-moslavački župan u nekretninskom sosu) i Puljašić (Darko, požeški gradonačelnik u koruptivnom sosu) mogu čuditi samo kronični hlebinci čije pamćenje i znanje o sustavu vrijednosti i nositeljima tih vrijednosti jedine političke stranke u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj prvostupanjski osuđene za pljačku vlastita naroda seže do – prekjučer.

Žinićizam i puljašićizam što ih, nikako ne jedini, ironiziraju i Rojs i Škoro HDZ-ov su raison d’être već od ranih 1990-ih, usavršavan svih 23 godine vlasti „stranke opasnih namjera“ (Ivica Račan). Dakako, uz odgovarajuću pripomoć SDP-a (npr. bivša sisačko-moslavaačka županica Marina Lovrić-Merzel, etc.) i kojekakvih koalicijskih tzv. jezičaca na vladajućim vagama. A zbog nevjerojatno toksične prakse žinićizma/puljašićizma na krijesti ozakonjenih lokal-regionalnih šerifizama političkih, braniteljskih i crkvenih „nedodirljivaca“ ispaštaju mase tzv. mali/obični ljudi koji su ne samo velika većina u trknutom društvu „napokon svojih na svomu“, u zajednici „napokon ostvarenoga tisućgodišnjeg sna“, etc., etc., koji jedva sastavljaju kraj s krajem te svaki drugi otprilike mrzi izaći na birališta, već su ti tzv. mali/obični ljudi i državna krava muzara. „Glasao ja ovako ili onako, za ove ili za one, za ova ili za ona isprazna obećanja, život će mojoj obitelji svejednako ostati težak i neizvjestan“, depresivno je uvjerenje te kritične mase što svojim neizlaskom na izbore izravno hrane ozakonjenu praksu žinićizma/puljašićizma i time ne daju promijeniti vlast.

Gologuzi prepunih džepova

Do Domovinskog rata gologuz koji nije bio kadar platiti rundu društvu u seoskoj birtiji negdje bogu iza nogu – gdje će, hvale se u tv-oko s bocom piva u ruci pod murvom za ljetne pripeke, „glasati i za tovara, ako je u HDZ-u“ – a vidi ga nakon što je oružje utihnulo, dijelom i preprodano na crnjaka (i za onih 83 milijuna zelembaća Arapima), bogataš u luksuzu svake vrsti. Lik od moći i utjecaja. Nosom oblake dere. Država mu jede s dlana. Suseljane prepoznaje samo za predizbornih kampanja ili onim „samoproduljenim“ vikendima kad ga službeni vozač u službenoj limuzini visoke srednje klase s kožnim, grijanim sjedalima i putnim nalozima za udnevničeno „službeno putovanje“ proveze zaseokom u posjetu starim roditeljima, rodbinio… „Domoljub“ od formata i „zaslužan“ građanin tzv. prvog reda koji (ne)formalno i strogo po kriteriju stranačke podobnosti odlučuje o ljudskim sudbinama i „smjeru“ (sic transit) kojim se „upravlja državom“. Je li, od mjesta u portirnici i spremačice u vrtiću do ravnatelja doma zdravlja, općinskog načelnika, uzdanice na listi za napredovanje u „našoj stranci“, ali i uhljebništva pri državnim jaslama.

Trebaš biti u pravo vrijeme na pravomu mjestu – „domoljub“ s pravom stranačkom ili HB iskaznicom, „zdravih“ etničkih krvnih zrnaca makar i manje od tzv. stoljeća sedmog te (ne)formalni katolički vjernik – pa ti se sva zlatna vrata Bijedne Naše otvaraju sama od sebe. Bez toga si nitko i ništa u dnevnomu životu na Unijinom začelju i izborna ovca za striženje. Obaveza je samo jedna i neizbježna: odazvati se svakom stranačkom pozivu na „volontiranje“, izaći na birališta makar polumrtav/va sa svim punoljetnima u obitelji, široj familiji i agitiranim prijateljima i – glasati za „naše“. Jer, kao što reče HDZ-ov saborski zastupnik (neki dan podnio ostavku zbog pravosudnog progona), a još požeški gradonačelnik Darko Puljašić (audio zapis otpuštenog s posla direktora Komunalca Josipa Viteza zbog „zviždanja“ o kriminalu u požeškom HDZ-u dostavljen je pravosuđu): „Ti znaš da te je politika dovela na to radno mjesto, pa…“

Zato Bijedna Naša propada i zadnja je u EU po svim ključnim razvojnim, demokratskim, društvenim i inim parametrima budući da politika denver plave ZNA SE opcije – a ne znanje i sposobnosti najboljih među nama, bez obzira na polit-ideološku, nacionalnu, (ne)vjersku, rodnu ili koju već pripadnost/uvjerenje – diktira ritam i sadržaj participacije u civiliziranoj i uljuđenoj međunarodnoj obitelji. Ovih se dana otkriva i bijedna istina o HDZ/Plenkovićevom tzv. pozicioniranju Hrvatske kao „važnog čimbenika u Uniji“ i šire, a kad tamo – od cca pet milijuna naručenih doza cjepiva protiv smrtonosnog virusa SARS-CoV-2, tek je pristigla mizerna količina tzv. reklamnih/oglednih primjeraka, a 99 posto će izostati na neodređeno vrijeme ili će pristizati na kapaljku i s debelim zakašnjenjem. Kako to da je, je li, Srbija u EU-čekaonici dobila dvostruko više i samog Pfaizera, a Izrael je tim istim cjepivom već zaštitio više od 20 posto svojih žitelja? Ni po čemu Bijedna Naša nije važna ni samomu Bruxellesu, kamoli šire od EU-a, osim po lažnim HDZ-Plenkovićevim prepotentnim lakirovkama koje nemaju mnogo veze s istinom. Izjave vani i kod kuće, npr. redikuloznog ministra vanjskih i europskih poslova Gordana Grlića-Radmana medijima – osim stranačke HDZ-ove tzv. javne kuće HRT-a – uglavnom služe kao zahvalan materijal za zbijanje šala i isprdavanje. A stranim diplomatima? Bolje je i ne spominjati, ali Grlić-Radman nije jedini promašeni političar iz Plenkovićeva državnog/stranačkog jata kojima – u interesu općeg dobra zemlje, njezina ugleda u svijetu – tamo nije mjesto.

Kad se ovih dana tzv. lokalni/regionalni šerif, moćan i utjecajan HDZ-ov sisačko-moslavački župan Ivo Žinić „ni kriv niti dužan“ našao medijski izvučenim na brisani prostor jake sumnje za krajnje nemoralno, pa valjda i protuzakonito bogaćenje na državni račun – besprizorno koristeći političku moć i utjecaj, braniteljski status i na krijesti tog vala „slučajno“ državno sljepilo kriminalnog nemara – zvučno se pozvao na „medijski linč, neistinite optužbe i posjed ‘određene dokumentacije’“. Poznato? Itekako. Kao i „politički obračun“, s nepodrezanom bradom. HDZ protiv HDZ-a? „Politički obračun“ s Ivom Sanaderom, s Nadanom Vidoševićem, s Branimirom Glavašem, s Ivicom Todorićem, sa Zdravkom Mamićem, s Miroslavom Kutlom, etc., etc… Sve „nedužnik“ do „nedužnika“, a denver plava ZNA SE opcija srca kamenoga da kamenije ne može biti.

Dragovoljac, bojnik, gramzljivac, župan…

Žinićev stranački šef i premijer Plenković – medijski zatečen u nebranom grožđu, kao svaki put kad mu radar cilja tamo gdje uistinu nema ničega – smjelo se vadi na tzv. presumpciju nedužnosti i tzv. institucije koje rade svoj posao. Na vlas je isto postupao u slučaju 90 posto svojih ministara u prvomu mandatu koji su pod pritiskom javnosti i očitog bildanja stranačke štete ipak na kraju morali odstupiti. A Ivo Žinić je – „gospodo, nisam kriv, lažno me sumnjiče“, tvrdi, ali novinaru 24sata ne želi odgovoriti na više puta opetovano isto pitanje: „Gospodine Žiniću, sramite li se zbog toga što ste učinili?“ – samo još jedan besprizorni na strmoj stazi, je li, HDZ-ovih palih anđela koji se besprizorno gegaju pod baldahinom „Nedužna sam žrtva političkog progona“. Lovro Kuščević, je li, Goran Marić, Nada Murganić, Tomislav Tolušić, Gabrijela Žalac, Damir Krstičević, Milan Kujundžić… I nije nikakva enigma – ta, „prokleti medijski denuncijanti!“ – zašto je Plenković, nevoljko, bio prisiljen na brzaka se odreći Ive Žinića kao šefa sisačko-moslavačkog HDZ-a i kandidata na izborima u svibnju za drugi mandat župana. Što će mu toliko kompromitiran čovjek?

„Evo prije svega reći ću da sam ja hrvatski dragovoljac, časnik hrvatske vojske, bojnik, koji je oslobađao ovaj kraj, ovu Glinu i došao ovdje, dakle na Banovinu“, kazao je Ivo Žinić u kraćem, ali primjerno dobrom intervjuu Denisu Mahmutoviću na portalu 24sata o spornom državnom stanu na Borovju u Zagrebu, državnoj kući u Glini i inim nekretninama koje koristi. „U niti jednu nekretninu, ne ovu koju vi govorite (u Ulici Bože i Nikole Bionde na Borovju, op. a.) nego i ovu kuću u kojoj sada živimo (obiteljsku u Glini, op. a.), a i u stanu, nisam ušao nelegalno. Dakle, sve ove nekretnine dobio sam na korištenje i uredno, dakle, za sve posjedujem određenu dokumentaciju i dakle nisu istine sve ovo što je izrečeno.“ Nije tu ništa sporno, drži Žinić, što besplatno živi u državnoj kući u Glini i drži državni stan u Zagrebu iz kojega ga Ministarstvo hrvatskih branitelja ne uspijeva iseliti, gdje je po izbijanju megaafere netko prelijepio prezime Žinić na portafonu u Borovju prezimenom Cestarić.

Župan se osjeća medijski linčovanim jer samo uživa to što je – jel’ tako!? – država dala na korištenje „hrvatskom dragovoljcu, časniku hrvatske vojske, bojniku, koji je oslobađao ovaj kraj, ovu Glinu i došao ovdje, dakle na Banovinu“, iako je prethodno ta ista država obnovila o trošku poreznih obveznika obiteljsko imanje Žinićevih u Marinbrodu i što mu je supruga naslijedila obiteljsku kuću u Glini. On pripada kasti građana tzv. prvog reda (političari, hrvatski branitelji i Rimokatolička crkva) koji uživaju natprosječnu državnu skrb – za razliku od tzv. malih/običnih ljudi iz tzv. drugog/trećeg/desetog reda, iako bez njih zapravo država ne postoji – i nakon abdikacije u stranačkoj hijerarhiji čeka ga unosna (to je praksa), stranački dizajnirana uhljebnička „hranarina“ na nekoj od novoizmišljenih pozicija u državnom sustavu. Plenković, opet neočekivano zatečen, je li, mulja i vadi se time da mu nije u opisu posla „provjeravati imovinu tisuća članova HDZ-a, za to postoje odgovarajuće institucije“.

Naravno da mu nije u opisu posla ni provjeravati korupcijske marifetluke u požeškom HDZ-u gdje gradonačelnik Darko Puljašić i zamjenik mu Mario Pilon namještaju milijunsku energetsku obnovu zgrada, pa je lakše raspustiti lokalni partijski ogranak i prepustiti uhvaćene s prstima u pekmezu pravosudnoj baki koja će im odrezati po zaslugama. Plenković je znao za Puljašićevo koruptivno šerifovanje na stranačku štetu već prije više od pola godine, ali ga je – unatoč i nekim prethodnim sudskim progonima za također kriminalna nedjela – stavio na izbornu listu i pripustio u tzv. Visoki dom kao „časnog HDZ-ovog zastupnika“. Sic transit. A sada nešto mulja kako ne može „o svakomu sve znati“ dok ga se ne izvijesti. Za požeško leglo korupcije je znao, pa…

Sada se opet pravi grbav u odnosu na Žarka Tušeka – čelnika zagorsko-krapinskog HDZ-a (prisiljen u četvrtak navečer podnijeti ostavku na tu poziciju), saborskog zastupnika i člana Predsjedništva HDZ-a, najvišeg stranačkog tijela – koji je netom počinio krimen pokušaja podmićivanja u ime svoje stranke nezavisnog vijećnika u Oroslavju Viktora Tušeka bude li na lokalnim/regionalnim izborima u svibinju pomogao HDZ-u srušiti SDP-ovu vlast u Krapinsko-zagorskoj županiji i župana Željka Kolara.

Tušek je nudio Šimuniću – pomogne li HDZ-ovu pobjedu na izborima – pomoć u tiskanju 25.000 predizbornih plakata, svu logistiku u kampanji, unosno mjesto pročelnika županijskog ureda po izboru, ravnatelja Parka prirode Medvednica, etc., a ovaj je potajno snimio razgovor i dao ga objaviti u medijima. Stvar je utuživa (bivši je SDP-ov gradonačelnik Vukovara Željko Sabo za isti krimen fasovao pola godine iza rešetaka i otpust iz stranke; kasnije je primljen natrag), ali i politički izrazito štetna za HDZ-ove interese ne samo u toj županiji gdje već godinama nije kadar čistiti cipele SDP-u i Željku Kolaru, nego i šire.

Plenković će – u općem izmotavanju i neuvjerljivosti na presici o neugodi „bitke za Hrvatsko zagorje“ – ipak biti prisiljen priznati novinarima: „To je bila gruba Tušekova politička pogreška koja se nije smjela dogoditi“. Da je samo Tušekova, i da je takvo što HDZ-ova praksa tek u premijerskim mandatima Andreja Plenkovića, a ne nekažnjeni raison d’être te politike, puna šaka brade: Bijedna bi Naša uistinu mogla biti obećana Švicarska. Ili barem neka druga zemlja Dembelija. Ovako… No, hoće li, a bio bi red, šef HDZ-a ipak prepustitii Tušeka Žinićevoj i Puljašićevoj sudbini? Ovisi o tomu što će „zločesti novinari“ još iskopati o tom liku i pustiti u javnost i hoće li Tušek – što najavljuje njegov odvjetnik, a on mu povlađuje – tužiti pravosuđu i tajnog snimatelja Šimunića i novinare koji su to objavili. Sic transit. Jer, duševne su boli – duševne boli, samo se sada u pofriškanom zakonu drukčije nazivaju. Nije šija, nego vrat!?

Stranka opasne prakse

Ima onaj vic o Zagorcu koji je iznenada osvojio neku veliku lovu na lutriji, pa ga suseljani pitaju u što kani uložiti toliki novac. „Zel si bum fiškala“, kaže, „i se vas v sele bum tužil!“ A Žarko Tušek jest Zagorac od glave do pete, iz Donje Šemnice nedaleko od Zaboka, pa… I sada, institucije već rade svoj posao: Viktora Šimunića su pozvali u Uskok i saslušali, a bit će zanimljivo pratiti daljnji razvoj događaja. Zna se tko polaže pravo na ovu trknutu državu, tko navodno drži pravosuđe za osjetljiv međunožni organ.

Ostaje, međutim, gorak dojam o tomu da je „stranka opasnih namjera“ (Ivica Račan u tzv. Visokom domu prije tridesetak godina) kako tzv. ljudi nahvao (dum Marin) vuku ovu zemlju u propast. Smiješe nam se u lice i – kradu, varaju, lažu… Drže „domoljubne“ ruke na srcu, ližu oltare i klanjaju se „pastirima“, govore nekim jezicima koje tzv. mali/obični ljudi ne razumiju. Licemjerje do neba. SDP-ov političar Arsen Bauk reći će da „HDZ funkcionira na održivim doktrinama ustašluka i lopovluka“, a njegov predsjednik Peđa Grbin zahtijeva žurno reagiranje pravosudnog sustava i primjenu na Tušeka istih paragrafa kojima je sankcioniran Željko Sabo. E sad, Sabo nije bio član HDZ-a, a SDP ne kontrolira tzv. treći stup vlasti koliko ZNA SE opcija, pa…

A nesretni Željko Sabo nije iz obitelji prepune svećenika, nije se tukao „do krvi“ i „prosvjedno“ pobjegao iz sjemeništa Nadbiskupske gimnazije na zagrebačkom Kaptolu, nije prekinuo studij prava, nije automobilom pregazio 11-godišnju djevojčicu na pješačkom prijelazu u Krapini pa smjesta zvao načelnika tamošnje policije umjesto broja 192 i nije nudio mito unosnim radnim mjestima do kojih se legalno dolazi – isključivo javnim natječajem. U praksi pak gotovo bez iznimke – političkom propusnicom kakvu je Tušek nudio Šimuniću. I koju nije izmislio on, već je samo posegnuo za bjanko obrascem kojih je prepun HDZ-ov arhiv još od Tuđmanovih olovnih vremena kupovanja i preprodaje ruku u političkim tzv. većinama i na koji je za naprasnog odlaska s državnog sljemena, navodno, Ivo Sanader podsjetio oktroiranu nasljednicu Kosor: „Zapamti, Jadranka, izbori se dobivaju trećinom novca na stolu i dvije trećine ispod stola“. Kad je Škoro ironizirao aferu Ive Žinić – „političkog mediokriteta, bezličnog djelatnika mnogih ministarstava i državnih agencija“ (Tomislav Klauški), koji je skrbio samo za vlastitu i korist svoje obitelji, ne za narod – bio je samaritanski blag prema HDZ-u opaskom da „u svakoj županiji ima barem četiri Ive Žinića“.

Da ih je samo „barem četiri“, ne bi takorekuć dnevno zgražala javnost sve nova i nova krimi-korupcijska nedjela HDZ-ovih lokalnih/regionalnih šerifa čiji im „neupitni braniteljski“, stranački i položajni statusi omogućuju protuzakonito/nemoralno drmati svojim sredinama jednako kao Andreju Plenkoviću državom u kojoj, je li, nema mjesta za kritiku vlasti i gdje su prihvatljivi samo građani gena trojice mudrih japanskih majmuna (Mizaru, Kikazaru i Iwazaru). Žinići, tušeki, puljašići, tomaševići (Alojz požeški), kuščevići, tolušići, žalčevke, marići, krstičevićii i iksti broj inih što ih struja medijskog istraživačkog interesa izvlači iz taložnih naslaga na politički kamufliranom dnu materijalne gramzljivosti i nemorala na dnevno svjetlo samo su „časne iznimke“ koje potvrđuju pravilo: stanje zdravlja Bijedne Naše takvo je da možda još dolazi u obzir stari, provjeren narodni lijek – ljutu travu na ljutu ranu. U protivnom, piši kući propalo je.

Ugledni odvjetnik Anto Nobilo, bivši državni tužitelj kojega su „nacionalno osviješteni“ u praskozorje tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene otjerali s radnog mjesta kao nepoćudnog u sklopu velike čistke pravosuđa i vrlo hitro zamijenili buljukom navodno nacionalno i polit-ideološki podobnih, tvrdi da u slučaju Tušek „ima materijala i za policiju i za DORH“, jer je hadezeovac pokušao „kupiti nezavisnog općinskog vjećnika Šimunića u zamjenu za podršku na lokalnim izborima, što je zabilježeno na audio snimci. Tajno snimanje sugovornika trebalo bi biti nevaljan dokaz. Ipak, imamo presedansku odluku Vrhovnog suda u slučaju Željka Sabe, gdje su rekli da kad je u pitanju javni interes, kad se radnjama ugrožava izborna volja birača, da se onda i nezakoniti dokaz može upotrijebiti u sudskom postupku. I Zakon o kaznenom postupku u izuzetnim slučajevima dopušta upotrebu nezakonitih dokaza. Smisao je cijelog razgovora da se izigra izborna volja birača, a partnera se privoljava određenim obećanjima. Hoće li biti kaznenog djela ili ne, ne znamo“.

„Što je više kleveta i laži…“

Hoće li biti Tušekove političke eutanazije u HDZ-u – oporba pak zahtijeva da ga se definitivno ukloni iz političkog života uopće – ovisit će također o Plenkovićevoj procjeni što će stranci uoči lokalnih/regionalnih izbora u svibnju polučiti manje štete u Krapinsko-zagorskoj županiji, ali i imageu HDZ-ove politike „vjerodostojno“ uopće: ostaviti Tušeka na, je li, visokim stranačkim pozicijama kao tzv. politički i moralni svjetionik Plenkovićeve politike „vjerodostojno“ ili ga brzinski maknuti u neku uhljebničku sjenu? U pravu je kolumnist Expressa.hr Klauški kad tvrdi da „u ovom trenutku postoje dva HDZ-a. Jedan je učahuren u Banskim dvorima, drugi je raspršen na terenu. Jedan njeguje pristojan imidž i stvara umivenu sliku, drugi promovira onu pravu, realnu sliku HDZ-a. Jedan je Plenkovićev HDZ, drugi je HDZ Ive Žinića i još desetaka lokalnih HDZ-ovih šerifa koji drmaju Hrvatskom“. I, paradoksalno za biračku svijest, što je u državi gore, što je tzv. malim/običnim ljudima život tegobniji i neizvjesniji, HDZ-u je bolje. Pokojni se Maršal valjda neće uvrijediti parafraziramo li onu iz tzv. socijalističkog mraka: „Što je više kleveta i laži, HDZ/Plenković nam je miliji i draži“. Sic transit.

CRO Demoskop za siječanj 2021. bilježi 28 posto potpore HDZ-u, SDP-u 19,6 posto; Andrej Plenković je s 44 posto pozitivnog dojma drugi po popularnosti političar u zemlji, iza Zorana Milanovića s 49 posto; čak 69,3 posto od blizu 1000 anketiranih građana smatra da država ide u pogrešnom smjeru. I tko je tu lud? Ako je stanje zdravlja Bijedne Naše takvo kakvo jest, pa se samo čini da nisu ovdašnji ljudi nedonoščad trojice mudrih japanskih majmuna. Budući da to ne bi priznali ni pred streljačkim strojem. Bit će da je bog uistinu najpravednije podijelio pamet: niko se ne žali da ga je zapalo – premalo.