NE ZNATE VI NAŠEG ANDRIJU?
Povezani članci
- Božica Jelušić: METAFORE I OSTALO
- Vuk Perišić:Problem granice kod Neuma riješimo autocestom kroz BiH
- Boris Dežulović upozorava: Ne otvarajte pisma od Staljina!
- Dragana Jeckov zatražila ukidanje imena ulica nazvanih po ustašama, pa dobila dvije opomene
- Sokrate, u vezi s demokracijom si, nažalost, bio u pravu
- Što smo sve slagali o Bosni i Hercegovini
U ratu se događa najgori kriminal kojemu država u trenutku ugroženosti mora progledati kroz prste ako hoće doći do oružja. dr. Andrija Hebrang, bivši ministar obrane, u interviewu Večernjem listu, studeni 2006.
– Pitam se, zar sam ja bio sudionik te navodne velike pljačke hrvatske države? Suradnik diktatora kojega je narod toliko puta premoćno birao? Zar ne valja narod? Nitko nije obavio privatizaciju brže, jednostavnije i bolje nego mi. (Feral Tribune, studeni 2003.)
Najbliži suradnik predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, sinoć je, ničim izazvan, na televiziji N1 nahvalio osuđenog ratnog zločinca Darija Kordića rekavši kako je on za njega nevin. Zbilja, čudno je bilo brat – bratu šest mjeseci ne vidjeti našeg Andriju (a nije onaj iz banke, iako voli ići u banku), čudno i imate osjećaj da vam nešto fali kada ga nema. Da HDZ nije zaokružen, da je krnjav, jalov, na momente čak i uljuđen. I tada se pojavi naš Andrija. Ne znate našeg Andriju? Andriji je pičkin dim povrijediti recimo članak 325. Kaznenog zakona Republike Hrvatske koji u 4. Stavku navodi da će se kaznom zatvora od najviše tri godine kazniti svaka osoba koja javno odobrava, poriče ili znatno umanjuje kazneno djelo genocida, zločina agresije, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina. Jebe se našeg Andriju za te trice i kučine. Ne znate vi našeg Andriju? Možda ste ga zaboravili kao i sve HDZ-ove asove koji se pojave tu i tamo u zla doba? A pojavio se naš Andrija i kada su onomad izbjeglice ulazile u Hrvatsku, kao osobni poslanik predsjednice.
„Puštanjem migranata u Hrvatsku bez kontrole dopustio je “takvu povredu teritorijalnog suvereniteta Republike Hrvatske za koju se može tražiti i kaznena odgovornost”. “Tri mjeseca je bilo vremena da pokažemo da smo suverena i humana država. Nismo pokazali niti jedno niti drugo. Suverenitet je povrijeđen prvi put nakon Domovinskog rata, a što se tiče humanih uvjeta, ako ovo Zoran Milanović naziva humanim uvjetima, molim ga neka tu provede dvije do tri noći.”
Poručio je tada dr. Andrija Hebrang držeći pod ruku bivšeg podpredsjednika Vlade Matu Granića (još jednog zaboravljenog asa) ogorčeno hrvatskoj javnosti jer po njegovom mišljenju Hrvatska je trebala vojsku izvesti na granice, ali ne da pucaju, nego da fizički tijelima spriječe ulazak migranata u Hrvatsku. Poručio je kako nitko ne smije ući u suverenu državu bez da mu se utvrdi identitet podsjetivši kako je Hrvatska u vrijeme Domovinskog rata imala milijun izbjeglica i prognanika i svaki je bio indentificiran. Podsjetio nas je tada tako Andrija da je premijer Milanović veleizdajnik nacionalnih interesa te na prilično zanimljiv način pripremio teren za njegovu političku likvidaciju koja bi se trebala dogoditi kada narod progleda, narod kojeg lažu i obmanjuju jer je situacija na terenu kudikamo drugačija od one koju nam serviraju na naše Nokie, Siemense i Shimadzue.
Osobno je uvaženi doktor snimio na svoj Shimadzu kako deset migranata bježi kroz kukuruz a snimka je potom stavljena na Youtube i možete je pogledati na vašem uređaju kojeg vam je omogućio vjerovali ili ne upravo zaštitnik i vitez nacionalnih interesa iz ureda predsjednice RH, glavom i bradom dr. Andrija Hebrang.
Saznao tako naš Andrija, a u srpnju je to bilo 2004. da je tehnologija u Japanu neobično uznapredovala pa skupio nešto novaca, posudio od prijatelja za avionsku kartu i dok si lupio dlanom o dlan naš se zaštitnik nacionalnih interesa našao sa vodećim ljudima ugledne japanske tvrtke Shimadzu. „Ostao sam konsterniran kada sam vidio da preko običnog Shimadzua možete razgovarati recimo sa suprugom ili sinom iz Japana u Hrvatsku i to nije sve, gledate se dok pričate!“, oduševljeno je zborio dr. Andrija Hebrang zaštitnik nacionalnih interesa pokupovavši svu silu mobitela i loše i skupe Shimadzuove opreme za bolnice u Hrvatskoj te nešto i Bosni i Hercegovini.
No nisu baš svi tada bili oduševljeni djetinjim radovanjem novim igračkama dr. Andrije Hebranga, a posebno novinari lista Feral Tribune čiji je pamflet skoro izazvao i diplomatski spor s Japanom, a u kojem stoji da je Hebrangova veleizdajnička rabota gnjusan čin i da je ministar “prodana duša koja se neće smiriti dok iz hrvatskih operacijskih dvorana ne izbaci sve skalpele i umjesto njih uvede japanske drvene štapiće. Nadalje novinari Ferala išli su toliko daleko da su viteza i zaštitnika nacionalnih interesa optužili uz hrpu dokaza i činjenica za veleizdaju istih što je svojevrstan presedan u suvremenoj domoljubnoj povijesti Hrvatske.
Feralovci idu najdalje i u svojoj bezumnoj hajci tada na dr. Andriju Hebranga pa ne prezaju ni od izazivanja diplomatskog spora s Japanom. U drskom kvazipoetskom pamfletu pod karakterističnim prostačkim naslovom “Shimadzu Shimadzu ja sam u kuradzu” vrijeđaju ministra Hebranga, Shimadzu, careve, nacionalnu valutu yen, nacionalni trešnjin cvijet, nacionalno jelo sushi, nacionalni sport harakiri i ostale svetinje zemlje koja se s pravom naziva postojbinom suvremenoga kapitalizma. U pamfletu je naime jasno stajalo, dokumentirano kako je tvrtka Siemens imala kudikamo jeftiniju i kvalitetniju opremu za hrvatske bolnice od Shimadzua koji je na unosnom poslu profitirao, a spomenulo se i zaštitnika nacionalnih interesa kojemu je za zaštitu istih ostalo tričavih sedam posto od sklopljenog posla. Naravno naš zaštitnik nacionalnih interesa podigao je tužbu protiv splitskog lista da informira javnost kako su na kotaču njegova službenog Mercedesa potpuno olabavljeni vijci, te kako je malo nedostajalo da kotač padne s osovine. On to, posve razložno, smatra pokušajem atentata povezanim s donošenjem odluke o javnom natječaju za nabavu medicinske opreme Shimadzu.
No, bešćutni siemensisti iz Feral Tribunea lansiraju monstruoznu dosjetku da su olabavljeni vijci na ministrovu automobilu “pouzdan navještaj pucanja Hebrangove čvrste suradnje sa Silama Osovine”. Slijedi i posprdan prijedlog da se ministru Hebrangu oduzmu oba službena Mercedesa i da mu se umjesto njih dodijele ili dvije službene rikše ili vozila marke Godzilla. Kvislinška Vlada Republike Hrvatske na čelu s dr. Ivom Sanaderom čini tada još jedan ustupak svojim zapadnim sponzorima i dopušta da u kvazitržišnoj utakmici Shimadzu bude istisnut pred nezaustavljivim Siemensom. Ogranci HDZ-a i Mladeži HDZ-a diljem Hrvatske bili su jednodušni u osudi veleizdajničkog ponašanja bivšega potpredsjednika Vlade te ministra zdravstva i socijalne skrbi Andrije Hebranga. Zahtijeva se njegovo isključenje iz stranke, a organima pravne države se poručuje kako su oči svih pravdoljubivih građana Hrvatske uprte u njih, navodio je ugledni splitski list koji je tada zbog duševnih boli i pretrpljene štete nacionalnom interesu od sedam posto Andriji Hebrangu, ministru zdravstva, isplatio pozamašan iznos.
Jasna Guštek, sutkinja zagrebačkoga Općinskog suda u to vrijeme, dosudila je 150 tisuća kuna, što je sa zateznim kamatama iznosilo više od 200 tisuća kuna, zbog niza Feralovih tekstova u kojima se kritički piše o stanju u zdravstvu u vrijeme njegova mandata. U reviziji ovoga postupka Hebrang se morao odreći dijela Feralova novca, ali, da je zaradio – zaradio je malo više od sedam posto. Dr. Andrija Hebrang, zaštitnik nacionalnih intersa od početka mandata HDZ-ove vlasti skoro danomice priča tada o uštedama u svom resoru, mijenja tobože rastrošne ravnatelje zdravstvenih ustanova, zaustavlja već započete investicije. A da bi se ostvario taj plemeniti cilj u upravnim vijećima zdravstvenih ustanova valja imati, naravno, svoje provjerene ljude koji će predano provesti nacionalno interesne Andrijine zamisli o racionalizacijama i uštedama u zdravstvu.
Stoga je dr. Hebrang odlučio nagraditi predsjednike i članove upravnih vijeća zdravstvenih ustanova čiji su osnivači Republika Hrvatska, županije i gradovi povećanim naknadama za njihov rad u tim tijelima. Pa će tako predsjednici tih vijeća umjesto dosadašnjih 3700 dobivati po 9000 kuna mjesečno, dok ostalim članovima ta naknada raste sa 3000 na 7000 kuna. Riječ je, dakako, o netto iznosima na koje valja obračunati razne dažbine od oko 60 posto, što je stvarno “iznimna ušteda” za zemlju koja ima 21 županiju te par stotina gradova i općina u kojima djeluju klinički centri, bolnice, domovi zdravlja, državne ljekarne. Ti iznosi su ostali na snazi i do dan danas.
Kao zaštitnik nacionalnih interesa pokazao se naš Andrija postavivši svog šurjaka, povratnika iz Belgije Hrvatskog viteza Claude Grbešu kao graditelja odnosa između RH i Svete Stolice iako vitez pokazat će se nema diplomu nužnu za obavljanje jednog takvog posla. Vitez Svetog Groba Jeruzalemskog rođen u Belgiji tako je, a sve vezano za nacionalni interes blagoslovom našeg doktora postao Croatia – Diplomat at Croatian Ministry of Foreign Affairs.
Andrija Hebrang ministar zdravstva, ministar obrane, voditelj Predsjedničog liječničkog konzilija, potpredsjednik HDZ-a, predsjednik Vlade, zamjenik predsjednice HDZ-a, predsjednik Kluba HDZ-a tako je uistinu pravi čovjek na pravom mjestu, zaštitnik nacionalnih interesa po mjeri onih koji su ga jučer i postavili na to mjesto, a tekst završimo uz nekoliko legendarnih izjava našeg viteza:
– Predsjednik države dr. Franjo Tuđman i ministar obrane Gojko Šušak su vidjeli što se događalo, znali su da neki kontejneri u kojima je trebalo biti oružje stižu prazni, ali kao najodgovorniji za obranu nisu se usudili rušiti taj sustav – kakav god bio – da ne ugroze obranu zemlje.
Još vam ne zvoni? Andrija Hebrang! Sada ste se konačno sjetili? Vratilo vam se sve, sve u hipu, sve legendarne izjave, komentari, novinske kartice, sudske tužbe i duševne boli Feralu?
Evo vam malo još bisera.
U ratu se događa najgori kriminal kojemu država u trenutku ugroženosti mora progledati kroz prste ako hoće doći do oružja. dr. Andrija Hebrang, bivši ministar obrane, u interviewu Večernjem listu, studeni 2006.
– Pitam se, zar sam ja bio sudionik te navodne velike pljačke hrvatske države? Suradnik diktatora kojega je narod toliko puta premoćno birao? Zar ne valja narod? Nitko nije obavio privatizaciju brže, jednostavnije i bolje nego mi. (Feral Tribune, studeni 2003.)
– Ja nikad nisam morao odati liječničku tajnu i reći od čega boluje predsjednik Tuđman, jer je to za mene učinio CNN. Hrvatska je, dakle, znala pravu dijagnozu. Ja je nikada nisam demantirao. (HTV, Nedjeljom u dva , prosinac 2001.) Narodu nisam obznanio da je predsjednik Tuđman bio tako teško bolestan zato što mi se Predsjednik zadnjih par mjeseci nije dao pregledati zbog naših političkih sukoba. (Feral Tribune, prosinac 2001.)
– Da HTV i jest stranačka televizija, pa što onda, kad imamo deset privatnih televizija! Nekoliko vodećih urednika HTV-a jesu u središnjem odboru stranke, ali oni ne vode politiku HDZ-a. Nigdje u svijetu nema toliko medijskih sloboda kao u nas. (Globus, travanj 1998.) Odlazim iz politike i nemam se namjeru ikad više vraćati u nju. Kad čovjek jednom ode iz politike, mislim da bi to trebalo biti zauvijek. (Leksikon hrvatske političke gluposti, listopad 1998.
“Izaći van u javnost sa stručnim dijagnozama, histologijama i citologijama, i kojekakvim morfološkim promjenama? Što to znači našem pučanstvu, kad bi uz to trebao slijediti prijevod latinskih riječi i tumačenja. Zar nije dovoljno reći: Jest, predsjednik je bio bolestan. Poduzeto je liječenje, i on je danas zdrav.”
Andrija Hebrang (1997.)
“Mislim da je Sanader svojim odlaskom napravio jedan genijalan potez što ga ograničenost naših spoznaja nije u stanju shvatiti.”
(Novi List srpanj 2009.)
“Liječnici obiteljske medicine ne moraju slati svoje ugovore odvjetnicima, jer je njihov odvjetnik ministar zdravstva.”
(GLORIJA srpanj 2009.)
“Radije ću živjeti kao ponosni Balkanac, nego kao poniženi Europljanin.”
(dr. Andrija Hebrang, potpredsjednik Vlade i ministar zdravstva i socijalne skrbi, u interviewu Hrvatskom narodnom listu)
“Vlasnik sam automobila ford mondeo, a što se tiče ušteđevine, u Zagrebačkoj banci imam šest tisuća eura. I to je, zapravo, sve.”
Andrija Hebrang (2009.)