Ne volim mamu jer me tuče, ne volim tatu jer me tuče, volim samo Dinamo jer on ne tuče nikoga

Povezani članci

• Građanska bijeda
• BOSNA I HERCEGOVINA ČUVARICA EUROPE
• U UN hitne konsultacije o Kosovu
• Protiv religija – za čovjeka
• Marko Vešović:Međunarodna zajednica od ‘92. do danas ugađa Srbima kao čiru na dupetu
• Budućnost crna kao ugljen

Neumrli Veselko Tenžera u travnju je 1984., u tekstu pod naslovom “Dinamo kao filozofija utjehe”, napisao: “Zahvaljujući tom klubu, u Zagrebu uvijek postoji netko komu ide lošije nego vama”. I ostatak te Tenžerine kolumne prepun je žurnalističko-esejističkih dragulja, bezvremenski točnih i u naše doba, ali umjesto da ih prepričavam, predlažem da pođete u knjižnicu i potražite zbirku Tenžerinih eseja “Zašto volim Zagreb”, koju sam ja sinoć skinuo s najviše police kućne biblioteke i pola sata otpuhivao prašinu da mogu točno citirati ovu gore rečenicu, a i vidjeti kad je napisana. Ako je i ne nađete, nema veze, uzmite neku drugu knjigu. Čitanje knjige, bilo koje, čak i najdosadnije i najnerazumljivije, uzbudljivije je iskustvo od stopedesete reprize Dinamovih pokušaja da “prezimi u Europi”.

Da ne bi bilo zabune: volim gledati nogomet, ali nisam navijač ni Dinama niti Hajduka, niti ikoga drugog osim reprezentacije. Ne mogu navijati za klub oko kojeg se trvu podjednako gadljivi Mamić i BBB-i, baš kao ni za onaj oko kojeg se lome jednako odbojni Maleš, Torcida i Kerum. Ipak, gledao sam Dinamo – Aiax i zdušno navijao za tobožnje “modre” (premda su u ovim novim dresovima više nalik Spaićevim “crnima”) mada ni sam ne znam zašto. Vjerojatno mi, a da toga nisam ni svjestan, trenutno nije baš najbolje, pa mi činjenica da nekome ide gore donosi stanovito olakšanje, sasvim u skladu s 27 godina starim Tenžerinim poučkom.

Nula bodova, nula golova, ljudi, to je bilanca najmoćnijega hrvatskoga kluba nakon tri utakmice u Ligi prvaka. Kao u onom vicu: “Ne volim mamu jer me tuče, ne volim tatu jer me tuče, volim samo Dinamo jer on ne tuče nikoga”. Inače, ako niste znali, riječ je o klubu što i dalje prilično čvrsto drži prvo mjesto u nacionalnom prvenstvu kojeg će, znamo i Zdravka i Vlatka, na proljeće nanovo i osvojiti. Osim ako hirovita Fortuna ne bude neočekivano sklonija Hajduku, pa će onda taj klub dogodine biti utjeha svim onim Splićanima i inima koji misle da baš njima ide najgore.