Ne učimo

Izdvajamo

• Kako ćemo biti orjentirani na učenje kad i ono malo intelektualnih kapaciteta (i političkih vještina) koristimo da bi se domogli javnih preduzeća i da bi vlast kontrolirala finansijske tokove i pravosuđe. E, neka nam sad pomognu BH Telekom i sudovi u kojima su instalirani nekad visoko pozicionirani stranački kadrovi, odnosno poslušnici!?

Povezani članci

• Prvi Maj sa ŽOS i Janisom Varufakisom
• Summit osuđen na (ne)uspjeh
• Znam sve, al’ teško je povjerovati
• Izdata potjernica za glavnoosumnjičenim u slučaju ubistva dva sarajevska policajca
• SOC: OVE GODINE IMAMO ŠANSU ZA PROMJENU
• Sanel Redžić: S nestpljenjem iščekujem koncert u Mostaru

Foto: N1

Ako se zlo ne prepozna i ne spriječi dok je tendencija biće kasno reagirati kad ojača i kad postane pojava ili proces!

Medicina podučava, simptomi uvijek postoje, pitanje je da li ih se na vrijeme prepozna.

Invazija na Ukrajinu nije došla iz vedra neba. Bilo je ‘simptoma’, tj naznaka.

Sadašnja kriza u BiH nije eksces već posljedica procesa koje su mogli prepoznati oni koji su otvoreni za učenje.

Bilo je dobronamjernih upozorenja od onih koji konsultuju učiteljicu Istoriju da ratni ciljevi Srbije i Hrvatske nisu arhivirani. (Nešto mi je ta sintagma poznata ima desetak godina).

Sad je to već očito.

Psihološki postulat je da je nužno agresivnosti i destrukciji postaviti granice. Popuštanje takve tendencije i postupke neće otopiti, već će ih naprotiv zakonomjerno ojačati i ohrabriti.

Je li Evropa u 1939., je li BiH u 1993.?

Svijet nikad poslije 2. svjetskog rata nije bio bliže globalnom sukobu.

BiH nikad od ’95. nije bila u dramatičnijoj situaciji.

Ni Evropa ni mi u BiH ne znamo učiti.

A Istorija nam pruža toliko sadržaja i pouka.

No, to samo po sebi ne rješava probleme.

Bez spoznaje, precizne interpretacije, adekvatnog i blagovremenog odgovora zlo jača i ponavlja se.

Ovo s Ukrajinom, odnosno Rusijom u glavnoj ulozi, je najdramatičnijim trenutak za Evropu, a i svijet.

Šta radi Evropa?

Ne koristi iskustvo iz 1939. Ili ne prepoznaje sličnu matricu ili ne zna odgovoriti.

(Naivno se gutaju jeftini propagandni trikovi Moskve. ‘Nemamo namjeru napasti Ukrajinu, radi se o vojnim vježbama’… Sad kad je invazija počela slušamo ‘Nemamo namjeru okupirati Ukrajinu’!?

Da nastavimo tehnikom nedovršenih rečenica poštujući metodološke i logičke principe…Kad (ako) okupiraju ili temeljito raskomadaju suverenu državu, članicu UN onda slijedi ‘To je privremeno, naše vojne efektive su tu da bi zaštitile naše sunarodnjake i da bi se spriječila dalja borbena dejstva’…

Na sceni je ‘Ruski Svijet’, globalna inačica balkanskog brata ‘Srpski svet’.

Naravno, tu nije kraj imperijalnim apetitima.

Prije ili kasnije na red će doći drugi susjedi. A, onda…

Imperijalna bolest mijenja samo formu i prilagođava se datim okolnostima dok suština i prijetnja ostaju kao konstanta.

Na pitanju BiH Evropa (EU) je pokazala mentalitet lošeg učenika koji počinje učiti tek pred kraj školske godine.

Nisu prepoznali opasne signale nad BiH koji de facto traju od Dejtona naovamo.

Nisu naučili da su ratni ciljevi susjeda BiH na stolu ili u prvoj fioci strateškog stola.

Zato je BiH danas ranjiva i pred ukrajinskim (ruskim) scenarijem!?

Nisu naučili da je svijet sudbinski povezan i da nisu moguća kulturološka, interesna, strateška i sigurnosna…ostrva.

BiH i Ukrajina su tu, preko plota. Na puškomet od Brüssela, Beča, Berlina, Pariza, pa i Londona.

Nisu shvatili da je pitanje mira u BiH pitanje mira u Evropi (kao što je sada kriza oko Ukrajine pitanje mira na globalnom planu).

Tri decenije Evropa ponavlja prazne mantre ‘ovo je vaša zemlja, vaš mir, vi se dogovorite, mi smo tu da pomognemo’!? Za to vrijeme svjedočimo birokratsku neefikasnost i karikaturalne emocionalne poruke o ‘zabrinutosti’ njihovih posrednika u BiH (koji se usput dobro ‘grebu’ svojim basnoslovnim platama) čak i onda kada je na djelu puzajući državni udar kojem do klasične forme fali samo vojna komponenta. Sad za sad!?

Mi u BiH smo svoju ratnu tragediju imali ’92. do ’95.

Naivno smo vjerovali da smo time platili danak.

Nismo znali ključne procese (u BiH, neposrednom okruženju i na globalnom planu) interpretirati na adekvatan način.

Ne znamo učiti.

Propustili smo prije više od deset godina shvatiti da je na djelu (iz Beograda) projekat redefiniranja karaktera i uzroka rata u Jugoslaviji, odnosno rata protiv BiH. (I ova tvrdnja mi je odnekud poznata).

Nismo shvatili da ovo poslije ’95. nije mir i rješenje krize, već školski primjer zamrznutog konflikta.

Nismo naučili da spas ne dolazi izvan BiH (otamo dolazi samo zlo), već da rješenje valja osmisliti unutra i da na tom prioritetu valja raditi ustrajno i mudro.

A, kako bismo i shvatili kad ne znamo učiti.

Kako ćemo biti orijentirani na učenje kad i ono malo intelektualnih kapaciteta (i političkih vještina) koristimo da bi se domogli javnih preduzeća i da bi vlast kontrolirala finansijske tokove i pravosuđe.

E, neka nam sad pomognu BH Telekom i sudovi u kojima su instalirani nekad visoko pozicionirani stranački kadrovi, odnosno poslušnici!?

Ako se zlo ne prepozna i ne spriječi dok je tendencija biće kasno reagirati kad ojača i kad postane pojava ili proces!

UČITI, UČITI, UČITI….

p.s.

1.Neznanje je opasna boljka

2. Ovo je vrijeme u kojem je imperativ reafirmirati osjećanje zajedničke sudbine