Naprijed u u sredjni vijek

Povezani članci

• Devedeseti rođendan mitskog kluba: Velež je klub raje, ljubavi, ponosa i prkosa
• LGBT možeš biti ti
• Aleš Debeljak: Mase i falus
• Erminovo pismo iz Srebrenice
• Mediji u doba korone: Apokalipsa juče, danas, sutra
• Sistema nema. Ili još gore…

Savršenstvo šerijata – propast demokratije!?

Piše: Sinan Alić

Pokretni vehabijski cirkus gostovao je prošle sedmice u Tuzli. Ni manje ni više – u Kristalnoj dvorani Hotela Tuzla. Organizator nevladina organizacija „Riznice dobra“ iz Tuzle.  Tema: Savršenstvo šerijata –pogubnost demokratije, a o tome su govorili, tako su predstavljeni, Nusret ef. Imamović, profesor šerijatskog prava i Bilal Bosnić, predavač i publicista. Sala je, naravno bila puna i to je medijima bila dovoljno da se zabrinu za sudbinu „crvene Tuzle“ mada se među slušaocima na prste jedne ruke mogao izbrojati stanovnik ovog grada. Publika je uglavnom stigla iz okolnih mjesta. Najviše iz Kalesije, već poznatog vehabijskog uporišta. I kao što se moglo očekivati, na tuzlansko vehabijsko sijelo uslijedile su oštre reakcije: sve je to trebalo zabraniti, predavače treba kazniti… mada mnogi nisu ni provjerili o čemu se na tribini zborilo. Dovoljno je bilo to što su predavači, a i slušaoci imali duže brade i kraće pantalone.

Duet Imamović – Bilal

Problem  sa vehabijama nije od jučer, a kompletna rasprava za i protiv prebačena je u najširi društveni prostor iako eksplicite pripada Islamskoj zajednici. Ona je do sada, predvođena reisom Cerićem, uglavnom okretala glavu od problema bez obzira što se vehabijska epidemija širila od džemata do džemata, negdje kuliminirajući u otvorene sukobe koje je zaustavljala policija. Grupe koje su se opredijelili za takozvani vehabijski islam čije je duhovno i finansijsko uporište u Saudijskoj Arabiji, djelovale su nesmetano čak grubo nasrćući na „zabludnjele ovce“ koje tradicionalno pripadaju sunitskom kao zvaničnom „meshebu“ Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. A ona je o svemu tome ćutala.

Evo i zašto. Islamska zajednica, bar  u vrijeme dok ju je vodio reis Mustafa Cerić, ne samo da je ćutala o ovom problemu nego je s vremena na vrijeme  i sam reis javnosti slao poruke o tome kako šerijat treba institucionalizirati, odbnosno ugraditi ga u Ustav BiH. Kako je to slično sa onim što je u „Islamskoj deklaraciji“  napisao Alija Izetbegović, kada je problematizirajću osvješćenje Muslimana (Bošnjaka) jasno precizirao da prema narodu sa džamijskih minareta i televizijskih tornjeva trebaju ići idenične poruke. Sada Cerić otvoreno zbori o Bošnjacima kao narodu koji jedini nema svoje države, pa bi je trebalo izgraditi. Naravno u skladu sa šerijatskim normama.

Ali vratimo se „saveršenstvu šerijata“ kojeg  na ovim prostorima priželjkuju vehabije, a na tribinama širom BiH, ali i Evrope od Cazina do Konjica, od Velike Kladuše do Novog Pazara, od Bihaća do Tuzle, od Ljubljane do nekih holandskih gradova propagira duet Imamović- Bilal. Većina je saglasna o tome da to što se zagovra na javnim vehabijskim tribinama predstavlja protuustavno djelovanje. Rezon je jednostavan: ako je sastavni dio Ustava BiH Deklaracija o ljudskim pravima, kao relikt zapadne demokratrije, šta ima loše u tome  da se sličan prostor otvori i za šerijat. Na nekim portalima čak se razvila raspravao o mogućoj selektivnoj ugradnji šerijata po principu – gdje su Bošnjaci u većini šerijatu širom treba otvoriti vrata.

Naravno, protuustavno djelovanje vehabije ne treba zanemariti, ali oni koriste nesposobnost države da se zaštiti od svakog nasrtaja na nju. Niko je ne štiti ni od nasrtaja jednog Dodika, sada mu se pridružuje i Čovića, a i Cerić se sa svojim vizijom ekslkuzivne bošnjačke države obrušava na ovakvu BiH. Ne treba onda čuditi što i vehabije koriste priliku da javno kažu kakvu državu priželjkuju.

Harač za nemuslimane

I nisu prvi. U zamahu agresije na BiH u tuzlanskom „Zmaju od Bosne“ osvanuo je filozofski traktat o „Krijeposnoj muslimanskoj državi“. Autor Adnan Jahić, lijepo je sročio šta bi u takvoj državi, pri raspodjeli društvenih poslova, pripadalo Bošnjacima, a šta Srbima, Hrvatima i ostalima. I eksplicitno je potvrdio da je svoje razmišljanje podijelio sa svjetovnim i duhovnim vođom Bošnjaka, Alijom Izetbegovićem i reisom Mustafom ef. Cerićem i da oni nisu bili protiv takvog ustrojstva države.

O svjevrsnom obliku koketiranja sa vehabijama od strane Islamske zajednice svjedoči i sahrana šejha Barčića koji je nagon saobraćajnog udesa sahranjem u haremu najstarije tuzlanke Džindijske džamije. Zašto to nije učinjeno u jednom od kalesijskih harema odgovor znaju ljudu u Islamskoj zajednici.

Sa pipkavog sondiranja društvenog trenutka, obilato koristeće ukupnu demokratizaciju postratnog bosanskohercegovačkog društva, koja ponekad podsjeća na opštu anarhiju, krenulo se u otvoreno zagovaranje šerijatskog ustrojstva države. Zašto se danas čudimo što Bilal glasno i jasno poručuje da bi u Bosni, uređenoj po njegovoj viziji, trebalo uvesti harač za nemuslimane. On i njegova sabraća  nemaju racionalan odgovor na pitanje kako to da u 21. vijeku  žena u savršenom šerijatu ne smije izaći iz kuće odjevena kako želi, da ne smije voziti automobil ili se obrazovati jer joj je, po njima, “prirodnije” da se što prije uda i osnuje porodicu. Uzroci te nejednakosti žene u šerijatski uređenom društvu leže u tradiciji koja proizlazi iz religije. I koja datira iz dalekih vremena 8. i 9. vijeka. Za Imamovića i Bilala upravo je to dokaz šerijstakom savršenstvo, jer odolijeva vremenu.

Novac za krv

Njihovi sljedbenici, kada govore o “propasti demokratije” često naglašavaju da se na Oxsfordu i Kembridžu ženama dozvoljava studij tek 1921. I to je tačno, ali namjerno zaobilaze činjenicu da je “savršeni šerijat”  u Saudijskoj Arabiji tu mogućnost otvorio tek prije tri godine, a izbor studija je limitiran: medicina, farmacija, informatika, menadžment.

         Ali nije ovo prilika za nadmudrivanje sa vehabijama. Hajde da, na nekoliko primjera,  vidimo kako taj „savršeni šerijat“, kojeg strastveno zagovaraju Imamović, Bilal i njihovi istomišljenici, izgleda u praksi nekih islamskih zemalja.

Saudijska Arabija: Islamski učenjak, često nastupa i na televiziji, Fajhad el-Gamadi na smrt je pretukao 5-godišnju kćerku jer je pusumnjao u njenu čednosti. Medicinska dokumentacija je na nesretnoj djevojčici konstatovala slomljenu kralježnicu, višestruko silovanje, zdrobljenu lubanju, brojne opekotine po tijelu, slomljenu lijevu ruku i višestruki prelom nekoliko rebara. Otac je karatko odležao u zatvoru, a onda je pušten jer je „novcem za krv“  u iznosu od 50.000 dolara, koliko je platio njenoj majci, kupio svoju slobodu.

Saudijska vlada  za školsku 2010-2001 godinu štampala je uđbenike za 9. i 10. razred  iz kojih djece uče da Jevreje treba istrijebiti. U udžebenicima su i rečenice: “Čas (strašnog suda) neće nastupiti dok se muslimani budu borili s Jevrejima i pobili ih. Iza mene je Jevrejin, dođi i ubij ga.“

Pakistan: Jedana 24-godišnja djevojka je silovana, ali nije mogla obezbijediti bilo kakvu društvenu satisfakciju i zaštitu svog dostojanstva. Silovanje potvrđuje i medicinska dokumentacija, ali „savršeni šerijat“ traži da se obezbijede četri svjedoka silovanja. I zamislite, sva četvorica moraju biti muškarci.

Afganistan: Djevojčica Bibi,  koju su roditelji udali kada je imala 12 godina, nakon 6 godina braka u kojem je doživjela brojna zlostavljanja, odlučila je pobjeći. Njen  brat i muž su je uhvatili i odrezali joj nos i uho. Jedna je od rijetkih koje su uspjele preživjeti takva zlodjela.

Šerijatska policija:

Dvadesetjednogodišnja Avganistanka Gulnaz našla se u žizi interesovanja svjetske javnosti kada je poslije brutalnog silovanja osuđena na 12 godina zatvora zbog “preljube i polnog odnosa van bračne zajednice”. Gulnaz je silovao suprug njene rođake i ona se sa svojom dvogodišnjom kćerkom našla u zatvoru u Kabulu. Izlazak iz zatvora jedino obezbjeđuje „odbrana časti“ –  udaja za silovatelja. U sličnim situacijama nesretnim ženama najčešće presuđuju njhove porodice. Kazna je smrt, često i kamenovanjem, jer se smatra da su silovane žene osramotile porodičnu čast.

Bangaldeš: Šesnaestogodišnju djevojka u oblasti Brahmanbaria silovao 20-godišnjak i ona je ostala u drugom stanju. Zbog toga ju je otac brzo udao, ali je taj brak razvrgnut nakon nekoliko tjedana kad je otkrivena trudnoća. Djevojka se toliko stidila da napadača nije ni prijavila; silovatelju je oprošteno jer se po šerijatskom zakonu silovanje može dokazati samo svjedočenjem četvorice odraslih muških muslimana koji su bili očevici. Zbog izvanbračnog seksa djevojka je osuđena na 101 udarac bičem, a i njezin otac je novčano kažnjen; zapriječeno im je da će biti izopšteni u selu ako kazna ne bude plaćena.

Jemen: Ova država nedavna je došla na glavne stupce svjetskih medija zbog činjeniuce da je 10-godišnju djevojčicu silovao njem 30-godišnji muž za kojeg je silom udata. Kaznu za silovanje je izbjegao tako što se razveo od nesretne djevojičice.

Mali: Islamisti iz grupe Ansar Din, koja je povezana sa Al Kaidom, uhvatili su devojčicu kako na ulici stoji pored jednog muškarca. Šerijatska policija  tvrdi da je djevojčica pet puta upozorena, ali je ona nastavila da priča s muškarcem na ulici. Kaznili su je sa 60 udaraca bičem.

 Tekst je objavljen u magazinu DANI, broj 821 od 08.03.2013.