NAPAD NA NOVINARE U VIŠEGRADU: KAKO SU ČETNICI POSTALI ANTIFAŠISTI

Povezani članci

• Ratna prijateljstva: Stipe i ja (njegova pisma meni)
• Zamislite da ste čovjek
• Tomašica: Zašto ovo nije najčitanija vijest u BiH?
• Berić: Srbija ne čuje dobro
• Podavit će ih duše ubijenih
• Istraga o nacističkim zločinima: “Mi ne progonimo naciste, mi progonimo ubice”

Pripadnici neofašističkih organizacija legitimiraju izvještače, zabranjuju njihov rad ili se na kamermanima i reporterkama svete za “500 godina osmanlijske okupacije”. To je ambijent u kojem bosanskohercegovački novinari sve češće rade svoj posao. Mediji su višegradski incident pratili s polovičnim uspjehom, a vlasti nezainteresirano šute. Njihova nezainteresiranost ravna je odobravanju

Piše: Predrag Blagovčanin, analiziraj.ba

“Napad se desio tako da nismo to ni primijetili. Pojavio se stariji čovjek visok dva metra i zaletio se na snimatelja Alena i počeo ga udarati kamenom po glavi. Prišla sam i govorila i molila ga da to ne radi, onda se okrenuo prema meni i počeo me udarati mikrofonom po glavi. Kada mu je ispao mikrofon, okrenuo se prema snimatelju i potrčao s njim. Prišao nam je i drugi, također stariji čovjek, i govorio strašne stvari. U to se uključila i jedna žena”, kažeAdisa Ibrahimović, reporterka N1 televizije.

Da je sloboda medija u Bosni i Hercegovini, identično kao i borba protiv korupcije ili snažno zalaganje za evropski put te ravnopravnost naroda u našoj državi, tek stvar deklarativnog zalaganja, vidjeli smo prošle sedmice u Višegradu, odnosno Maloj Draževini, prilikom tradicionalnog okupljanja četničkog ravnogorskog pokreta.

Dakle, ne samo da pripadnici neofašističkih organizacija legitimišu novinare, zabranjuju njihov rad ili se na kamermanima i reporterkama svete za “petstogodišnju osmanlijsku okupaciju”, već je u Bosni i Hercegovini moguće i da lokalne strukture vlasti transparentno podržavaju skupove na kojima se veličaju fašistička ideologija te presuđeni ratni zločinci.

Podsjećamo, reporterka Adisa Ibrahimović i kamerman Alen Skorupan iz N1 centra Sarajevo fizički su napadnuti i spriječeni u pokušajima izvještavanja s obilježavanja 70. godišnjice hapšenja četničkog vođe Draže Mihailovića. Pored ekipe N1, u obavljanju svog posla spriječeni su i novinari FTV-a, koje je vojvoda iz organizacionog odbora udaljio s mjesta okupljanja Ravnogorskog četničkog pokreta.

Vijest o napadima na novinare objavili su skoro svi mediji u Bosni i Hercegovini. Nedovoljnom analizom uzroka i posljedica, parcijalnim izvještavanjem, politizacijom te svjesnim dopuštanjem nacionalističkog prepucavanja u komentarima, mediji su ponovo propustili priliku da otvore debatu o slobodi izvještavanja, zastrašivanju, radu policije i tužilaštva.

Ko još čita analize

Analiza medijskog izvještavanja o napadima na novinare u Višegradu pokazuje da je za većinu mainstream online medija interes za ovu temu trajao tek nekoliko dana. Koristeći termine pretrage: “Višegrad”, “napadi na novinare”, “ravnogorski četnički pokret”, dolazimo do podatka da je u periodu od 13. do 16. marta na portalu Klix objavljeno tek osam priloga koji pružaju elementarne informacije o događajima vezanim za napad na ekipu televizije N1. U istom periodu, portal Radio Sarajeva objavio je sedam priloga, a portal Oslobođenja jedanaest.

Svi prilozi objavljeni na ovim portalima, iako sadrže elementarne informacije o napadima i postrojavanju Ravnogorskog četničkog pokreta, kao i saopštenja udruženja novinara i pojedinih političkih predstavnika (“Pripadnici Ravnogorskog pokreta u Višegradu napali novinare FTV-a i N1”, Klix; “Policija u Višegradu privela osobu koja je napala novinarsku ekipu, Radiosarajevo.ba; “Zvizdić: Najoštrije osuđujem napad na ekipe N1 i FTV-a”, Oslobodjenje.ba), ne nude dublje analize uzroka i posljedica napada na novinare u Višegradu.

Za razliku od ovih medijskih priloga, kao pozitivne primjere koji omogućavaju uvid u cjelokupnu problematiku djelovanja fašističkih i neofašističkih organizacija u Bosni i Hercegovini, možemo izdvojiti tekstove i televizijske priloge objavljene na Al Jazeeri, N1 i medijskom servisu Radio Slobodna Evropa.

Odgovornost najviših struktura vlasti, koje već decenijama zbog vlastitih partikularnih interesa dopuštaju djelovanje neofašističkih organizacija, bila je u prošlosedmičnom fokusu uređivačke politike medijske kuće N1. Kroz niz televizijskih priloga i tekstova emitovanih u sklopu informativnog programa i objavljenih na portalu, javnost Bosne i Hercegovine detaljno je informisana o  istorijskom kontekstu djelovanja četničkog pokreta, kao i razlozima zbog kojih je nemoguće zabraniti djelovanje Ravnogorskog četničkog pokreta i sličnih organizacija u Bosni i Hercegovini.

“BiH nikada nije definisala šta su fašistička obilježja i organizacije. U Parlamentu je bilo pokušaja da se usvoji zakon koji bi ih zabranio, no tome su se oštro protivile stranke iz Republike Srpske i zbog pominjanja upravo četnika kao fašističke organizacije, tvrdeći da se radi o pokretu koji je bio oslobodilački i na čelu borbe protiv fašizma.” (Zbog čega je Ravnogorski četnički pokret nemoguće zabraniti?, N1.info.com)

U tekstu “Ravnogorski pokret u nevladinom sektoru”, objavljenom na portalu Aljazeera.ba, autorica Snježana Mulić-Softić postavlja pitanje posljedica četrnaestogodišnjeg legalnog djelovanja Ravnogorskog pokreta otadžbine Srpske u okviru civilnog sektora Bosne i Hercegovine.

“Otkud u nevladinom sektoru, ili civilnom društvu, kako ga moderno zovu, a koje u pravilu promiče najviše vrijednosti demokratije, takav jedan pokret, nadgleda li iko njegov rad, kažnjava li ga iko za povrede zakona i Ustava BiH, razmišlja li iko o njegovom brisanju iz Registra društava i fondacija u Republici Srpskoj, u kojem je zaveden pod rednim brojem 363, pitanja su koja smo postavili državnim i entitetskim vlastima?” (…) “Sve navedene entitetske institucije prešle su preko pitanja: Da li Ravnogorski pokret predstavlja sigurnosnu prijetnju, odnosno da li krši Zakon o društvima i fondacijama u RS-u, u kojem piše da ‘Statut i djelovanje udruženja i fondacija ne mogu biti suprotni ustavnom poretku niti usmjereni na njegovo nasilno podrivanje, raspirivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivosti ili diskriminacije zabranjene Ustavom i zakonom’.”

Također kao pohvalan primjer profesionalnog izvještavanja možemo izdvojiti i tekst “Incident kod Višegrada: Njegovanje četničkog krvavog naslijeđa” autorice Dženane Halimović, objavljen na portalu Slobodnaevropa.org.

Evolucija: Od četničkog pokreta do folklorne grupe

Ambijent za rehabilitaciju četničkog pokreta u Srbiji i izjednačavanje s antifašističkim pokretom u velikoj mjeri kreirali su srbijanski mediji. Čak godinu i po prije odluke Vijeća Višeg suda u Beogradu kojom je rehabilitovan četnički vođa Draža Mihailović, srpska državna televizija je u udarnom terminu emitirala serijal Ravna Gora režisera i scenaristeRadoša Bajića.

Emitovanjem serijala koji je u konačnici imao za cilj revalorizaciju uloge Mihailovića i kanoniziranjem tvrdnji srpskih nacionalista o egzistenciji dva antifašistička pokreta, svjesno su se zaobišle istorijske činjenice o karakteru i ulozi četničkog pokreta i njegovog vođe Mihailovića u Drugom svjetskom ratu.

Ovakva televizijska rehabilitacija, kojom je Mihailović prikazan kao srpski velikomučenik, a ne ratni zločinac, u velikoj mjeri odrazila se na pisanje srbijanskih online medija: “Američki kongresmen: Srbi su među najvažnijim saveznicima Amerike”, Blic.rs;  EVROPA CENI ČIČA DRAŽU: Srpski ĐENERAL dobija spomenik u SRCU Evropske unije?!”, Telegraf.rs; ROBERT DE NIRO SE OSEĆA KAO SRBIN: Voleo bih da glumim Dražu ili Miloševića”, Kurir.rs.

Za razliku od Srbije, o rehabilitaciji četničkog pokreta kao i drugih nacionalističkih i fašističkih organizacija proisteklih iz Drugog svjetskog rata, u Bosni i Hercegovini nikad nije vođena ozbiljna rasprava niti iko iskazuje potrebu za javnom diskusijom o ovim pitanjima. Kao prilog ovakvoj tvrdnji dovoljno je pročitati nazive gradskih trgova i ulica bh. gradova, a možemo se prisjetiti i izjava nekadašnjeg člana Predsjedništva BiH Borislava Paravca koji je u više navrata ponosno isticao činjenicu da mu je otac bio četnik. Također,  ostao  je zabilježen i njegov diplomatski “gaf” kada je bivšem američkom veleposlaniku u BiHCliffordu Bondu objašnjavao da su četnici zapravo bili zapadni saveznici te da su uglavnom spašavali američke pilote čiji bi zrakoplovi bili oboreni nad Balkanom.

Međutim, kada govorimo o medijskom tretmanu četničkog pokreta u BiH, nominalno u medijima iz Republike Srpske, zanimljiva je terminologija kojom je četnički Ravnogorski pokret izgubio vlastiti prefiks i evoluirao u nevladinu organizaciju čiji je primarni cilj očuvanje kulturne baštine srpskog naroda. Analizom priloga objavljenih na portalu Nezavisne.com: “Ravnogorci odali počast generalu Draži”, “Napadnuta ekipa TV N1 u Višegradu, priveden napadač”, “Ravnogorski pokret se izvinio ekipama N1 i FTV”, dolazimo do podatka da se ni u jednom prilogu Ravnogorski pokret ne dovodi u vezu s četničkim pokretom niti ideologijom na kojoj je baziran.

Ustaljena praksa medija u Republici Srpskoj u afirmaciji navodnog istorijskog antifašizma pripadnika Ravnogorskog pokreta prisutna je u tekstovima objavljenim na portalu novinske agencije Republike Srpske. Tako u tekstu “Današnjem pokoljenju potrebna puna istina o Čiča Draži” možemo pročitati isključivo izjave zagovornika rehabilitacije četničkog pokreta.

“Taj svetli simbol srpskog otpora nacizmu, fašizmu i komunizmu ništa više ne može da potamni, pa ni svetski moćnici, koji su i borbu za slobodu u Republici Srpskoj pokušali da dovedu u pitanje i da preko vas celom našem narodu udare sramni pečat genocidnosti”, poručio je unuk Draže Mihailovića.

Opšta karakteristika medijskog izvještavanja u Republici Srpskoj o četničkom ravnogorskom pokretu, kao i višegradskom incidentu jeste nedovoljan broj priloga koji se kritički odnose prema djelovanju ove i sličnih organizacija. U medijima iz RS-a, kritiku indiferentnosti političkih struktura Republike Srpske prema fašizmu možemo pronaći u tekstu objavljenom na portalu Buka.com “Sprem’te se, sprem’te: Fašizam nije od juče, on je odavno ušao u naše fakultete, medije i politiku”, čiji je autor Milovan Matić.

Na fašizam fašizmom

“Danas se okupljaju izdrkani četnici kuroslavne paganske sekte u Višegradu, Svakog četnika, četničku familiju, a posebno, ponavljam posebno, četničku srpsku djecu u BiH treba naklat, ne zaklat, nego naklat, naklane nabit na kolac neka tako nabijeni na kolac samru ko paščad, poslije toga ih strpat u pretis lonac, te od te skuhane SRPSKE četničke paščadi praviti sapune, sa tim sapunima prati čundaru poslije sexa. SMRT nakaradnoj izdrkotini rs i svim srbima koji misle da ta izdrkotina treba da postoji”, anonimni je komentar na tekst “Pripadnici Ravnogorskog pokreta u Višegradu napali novinare FTV-a i N1”(Klix).

Fašističko i nacionalističko divljanje posjetilaca online medija obilježilo je medijsko izvještavanje o napadima na novinare. Nažalost, anonimni i FB komentari čitalaca koji obiluju govorom mržnje nisu karakteristični isključivo za priloge objavljene na portalu Klix.ba. Ovakvi ili slični komentari prisutni su i u drugim medijima, što je vidljivo na njihovim FB profilima (Vijesti.ba ili Cazin.net).

Uzroke favoriziranja govora mržnje u komentarima online medija treba tražiti u modelu finansiranja. Međutim, necenzurisanje stavova u kojima se prelazi granica slobode govora reflektira se na percepciju javnog mnijenja, a samim tim i na  međunacionalne odnose u Bosni i Hercegovini. Iz tog razloga možemo pronaći mnoštvo komentara koji u – nažalost, legitimnom – djelovanju Ravnogorskog četničkog pokreta vide priliku za isticanje nacionalnog značaja rehabilitacije organizacija koje se oslanjaju na tradiciju Handžar divizije. Ovakvi propusti uredništva u konačnici stvaraju ambijent u kojem napadi na novinare, zastrašivanje i pritisci na medije neće predstavljati izolovan slučaj.