Nakon terorističkih napada u Oslu: Fanatizam i hrišćanski fundamentalizam

Povezani članci

• Esad Bajtal: Oni hoće ‘mostarizaciju’ Bosne i Hercegovine
• Mijatović: Zločini protiv novinara se ne kažnjavaju
• Bajtal: Zvaničnici Srbije i Hrvatske bez najave i kucanja, ulaze u BiH kad hoće i kako hoće
• Kritika čistog zuluma
• Nije sva tako sivo: Rast izvoza iz BiH u prvih osam mjeseci 7,4 posto
• Zvonimir Nikolić: Nas ne dijele vjere, dijele nas debljine novčanika

Nakon terorističkih napada u Oslu, u kojima je ukupno smrtno stradalo 77 osoba, svakodnevno se saznaju novi detalji o motivima počinioca ovog zločina Andresa Breivika. On mrzi islam i za sebe tvrdi da je hrišćanin

Poslije napada u Oslu u središte pažnje došao je pojam hrišćanskog fundamentalizma. Pod tim se podrazumijevaju strujanja u hrišćanstvu koja insistiraju na doslovnom poštovanju teksta Biblije, smatraju je za nepogrješivu, odbacuju teoriju evolucije i protive se homoseksualizmu i pobačaju.

Međutim, na hiljadu i po strana Breivikovog manifesta Bibilija se ne citira i Rajnhard Hempelman iz Evangelističkog centra za svjetovne nazore kaže: „U tom pamfletu nema vizije religiozne države i ne citiraju se neprestano biblijski tekstovi što je karakteristično za hrišćanski fundamentalizam. I treće – nije dokazana nikakva veza atentatora sa fundamentalističkim grupama, tako da je u pitanju politički čin zasnovan na političkoj viziji.“

Fundamentalisti se doslovno drže Biblije

Fundamentalističkih strujanja u hrišćanstvu ima širom svijeta, ali nema razloga da se te grupacije paušalno smatraju sumnjivim, kaže profesor teologije Hermut Ler.

„Kada govorimo o hrišćanskom fundamentalizmu prije svega imamo u vidu protestantske crkvene zajendice. Znači, riječ je prije svega o Evropi, sjevernoj Americi i misionarskim crkvama i Južnoj Americi i Africi. Međutim, hrišćanskog fundamentalizma ima i u katoličanstvu i u pravoslavlju.“

Nakon atentata u Oslu…

Hrišćanski fundamentalistički pokret doslovno se drži Biblije, distancira se od drugih društvenih i vjerskih grupacija, a moderno pluralističko društvo vidi kao prijetnju. Njegovi pripadnici smatraju se pravim vjernicima i izabranom elitom. Sociolog Evelin Higli-Šmit o tim grupama kaže: „Privlačno je prvenstveno to što često daju jednostavne odgovore na složena pitanja. I nešto sopstvene odgovornosti može da se prenese na grupu i rukovodeće ličnosti u njoj. Osim toga, grupa predstavlja nešto kao veliku porodicu, možda prvobitnu porodicu iz mašte u kojoj vladaju harmonični odnosi: ljubav, srdačnost, ututkanost.“

Stručnjaci ukazuju da se mora praviti razlika između hrišćanskog fundamentalizma i fanatizma koji je marginalna pojava. Fanatik je recimo američki pastor Teri Džons koji poziva na paljenje Kurana. Poziva na nasilje u hrišćanskom fundamentalizmu nema.

A o atentatu iz Osla profesor teologije Ler kaže da uvek postoji opasnost imitacije i dodaje: „Atentator je ostavio manifest o svom djelu i o svom pogledu na svijet. Takvi manifesti se čitaju i o njima se raspravlja. Zato bih veoma savjetovao da mu se u toku suđenja pruži što manje mogućnosti da iznosi svoj pogled na svijet.“