Najebaće mir bez naše municije

Izdvajamo

• Ministarstvo odbrane RH postaje Ministarstvo rata: Ministar DAMIR KRSTIČEVIĆ: „Nakon odore i puške HV bi mogao imati i metke iz domaće proizvodnje. Treba nam tvornica municije“. To je poduzetnik, takav nam treba. Uz nešto stranih investicija postati ćemo „barutana na Balkanu“. P.S. Zahvaljujući alarmantnoj nestašici bojeve municije nedavno spaljivanje tjednika NOVOSTI u centru Zagreba nije prošlo s pucnjavom ali je prošlo s puškaranjem. Rezultat – mi pušimo, a oni nas karaju, a dokle? To naravno ne zavisi od njih …

Povezani članci

• Ko je tu lud?
• Globalno selo: povijest digi-zločina
• Heni Erceg: Cenzura pameti
• Pustolovine kneza viteza Željka Reinera
• Hrvatsko povijesno NE
• Svi su dali nešto, neko sve

Ilustracija: CORAX

Svak’  ko treba – dobiti će svoj metak, s PDV-om ili bez njega. Istina, većina kvalitetnog proizvoda  s malo obogaćenog olova ili osiromašenog urana, završi tamo gdje je proizvedena i gdje je prodana. Na svu „sreću“ ta potrošnja služi da se brojčano stanje neprijatelja s obje strane održava na prihvatljivoj razini kako se ne bi to zlo prelijevalo – ne daj bože u Europu, može na Istok…Nešto se municije u regiji potroši na nasilje u obitelji, „bratske“ obračune, krimi i dilerske obračune, snajperske municije na nogometna pitanja – kad nema drugih i boljih ciljeva, za sada. 

Čitam i ne vjerujem …

„HRVATSKA VOJSKA UMALO OSTALA BEZ METAKA ZBOG ŽALBI TVRTKE IZ SRBIJE, jer  Zakon o javnoj nabavi omogućio gotovo potpunu blokadu nabave streljiva. Svi pokušaji nabave municije propali su zbog uzastopnih žalbi zagrebačke tvrtke ( ….) zastupnice kompanije Prvi partizan iz Užica“.

Jebote, što da se radi, zabrinuh se … Respektabilna vojna sila na Balkanu – ostala bez municije. Što ćemo jadni s „najboljom puškom i najboljim samokresom“ na svijetu na hrvatskom ramenu i za hrvatskim pojasom. Ne daju Srbi Hrvatima municiju ni za kakve pare …, a kako stoje stvari ne da nam ni NATO. Kako provoditi mir po svijetu, briga je ove HR Vlade … najebaće  mir bez naše municije.

Zamislite dokle to ide… Tvrtka „Prvi partizan“ iz Užica uredno je usred Zagreba dilala metke svom ljutom neprijatelju, Hrvatskoj. Ništa  osobno, vele poduzetnici s obje strane, poso’ je poso’, a gdje će metak završiti nije naša briga, profit dijelimo po udjelima, mi smo samo dioničari – tržište će sve regulirati, čak i kada je bratstvo i jedinstvo u pitanju.  Svak’  ko treba – dobiti će svoj metak, s PDV-om ili bez njega.  Istina, većina kvalitetnog proizvoda  s malo obogaćenog olova ili osiromašenog urana, završi tamo gdje je proizvedena i gdje je prodana. Na svu „sreću“ ta potrošnja služi da se brojčano stanje neprijatelja s obje strane održava na prihvatljivoj razini kako se ne bi to zlo prelijevalo – ne daj bože u Europu, može na Istok. .. Nešto se municije u regiji potroši na nasilje u obitelji, „bratske“ obračune, krimi i dilerske obračune, snajperske municije na nogometna pitanja – kad nema drugih i boljih ciljeva, za sada. Kao što rekoh sve novokomponirane države malo ili neznatno naplaćuju PDV na tu ilegalnu razmjenu municije i metaka… što se strašno negativno odražava na proračune/budžete, jel’ te.  Ono što preostane od municije iz zajedničkog proizvoda podijelimo sretnicima u našim misijama mira po svijetu, doduše besplatno, kroz cijev naših najboljih pušaka HR i AK CZ, kao humanitarnu pomoć.

Pokojni Ivan Milas okreće se u grobu. Kilo mozga dvije marke, jedan metak dvije marke … I „mozgove i metkove“ dijelimo besplatno po svijetu. Mozgovi odlaze svojom voljom, a meci – našom voljom.

Ima još od zabrinutog Ministra obrane RH:

“S obzirom na to da se radi o iznimno specifičnom predmetu nabave te postojanju iznimne krize u sigurnosti opskrbe u Oružanim snagama, primijenjen je članak 9 stavak 1 točka 3 Uredbe. Naime, ako Oružane snage ne raspolažu dostatnim količinama UbS-a (ubojitih sredstava, op.a.), time se dovodi u pitanje daljnje provođenje zadaća, što izravno utječe na borbenu spremnost, zaštitu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske, kao i mogućnost sudjelovanja Oružanih snaga u operacijama potpore miru i drugim aktivnostima u inozemstvu sukladno preuzetim međunarodnim obvezama.”

Muka nije dugo trajala …

„Tvrtka Igman iz Konjica, iz nekadašnje bratske republike, sljedećeg tjedna u skladišta Oružanih snaga dostavit će oko 5 milijuna bojevih i manevarskih metaka za jurišne i snajperske puške kako bi Oružane snage mogle nastaviti s redovnom obukom i vježbama. Ministarstvo obrane direktnom je pogodbom za 11,2 milijuna kuna prošlog mjeseca ugovorilo nabavu tog streljiva“.

Gdje će vojska vježbati, u što će ciljati dok vježba? – kakvo pitanje. U Hrvatskoj, možda i po Hrvatima, pa kad se izvježbaju, odnosno ispucaju, ići će dalje, gdje treba i gdje poso’ zove …

Ministarstvo odbrane RH postaje Ministarstvo rata: Ministar DAMIR KRSTIČEVIĆ: „Nakon odore i puške HV bi mogao imati i metke iz domaće proizvodnje. Treba nam tvornica municije“.  To je poduzetnik, takav nam treba. Uz nešto stranih investicija postati ćemo „barutana na Balkanu“.

P.S. Zahvaljujući alarmantnoj nestašici bojeve municije nedavno spaljivanje tjednika NOVOSTI u centru Zagreba nije prošlo s pucnjavom ali je prošlo s puškaranjem. Rezultat – mi pušimo, a oni nas karaju, a dokle? To naravno ne zavisi od njih …