ENG
Nacionalistička i klerikalna desnica provode duhovno i ideološko nasilje nad građanima
Autor/ica 👤Goran Borković
Izdvajamo
- Nova ljevica i kao stranka i kao lijeva ideja uopće treba ponajprije legitimirati vlastitu poziciju, s obzirom da se danas svako javno djelovanje na lijevim osnovama proglašava blasfemičnim i njegovi su akteri izloženi konstantnom nasilju. Posebno u Splitu. Ona već samom tom činjenicom ne može nikako biti salonska, što joj uglavnom pripisuju oni koji nikad ništa nisu istinski riskirali u društvu. S druge pak strane treba raditi posao koji je ljevici prirodan, a to je biti na strani obespravljenih, na strani moderniteta i nastupati s pozicija razumijevanja suvremenog svijeta.
Povezani članci
“Svako javno djelovanje na lijevim osnovama proglašava se blasfemičnim i njegovi su akteri izloženi konstantnom nasilju. Posebno u Splitu. Nova ljevica već samom tom činjenicom ne može nikako biti salonska, što joj uglavnom pripisuju oni koji nikad ništa nisu istinski riskirali u društvu. Mi smo odlučili raditi posao koji je ljevici prirodan, a to je biti na strani obespravljenih, na strani moderniteta i nastupati s pozicija razumijevanja suvremenog svijeta”.
Dugo dogovaramo ovaj intervju. U zadnjih mjesec dana puno toga se promijenilo, ali ipak prvo pitanje ostaje jednako – zašto bi netko glasao za vas za gradonačelnika Splita? Ne pitam ovo da biste mi nabrajali sve ono za što se zalažete, nego da u dvi-tri riči kažete ključne stvari koje bi presudile da netko zaokruži broj ispred vašeg imena, a da to prije nije namjeravao?
Preskočimo li ona opća mjesta koja svaki od kandidata ima puno pravo navesti, o tome kako razumijem i volim ovaj grad, posvetit ćemo se konkretnom. Split je prije svega ambijentalno, klimatski, urbanistički pa i u ljudskom smislu prekrasan grad, u kojem sve navedene stvari ne mogu doći do izražaja zahvaljujući tome što ga uska interesna grupacija ljudi, potpomognuta korumpiranom upravom i politikom bez ikakve vizije iskorištava za vlastiti probitak. Pridodamo li tome činjenicu kako nacionalistička i klerikalna desnica provode duhovno i ideološko nasilje nad građanima, dobivamo realnu sliku današnjice.
Poanta priče o Splitu je u tome da jako malo fali kako bi Split od potencijala postao grad opuštenog i bogatog življenja, koje se neće svoditi isključivo na dobit od turizma. To malo uključuje konačno prekidanje sprege lokalnih političkih moćnika i raznih, što većih, što manjih investitora, koji pod krinkom napretka konstantno otimaju javni prostor građanima i smanjuju im kvalitetu života. Jučer su to bile Bačvice, danas su Marjan, Trstenik i Žnjan, sutra će biti preostali obalni pojas i tako redom.
Za gradonačelnika sam se kandidirao zbog toga što jedini razumijem da grad prije svega čine ljudi, a tek potom projekti, investicije i komunalni zahvati. Drugim riječima, moja osnovna ideja je u tome da pružim otpor prije spomenutoj stvarnosti, a potom vratim građane u središte odlučivanja. Razlog zbog kojeg bi na koncu netko trebao zaokružiti mene na listiću je u tome što je svakome jasno da u čitavom svom javnom djelovanju nastupam isključivo iz uvjerenja, a ne iz koristi, a uvjerenje vezano uz Split je to da građane želim osloboditi straha i omogućiti im da žive u otvorenom, avangardnom i modernom mediteranskom gradu, koji je u stanju kreativno i slobodno misliti sebe i svoju budućnost.
Ljevica, barem ona stara, u Splitu do sada nije imala puno šanse. Možemo spominjati one koji su se pravili ljevicom, poput gradonačelnika Ive Baldasara, ali niti SDP nije pokazao osobitu snagu u Splitu?
Ovdje se ne bih složio s vama. Ljevica je u Splitu još od početka devedesetih prilično jaka, barem kada je riječ o broju glasova koje su lijeve stranke dobivale. Ona je, doduše u široj koaliciji, onemogućila HDZ-u da upravlja Splitom još devedesetih godina. Drugo je sad pitanje koliko su stranke ljevice opravdale očekivanja vlastitih birača, a tu primarno mislim na SDP. Što se tiče Ive Baldasara, sad već posve sigurno možemo reći kako će se njegov slučaj izučavati na svim politološkim katedrama u svijetu. Teško će se, naime, ponoviti slučaj da netko tko je bio izravno izabran za gradonačelnika, po okončanju mandata ne osvoji niti dva posto glasova. No, Baldasar predstavlja konačni krah jedne oportunističke politike kakvu je vodio splitski SDP pod Marinom Jurjevićem.
Je li SDP uopće ljevica?
Oko ovog pitanja će se još dugo voditi rasprave i odgovor na njega ovisit će o perspektivi iz koje se na ovo pitanje gleda. Nema nikakve sumnje da su gotovo svi glasači SDP-a uvjereni ljevičari. Jednako tako nema nikakve sumnje da dobar dio njegovog članstva čine ljudi lijevih uvjerenja. No, mimo svega ovoga, činjenica je da vodstvo te stranke, kako u zemlji, tako i u Splitu, već godinama ne provodi nikakvu lijevu politiku i nastupa s ogromnom dozom oportunizma i straha pred desnicom. Bezbroj je takvih primjera u Splitu, od odnosa prema privatizaciji i radničkim protestima, preko potpore podizanju svih moralno upitnih spomenika i prešutnog pristanka na zatiranje partizanske baštine, do ravnopravnog sudjelovanja u otimanju javnih resursa i prostora od građana.
Zašto ipak niste ušli u SDP, pa preko njega pokušali ostvariti te ideje kojima težite?
Iako ovo pitanje naizgled zvuči logično, iz dva prethodna odgovora možete shvatiti zašto sam takvo što smatrao nemogućim. Kada je stranka u stanju iznjedriti Ivu Baldasara kao svog gradonačelnika i predsjednika, da bi on onda s tih pozicija otvarao ustaške spomenike, devastirao Marjan i Žnjan, a konačno i čitav grad pokušajem donošenje novog GUP-a, a sve to bez ikakve javne reakcije svojih članova, ne čini mi se izglednim da bi se u takvoj stranci moglo provesti išta od ideja zbog kojih smo osnovali Novu ljevicu. Jednako tako, kada stranka doživi čitav niz izbornih poraza od kriminalno lošeg HDZ-a, a onda bez ikakvog ozbiljnog propitivanja razloga zbog kojih je do toga došlo, na svoje čelo izabere rijetko netalentiranog Bernardića, dolazimo do istog zaključka. Taj je da je ovom društvu potrebna nova lijeva partija, neopterećena strahom i borbom za nekakve sinekure, koja će izgledati i zvučati drukčije od onoga što bismo od političara kao društvo očekivali.
Kerum ima svoje birače, a Krstulović Opara svoje, tko su glasači Nove ljevice? Jesu li to bivši radnici Jugoplastike i ostalih propalih firmi ili neki novi klinci koji do sada nisu ni glasali?
To ćemo vidjeti tek 21. svibnja, no pitate li me za moju procjenu, mislim da će za nas glasati četiri skupine građana. Razočarani, dugogodišnji glasači SDP-a, potom politički osviješteni građani koji konstantno pokušavaju birati manje zlo, što sad konačno neće morati, zatim mladi alternativci koji jasno osjećaju da ih dosad nitko nije reprezentirao i na koncu pripadnici svih manjina i općenito egzistencijalno i na svaki drugi način ugroženi građani.
Koliko je Split uopće danas grad, a koliko je destinacija? Prije dva mjeseca bio sam na glavnom gradskom trgu u petak u 23.00 sata, na njemu je bilo samo dvoje ljudi. Za mjesec dana bit će ih toliko da se tim mjestom od turista neće moći prolaziti. Kako to promijeniti?
Bez obzira što je taj vaš dojam o zimskoj pustoši i nepodnošljivim ljetnim gužvama u centru grada posve točan, siguran sam da Split neće izgubiti urbanitet i vlastitu dušu. To se neće dogoditi iz prostog razloga što je riječ o izrazito vitalnom gradu čiji je duh preživio i puno teža iskušenja. No da on sve više postaje destinacija je istina i da se protiv takvog shvaćanja grada kojeg njeguju mnogi u gradskim službama, ali i u gradu, treba boriti, treba. Trenutačno se kao ključne posljedice tih procesa ističu iseljavanje Stare gradske jezgre, sve veći pritisak kapitala da javne plaže budu sve manje javne, sve skuplji stambeni kvadrati i činjenica da mnogi studenti moraju napustiti iznajmljene stanove početkom sezone te sveopća kaubojština. Ona se jednom manifestira kao uzurpiranje tuđeg štekata na Rivi uz pomoć zaštitara, drugi put kao gradnja nelegalnih kafića po Žnjanu, a treći kao besramno otimanje tuđih prostora, također uz pomoć zaštitara i nesudjelovanje pravne države, što se upravo događa udruzi Adria art annale, kojoj privatni investitor pokušava oduzeti čitav kat i pripojiti ga susjednom hotelu.
Što Nova ljevica danas treba biti? Prema Borisu Budenu, ona bi trebala krenuti upravo odozdo, pomoći ljudima koji su u problemu, popraviti krov nezaposlenima, čuvati dijete samohranoj majci dok obavlja to što mora. Možete li vi to napraviti? Jeste li, a to jedna od zamjerki, zapeli u teoretiziranju što je i inače kritika koja se upućuje lijevim strankama?
Nova ljevica i kao stranka i kao lijeva ideja uopće treba ponajprije legitimirati vlastitu poziciju, s obzirom da se danas svako javno djelovanje na lijevim osnovama proglašava blasfemičnim i njegovi su akteri izloženi konstantnom nasilju. Posebno u Splitu. Ona već samom tom činjenicom ne može nikako biti salonska, što joj uglavnom pripisuju oni koji nikad ništa nisu istinski riskirali u društvu. S druge pak strane treba raditi posao koji je ljevici prirodan, a to je biti na strani obespravljenih, na strani moderniteta i nastupati s pozicija razumijevanja suvremenog svijeta.
U svojim kolumnama inzistirate na antifašizmu. I sami ste bili napadnuti upravo zbog antifašizma prije predstave Olivera Frljića u splitskom HNK? Činjenica je da Split po tom pitanju prednjači u odnosu na ostale gradove u Hrvatskoj.
Prednjači iz razloga što HDZ i crkva koji polažu pravo na ideološki monopol, ne mogu smisliti autentičnu splitsku partizansku tradiciju. Zbog toga se čitavo vrijeme i ponašaju kao osvajači koji uporno rade na zatiranju memorije i stalno stoje na straži da se grad ne bi probudio iz paralize uzrokovane strahom. To im naravno neće dugoročno uspjeti, ali da će dati sve od sebe da uspiju nema potrebe sumnjati. Iz istih razloga su izmislili monstruozni županijski ustroj, zahvaljujući kojem mogu opsluživati tisuće birača i putem kojega su planirali zatrti regionalni identitet Dalmacije.
Za kraj pitanje, nije vezano uz lokalne izbore, ali je vezano uz to s čime živimo: kako biste vi riješili pitanje Agrokora?
Za početak konačnim poštivanjem zakona. Ne mogu reći da mi je nevjerojatno kako zakoni ne vrijede za sve jednako, jer mi je potpuno jasno gdje živimo, ali ovo nadmašuje i ono najgore što smo mogli zamisliti. Prvo imamo čitav hadezeovski sustav osmišljen da se pojavi netko poput Todorića, a potom imamo djelovanje tog istog sustava u novonastalim okolnostima, koje sav teret kraha pokušava prebaciti na teret građana.
Niste pozvani na sučeljavanje koje organizira Naš Hajduk. Koliko Hajduk, a vi ste – znamo svi – navijač RNK Split, utječe na izbore?
Moram priznat da me čudi kriterij po kojem su kandidati pozivani na to sučeljavanje. Da su pozvali samo prvih četvero kandidata, to bi imalo smisla. Ali pozivati kao relevantnog sugovornika Antu Čikotića iz Mosta, koji se tek prije par dana kandidirao i za kojeg nitko ne zna kako stoji u anketama, a ne pozvati sve ostale koji su već mjesecima u kampanji i imaju nekakvu podršku i vidljivost je prilično problematično. To naravno ne znači da svatko nema pravo pozvati koga želi, ali je naprosto nepristojno. Tema Hajduka nije se previše otvarala u predizbornoj kampanji, ali će svakako odnos prema tom pitanju usmjeriti dio glasova. Istina je da sam navijač i pretplatnik RNK Splita, a što se tiče Hajduka mislim da taj projekt treba dovesti do kraja i prepustiti gradske dionice članovima kluba.
Autor/ica 👤Goran Borković
