NA DAN NEZAVISNOSTI BiH: KRIK IZ DŽEHENNEMA

Povezani članci

• Kako napraviti zabranjeni film?
• Blogoreja
• Pretpostavljeni identiteti
• Nacionalistički napadi na fra Ivu Markovića, čovjeka koji je sačuvao obraz Hrvatima
• Četnici su priznavali NDH, a vlasti NDH priznale su četnike kao partnere u borbi protiv partizana
• UZMITE BRONHI LAKŠE SE DIŠE

Na sva  postignuća u “slobodnoj” Bosni i Hercegovini mene eto podsjetio vaš krik što se razliježe svemirom, krik vas spaljenih, 140 zarobljenih, u dvjema kućama u Višegradu.

Piše: Ismet Muratspahić

Dok ovdje nam prave nove maskenbale evo već više od dvadeset godina, kako bi nam uljepšavali priredbe živih lomača, malo ko se sjeti vas, barem za praznik nezavisnosti, u čijim ste temeljima spaljeni. Sjeti vas se poneki iz maskenbala, licemjerno, da bi vam muku preživljenu ponavljao. Oprostite što vas i ja spominjem. A činim to samo s jednom namjerom, da vaša bol prestane i krik utihne. I da se ne ponovi, nikome.

Ovdje nas uvjeravaju da BiH nikada neće biti nezavisna i 1. mart njihov praznik, a vladari su njeni, već da će to biti 9. januar, dan kada je voljom jednog naroda odlučeno da različitost ne može zajedno, kada je odlučeno i o vašoj sudbini, kako ste suvišni u Višegradu i da će svaka ovozemaljska sudba biti ništavna pred tom voljom. Način na koji je odlučeno da vas se razvlasti sa građanstvom Višegrada i vašim životom, prevazilazi pojmljivost našeg razuma.

Vatre i za vašu lomaču ovdje su potpaljivali svi oni koji su nam prenaglo ukinuli “komunizam”, koji je “zabranjivao vjeru i religiju”, koji je kako kažu bio jednopartijski totalitarni, a uveli nam šest ili više takvih jednopartijskih zakrvavljenih nacionalističkih režima, šest ili više potpaljivača džehennemskih vatri. Uvjeravali nas kako je sreća biti ograđen od drugoga, nešto drugačijega.

Evo u BiH se ponovo spremaju za jedne nove izbore, sve režeći jedni na druge. Svaki put tako pred izbore hoće da nas satjeravaju što gušće u torove, zbijajući nam redove za nekakve nove ljudske apokaliptične pobjede, naglašeno dajući nam znakove važnosti samo jednog vođe, čistoće samo naše rase, ispravnosti samo naše vjere i religije. Pobjede, u kojima će nas biti mnogo više gladnih, protjeranih u druge države i što je najtragičnije mnogo više na grobljima, pod zemljom. Njihova opredjeljenja su ratovi. I sve tako ukrug, masa slijepo prihvata rodnu propagandu, ispraznu manipulaciju i priglupu i priprostu demagogiju. Svima nam poslije svakih izbora sve gore, prkoseći nam poslije toga, njima sve bolje. A ljudskost obezvrijeđena do samog ništavila.

Dok lažne riječi odjekuju kako grade bolji svijet, ja se eto sjećam vašeg krika u  višegradskim kućama, zakovanih vrata, odzvanjaju mi sve dječji glasovi  i tihi šapati fatihe sa staračkih usana, pitajući Svemogućeg, kako smo baš mi koji smo ti bili najodaniji i najskrušeniji na sedždi, zaslužili džehennem još na ovom svijetu. Ni slutili nisu da odbrana nije moguća samo tada im spjevavanom ilahijom i razvijenim barjakom.

Nikako razumom ne mogu dokučiti da vas se spominje kako ste krivovjerni, te vas je Bog kaznio za izdaju vjere. Stoga nam valjda sada dovode sve same pravovjerne, koji će pravim putem uputiti bosanske muslimane. Za vašu patnju odgovorni su i oni, pored onih koji su rekli da ste izdali “veru pradedovsku”.

Među glavne potpaljivače novih živih lomača ubrajam sve one sotone što ovo zlo veličaju, što na lomačama podižu kustendorfe, andrićgradove, kao spomen, kao ponos na prisvojeno zlo, kao opredjeljujući izbor za tragediju u ljudskom životu.