Muamer Brekalo: (R)evolucija u nama

Povezani članci

• Fosilizirani „stup kulture“
• Gospa u centrifugi
• Sami za novogodišnje praznike: strah ili uživanje?
• Desna i lijeva struka
• Novo predizborno slavljenje gospodara rata
• Mirsada Mulać: Meni je jedino ostalo da protestujem

Koliko ćemo biti dosljedni, koliko ćemo biti spremni pokazati ličnim primjerom, spremnošću na vlastito odricanje?

Piše: Muamer Brekalo

Neki dan moj vrli drug Ado, magistar inače, reče nam jednu skoro pa proročansku. Poznat po svom originalnom mostarskom humoru i sarkazmu, te po nadimku “Precizni”. Nadimak je dobio od mostarske raje, kao i svi mi. Biti Mostarac, a ne imati nadimak je rijedak slučaj. Jedni kažu da je “Precizni” zbog odmjerenosti i oštroumnosti, a drugi da je to zbog toga što nosi naočare. Na jednoj jutarnjoj kafi, neko od nas potegnu priču o protestima pred Parlamentom BiH u svezi neizdavanja JMBG novorođenoj djeci. Nakon poduže rasprave o toj temi, dođe red i na Preciznog. Da napravi rezime, kao i obično uostalom. Nakon što ga neko od nas ponudi cigaretom, pripali je i povuče nekoliko dimova. Malo pošuti, zamišljeno gledajući u obronke Veleži pa otpoče:

“Nešto kontam, ovo je zemlja paradoksa, je li? Pa da li ćemo paradoksom zvati i to da nam na jedan način revoluciju počinju oni koji još nisu ni progovorili? Pored toliko toga što je rečeno do sada i ništa, pored tolikih govornika i analitičara i opet nikad ništa… A možda je i neka simbolika u tome. Bebe kao simbol nevinosti, rađanje kao početak novog života. Mudrima je u svemu znak…”

Sjetih se da jedna drevna predaja kaže da se mudrost uzima od svakoga pa čak i licemjera. Da. Mudrost je to što nam uvijek treba, pogotovo u ovim danima javnih protesta i početka buđenja naroda. Napaćenog naroda, izvaranog naroda, izmanipulisanog naroda, osiromašenog naroda, duhovno deformisanog naroda, oboljelog naroda…
Naroda kojem malo treba za sreću, a puno podnošenja nepravde da digne svoj glas. Toliko smo radosni kad nas naši Zmajevi obraduju u fudbalu i košarci. Acini košarkaši su se već plasirali na smotru najboljih, a na pragu Brazila su i Sušićevi srčani momci. Svi se divimo jednom Teletoviću, Džeki, Pjaniću, Misketu, Spahiću… Adnanu Ćatiću u boksu. No nekako previđamo da ništa od toga nebi bilo bez puno odricanja, žrtve, suza, znoja, truda, volje… Bez reda, rada, strategije, taktike, zajedništva… Bez karizmatičnih lidera i stratega koji ih vode, te bez njihove vizije, stručnosti i vještine. Onda se i sam svjetski vrh čini tako bliskim i mogućim.

Mudrost je u svemu kako reče Precizni, pa i u njihovom putu do uspjeha. Ako to možemo u sportu zašto nebi mogli i na ostalim poljima? Samo treba primjeniti ono što su i oni. Vizija, strategija, zajedništvo, karizmatični lideri, eksperti u svojim poslovima i ono najvažnije-prisutnost srca. Jer kad se nađemo u dvojbi srce će nam uvijek pokazati koji put treba slijediti.
Niko nije toliko vidovit da može reći kako, koliko će trajati i u kom smjeru će protesti ići.
Da li će jedini zahtjev građana biti usvajanje zakona o JMBG, ili će se vremenom pojaviti i drugi? Odnosno ne pojaviti, jer su oni već prisutni. Čekaju samo da postanu još jedna parola koju će građani izgovarati i zastupati.
Koliko ćemo biti dosljedni, koliko ćemo biti spremni pokazati ličnim primjerom, spremnošću na vlastito odricanje?

Kako god bilo sve nas treba voditi jedna misao i parola unutar svih nas.
Dostojanstveno i mir usvemu što slijedi!
Ne dozvoliti da nas se isprovocira, i ne dozvoliti da se spustimo na nivo onih protiv kojih protestujemo, a čiji je način djelovanja primitivizam i bahatost. Ne dozvoliti nijednoj političkoj opciji da se dodvorava i kiti protestima građana, kao ni pojedinim NVO koje postoje samo radi sebe. I jedni i drugi su ljudi kojima je promjena dresova rutina, a nije mudro dozvoliti da nas zmija iz iste rupe dvaput ujeda. Neka se stide intelektualci, koji su godinama u medvjeđem snu, i koji su živi dokaz da znanje bez prisutnosti srca nema neku vrijednost.

Jedan sam od onih koga raja i javnost zovu srčanim momkom, dok za pamet nisam baš siguran. Čak su me prozvali i herojem zbog mojih, po mom shvatanju, najobičnijih ljudskih reakcija i djela. Teško breme za nositi u današnje vrijeme. Daleko sam ja od definicije heroja, ali mi je makar slijedom toga kažu obaveza da dignem svoj glas, i da dam podršku protestima. Moja supruga je trudna, čekamo bebu i nećemo privremeni JMBG! Njoj je preporučeno mirovanje, no meni nije.