MREŽA OD PEDESET NIJANSI PLAVE

Povezani članci

• HERCEG-BOSNA U HAAGU (26) – Stupni do: Apostoli smrti i kumovi zataškavanja
• Srđan Andrejević: Put spasenja je povratak pravim vrednostima – porodičnim, kulturnim, obrazovnim
• Nepoželjni Šerbedžija
• Međunarodni timovi prečistili više od milion litara vode za piće
• Otvorenju izložbe skulptura/instalacija “Od Bagdada do Pariza” autora Mensuda Keče
• Nemoral kao simbol političkog djelovanja „zaštitnika“ nacionalnih interesa

Politički magazin Mreža Federalne televizije, emitovan sedmog novembra, najzanimljiviji je za analitički pristup, jer gotovo sat vremena, koliko traje, teško je povjerovati da se radi o političkom magazinu, još teže da se emituje na javnom servisu

Piše: Amer Tikveša

BAKIR UMJESTO BAKIRA: Sve upućuje na emisije koje se bave paranormalnim fenomenima. Boja studija može se odrediti kao pedeset nijansi plave. Identična je, recimo, boji studijske pozadine u Professional Paranormal Investigations ili boji uvodne špice u The Dead Files. To je ona plava koju reditelji horora često koriste u svrhu dovođenja publike u stanje napetosti zbog nedovoljno svjetla, viška sjena, silueta i sl.

Sve vrijeme, između priloga, prilikom njihove najave, vidimo jednu praznu stolicu koja misteriozno konotira nečije odustvo. Čije? Možemo samo nagađati. Voditeljica Vildana Kurtić više je narator nego voditeljica i to je imitacija onog tipa naracije po kojem je najpoznatiji Rod Serling, narator u Zoni sumraka, ali loša mimika, potpuni nedostatak gesti i lektorskih vježbi, njenu naraciju čine lošom. Uz to treba dodati dosjetke priličnije sportskom novinarstvu i to samo u trenucima nevjerovatnih rezultatskih preokreta, prilikom pretjeranog uzbuđenja i spikera i publike. Evo jedne: “Amarildo je pronašao kompas i kriminal oko njega”, najavljuje ona prilog urednika Amarilda Gutića u kojem saznajemo da je “Kompas” firma iz Međugorja. Tendencioznost i senzacionalizam su glavne karakteristike ove emisije baš kao i emisije čija je Mreža nasljednica, a to je 60 minuta Bakira Hadžiomerovića, tako da možemo reći da na FTV-u imamo Bakira umjesto Bakira. Ubjedljivo najlošiji prilog u Mreži bio je onaj Nedima Hasića o kriminalu slovenačkih firmi u BiH. Prilog je nemoguće odgledati do kraja, tačnije odslušati, jer to ne dozvoljava Hasićev glas koji je promukao do te mjere da skreće pažnju samo na sebe te bi za njegove priloge bio neophodan spiker. Osim toga, Hasić osuđuje bez optužbe te svakog Slovenca kojeg je spomenuo u prilogu naziva slovenačkom varalicom, što graniči s rasizmom. Kao da želi da kaže da u njihovom varanju ima nešto specifično slovenačko. Da li bi Hasić to isto uradio da su te navodne varalice iz Hrvatske, Srbije ili BiH? Zamislite: srpski varalica, hrvatski varalica, i sl. Čisto sumnjam da bi to uradio, osjetio bi mogućnost optužbe za rasizam. Slovenci su mu dovoljno daleki pa misli da može. Izuzev Amarilda Gutića i Elme Kazagić, novinari Mreže prilikom postavljanja pitanja njeguju isljednički pristup, što, uz sve navedeno, ovu emisiju definitivno pozicionira na samo dno političkog novinarstva u BiH, koje inače nije kvalitetno.

GOSPODARI IZ SJENE SVI I SVUDA: Ono što je blizu Mreže po nekvaliteti jesu emisija Crno na bijelona BN TV-u (četvrti novembar; urednica Suzana Rađen Todorić) i emisija Pečat na RTRS-u (šesti novembar; urednik Danijel Kovačević), ali uz svu njihovu pristranost i tendencioznost, te emisije ipak liče na novinarstvo zahvaljujući pojedinim prilozima koji su urađeni profesionalno. Neoprostivo je, međutim, širenje teorija zavjera kakvo smo imali priliku vidjeti u prilogu o Trilateralnoj komisiji u emisiji Pečat. Po svaku cijenu nam se želi reći da je Trilateralna komisija tajno društvo, vladar iz sjene i antisrpski nastrojeno međunarodno tijelo.  Sagovornici koji to “dokazuju” su poznati srpski nacionalisti, ujedno i teoretičari antisrpskih zavjera kakva je, recimo, istoričarka Smilja Avramov. Imali smo samo jednog sagovornika koji je u vezi s Trilateralnom komisijom, tačnije predsjednik njenog ogranka u Srbiji, čije su izjave isječene kako bi ga se napravilo zbunjenim, uhvaćenim u laži i sl., te se tako dalo na snazi kontraargumentima. U Pečatu smo imali priliku vidjeti i intervju s Novakom Đukićem, generalom Vojske RS-a, svojevremeno osuđenim za ratni zločin na tuzlanskoj Kapiji. Povoda za intervju je bilo jer ga Sud BiH traži preko Interpola iako zna gdje se on nalazi i nije mu problem uručiti poziv, ali novinarski tretman Đukića kao nevinog, pa čak i kao žrtve bh. pravosuđa, ovaj intervju svrstava u agitatorske i one koji dodatno stavljaju sol na ranu žrtve.

JOŠ VAM JE SAMO VELIKA ALBANIJA FALILA: Kao klasičan primjer teorije zavjere može se uzeti i prilog Mite Travara iz emisije Crno na bijelo koji govori o velikoj Albaniji – otkud sama ta ideja i koliko je ona danas aktuelna. Sagovornici su naizgled kompetentni jer imaju odgovarajuće titule za razgovor o toj temi, ali samo izvorište kompetencije ne može biti isključivo u tome što nekog potpišemo kao, naprimjer, historičara ili političkog analitičara; potrebno je da taj neko nije pristrasan i da se poziva na izvore, da gledaoca uputi u dalje istraživanje teme koja ne smije ostati zakovana u iskazu sagovornika, pogotovo ako je riječ o nacionalno osjetljivoj temi. Dakako, osim srpskih nacionalista, nije bilo niti jednog sagovornika koji bi pitanju ideje velike Albanije i njene mogućnosti uticaja danas pristupio iz bilo koje druge ideološke perspektive.

Kod emisije Crno na bijelo primjetno je iskorištavanje materijala iz dnevnika BN TV-a, što nije samo po sebi loše, ali je problem što ne dobijamo ništa novo. To su tek prošireni dnevnički prilozi i ispostavlja se da obrada teme i ne zaslužuje više vremena od priloga koji smo vidjeli u nekom od dnevnika.

O SPORTU U POLITIČKOJ EMISIJI: Mnogo bolja od prethodno spomenutih emisija je politički magazin Crta, emitiran trećeg novembra na BHT-u, a koji uređuje i vodi Alenka Bruck. Radi se o korektno obrađenim aktuelnim temama sa mnoštvom sagovornika gdje bi zaista svaka kritika bila traženje dlake u jajetu iako se javlja jedno pitanje. Naime, ostaje nejasno zašto je u političkom magazinu emitovan prilog o ustupanju imena i grba KK “Bosna” Košarkaškom klubu “Royal”. Niti jednom rečenicom ta tema nije povezana ni sa čim što bi moglo imati političku pozadinu, a osim toga nismo saznali ništa o KK “Royal”. I dalje u javnosti taj klub ostaje nepoznanica iako je usisao u sebe bivšeg prvaka Evrope.

PLUS SEDMICE

Prilog o Kantonalnoj bolnici u Zenici emitiran u političkom magazinu Crta, gdje nam je s mnogo informacija i sagovornika, uz upečatljive videozapise, prikazana propast zdravstva u Ze-Do kantonu, čemu je uzročnik loša politika.

MINUS SEDMICE

Prilog Nedima Hasića u političkom magazinu Mreža o finansijskim malverzacijama slovenskih privrednika u BiH. Neslušljiv glas autora priloga i papagajski ponavljana formulacija “slovenački varalica”, koja graniči s rasizmom, a odnosi se na svakog spomenutog Slovenca, čine taj prilog desetominutnom medijskom torturom.

KOMPARATIVNA ANALIZA

Zanimljivo je da su sve ovdje analizirane emisije sastavljene od priloga i da niko nije našao za shodno da uradi intervju, čime bi, naravno u zavisnosti od kvalitete sagovornika i pitanja, bilo koja od emisija bila zanimljivija. To bi pogotovo bilo zanimljivo za emisiju Crno na bijelo koja faktički živi od proširenih dnevničkih priloga BN TV-a, što se pokazuje kao loše. Niti u jednoj emisiji nije problematizovano imenovanje Salke Selmana za direktora Razvojne banke FBiH, SDA aparatčika i čovjeka neadekvatne biografije za takvu poziciju. Ne uzeti ozbiljno temu tog imenovanja, i to prije nego je vlast formirana, pa čak i cijelu emisiju posvetiti njoj, znači nedostatak sluha za politiku. Sve emisije su podjednako dosadno strukturirane: najava, prilog, a i razlike u obradi priloga su minorne, izuzevši politički magazin Crta. U većini slučajeva radi se o tendencioznosti, pristranosti i senzacionalizmu, u čemu svakako prednjači magazin Mreža.

OCJENE: Mreža: 2; Pečat: 3; Crno na bijelo: 4; Crta: 7

analiziraj.ba