Mračna sarajevska istorija: Kazani, Trebević, tajna naređenja i šovinističke demonstracije

Povezani članci

• Zlatko Dizdarević: Ujedinjeni narodi umrli su u Palestini, a definitivno pokopani kasnije u Bosni
• Kvazisekularna država
• Bezakonje i pravila onog ko je jači
• Drago Bojić: Nije mala stvar pružati otpor i smetati
• Kukić optimističan oko podrške u Parlamentu
• Izgubljeni u bahatosti i grabeži

foto: Žurnal

Pitanje na koje se još uvijek traži odgovor jeste ko je pored brojnih pripadnika specijalnih policijskih i vojnih jedinica na tom području poslao devet mladih neiskusnih vojnih policijaca da hapsi Topalovića. Svi su ubijeni i to ne vatrenim oružjem u borbi, nego su doslovno iskasapljeni hladnim oružjem i kiselinom.

Piše: Amarildo Gutić

Pripadnici Armije RBiH stacionirani u Sarajevu herojski su odolijevali agresiji na opkoljeni glavni grad. Nije ih demotivisalo ni svakodnevno ubijanje civila, granatama ili snajperima, od djece do staraca, čak i kada su žrtve bili članovi njihovih porodica. No, postojali su oni koji su ratno stanje koristili za kriminalne radnje, od šverca i pljačke pa sve do terorisanja i ubistava svojih sugrađana. Stradali su oni sa, po njima, „pogrešnim“ imenom, ali nisu prezali ni da sadističke nagone ispolje prema bilo kome, pa i saborcima. Pri tome su pojedini kotirali kao „hrabri“ borci ili komandanti.

Jedan od takvih je Mušan Topalović Caco, koji je sa nekoliko pripadnika sarajevske 10. brdske brigade Armije RBiH ubijao građane Sarajeva, većinom srpske nacionalnosti. Njihova tijela bacana su u jamu Kazani na padinama Trebevića.

U teroru nad civilnim stanovništvom isticali su se i pripadnici 9. Brdske brigade, a  posebno je istaknut zamjenik komandanta Ramiz Delalić Ćelo. Sarajevski magazin Dani je u tekstovima Vildane Selimbegović i Senada Pećanina je početkom 1993. godine objavio priču o zločinima Mušana Topalovića i njegove grupe. Tek će nakon više od pola godine teror i zločini Cacine grupe postati problem i civilnog i vojnog vrha u Sarajevu, od Predsjedništva RBiH do Glavnog štaba.

„Ima nezakonitog odvođenja ljudi, maltretiranja, sve do ubistava. Tome se mora stati u kraj“, izjavio je tada za Oslobođenje načelnik CSB Sarajevo Munir Alibabić.

Konačno, 25. oktobra 1993. Predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović potpisuje naredbu o smjeni Mušana Topalovića i Ramiza Delalića sa komandantskih dužnosti.

Akcija nazvana „Trebević 2“ započeta narednog dana trebala je rezultirati hapšenjima odmetnutih pripadnika 10. Brdske brigade. Ramiz Delalić je pristao na predaju, no Mušan Topalović to odbija i uzima desetine taoca, civila, među kojima je bilo žena i djece.

Pitanje na koje se još uvijek traži odgovor jeste ko je pored brojnih pripadnika specijalnih policijskih i vojnih jedinica na tom području poslao devet mladih neiskusnih vojnih policijaca da hapsi Topalovića. Svi su ubijeni i to ne vatrenim oružjem u borbi, nego su doslovno iskasapljeni hladnim oružjem i kiselinom.

„Oko 12 sati, jedna žena je uspjela pobjeći iz Cacine zgrade i rekla nam je: ‘Caco kolje sve redom.’ Koga, pitali smo. Odgovorila je: ‘Vojne policajce’. Kad smo pitali kako zna da su vojni policajci, rekla je: ‘Piše im na opasačima.’ Bili smo šokirani. Po smjernicama i planu akcije, niko nije trebao ići Caci na vrata. Tu grupu od devet ljudi koji su ušli, ne znam ko je poslao, znam samo da nam nijednog trenutka niko nije ni pomenuo takvu mogućnost. Trebalo je da mi uhapsimo Cacu“, pričao je za Dane jedan od aktera događaja.

Nakon što su armijske jedinice potom opkolile zgradu i počele napad, na poprište pristiže Jusuf Pušina koji ulazi i pregovara sa Topalovićem u ime Alije Izetbegovića. Topalović se predaje i biva odveden u zgradu Predsjedništva, a potom u komandu Korpusa.

„U samom Korpusu Caco je odvojen od ostalih, skinut u veš i stavljene su mu nove lisice. Počelo je ispitivanje. Kasnije je Caco izveden napolje gdje se batinanje nastavilo. Živ je unesen u kombi. Uskoro se čuo samo jedan pucanj“, završio je priču sagovornik Dana.

Zvanično, Mušan Topalović je ubijen tokom noći 26/27 oktobra pri pokušaju bjekstva. Ko je bio u njegovoj pratnji i ko je pucao još uvijek ostaje tajna. Da je bio neugodan svjedok piše i u svojoj knjizi tadašnji načelnik CSB Sarajevo Munir Alibabić, koji dobar dio dešavanja pripisuje aktivnostima saradnika srbijanskog KOS-a u redovima Armije RBiH.

Mušan Topalović Caco je sahranjen kao NN osoba. Tri godine kasnije, ukopan je na Šehidskom mezarju Kovači, a dženazi je prisustvovalo, prema različitim procjenama, od deset do dvadeset hiljada ljudi.

“Dženaza za koju se tvrdi da je bila najveća u ovom vijeku u Sarajevu, neukusna je šovinisticka demonstracija. Bio je to veoma dobar trik Vlade sto je to dozvolila. Dali su nezadovoljnim slojevima, invalidima, porodicama šehida, ljudima za koje bi se država morala pobrinuti, a nema za to ni sredstava, ni volje, ni organizacije – mit i junaka. Oni nemaju hrabrosti da kažu da je to bio ratni zločinac koji je poubijao stotine ljudi, uglavnom Srba, i koji bi, da je živ, danas morao biti u Haagu.”, prenio je tadašnje utiske češkog kolege Jana Urbana o dženazi Topaloviću novinar Oslobođenja Gojko Berić.

Godinama kasnije Alija Izetbegović će reći svoje mišljenje o Mušanu Topaloviću.

Iz jame Kazani ekshumirani su posmrtni ostaci 23 žrtve, no postoje tvrdnje da u jami ima više ubijenih. Na tom mjestu postavljeno je spomen obilježje sa imenima 17 žrtava. Za te zločine od 1994. godine suđeno je 14. pripadnika 10. Brdske brigade, a neki sudski procesi još uvijek traju. Krajem septembra spomenik je oskrnavljen porukom i žrtvama i preživjelima.

U svakom slučaju Mušan Topalović Caco nije slučajno ubijen. Moguće da nekom nije bilo u interesu da mu se sudi i da progovori šta se dešavalo u tim ratnim godinama, da li je imao nalogodavce i podršku s političkog i vojnog vrha?

zurnal.info