Mostarski protesti i dalje traju: Fašisti su na vlasti!

Izdvajamo

• Muharem Hindić: “Dobio sam toliko prijava od policije da mogu igrati remija njima” U zaštitarskoj agenciji su nam na pitanje da li će Sušac biti suspendiran ili pak otpušten zbog onoga što je učinio, odgovorili da ne mogu davati informacije o svojim uposlenicima Karlo Grabovac: “Nisam dobio baš najviše kazni, iako svi misle da jesam. Koliko ja znam, ima ih i s više”

Povezani članci

• Hrvatske kvazireforme: „Young/old men’s club“ na divjački način
• Slučaj hidroelektrana: Hoće li HDZ uništiti i Bunu i Bunicu?
• Pozor: stiže Reformirani Hadezeovac
• Evo šta je Oland uradio za 2 meseca kako je na vlasti
• Hoće li Vojvodina postati nova republika na Balkanu?
• Jato crnih labudova

Foto: Š.G.

Dok su se u drugim gradovima februarski protesti već uglavnom zaboravljeni, u Mostaru mirne demonstracije na Španskom trgu traju i dalje. Traje i policijska represija oličena u desetinama krivičnih prijava koje su protiv građana podnesene zbog – korištenja pištaljki i megafona

Piše: Amila Kahrović Posavljak, Dani

Mostarac Muharem Hindić zvani Mušica pretučen je u martu. Očevici su izjavili da je policija Hindića pred 50 ljudi oborila i tukla. Hindić, vođa protesta koji u Mostaru traju već preko 150 dana, za Dane priča: “Meni nije žao mene, meni je žao ovih mladih jer došlo je vrijeme gladi, žeđi i siromaštva koje je u BiH odavno pokucalo na vrata. Taj mladi svijet se pobunio jer je morao, nije imao drugog izbora. Ja sam protiv paljenja, kamenovanja i sile, ali kada je čovjek gladan, spreman je na sve.

Muharem Hindić Mušica

Ovi na vlasti nisu prihvatili nijedan naš zahtjev, i nama je sad isto, žalili se ili ne, mi se više nemamo kome obratiti, i radit ćemo kako mi mislimo da treba, a ne kako žele vlasti i stranci koji žele da ovdje prave državu po njihovoj mjeri. Mi ćemo državu praviti ovdje kako narodu odgovara. Inače, dobio sam toliko prijava od policije da mogu igrati remija njima, puno ih je od 100 KM, a ima ih i od 500. Tek u zadnjih 15 dana hapse mafiju, a ovdje imamo tri policije koje vladaju pa ni samim policajcima nije dozvoljeno da štrajkuju, a evo u Ze-do kantonu će štrajkovati. To znači da je i njima dosta svega.”

Građani koji protestiraju svakodnevno u Mostaru

Direktna demokratija

Ovaj Mostarac dalje priča: “Podnio sam tužbu protiv policije jer su me pretukli, a oni mene tuže na osnovu videosnimaka i optužuju me da sam terorista, eto dokle to ide. Čak me zovu u svojstvu svjedoka za terorizam. Ja sam njih tužio za prekomjernu upotrebu sile. Prvi put sam oprostio kad su me udarili, ali onda sam drugi put reagirao tužbom. Javno sam rekao da prve ljude u policiji treba smijeniti. Narod ju je zbog svega ovoga zamrzio.

Tužilaštvo je čekalo 20 godina i tek su se sada pokrenuli, a i njih će dosta odgovarati jer nisu radili svoj posao, a imaju platu po četiri, pet hiljada maraka. Od 19. maja, nakon intervencije profesora Osbornea, njih nema. Nas će zastupati Duško Tomić. Morat će se nešto mijenjati. Poplavljeni su prepušteni sami sebi i totalno izgubljeni, i potrebna im je pomoć. Mi im ovdje na protestima organiziramo pomoć. A i političari bi trebali raditi svoj posao, a ne sada, kada je sve poplavljeno, praviti predizborne kampanje.”

Edo Vejzović, diplomirani ekonomista i jedan od učesnika protesta, također ima niz krivičnih prijava: “Ovdje sam da iskažem nezadovoljstvo teškom ekonomskom, socijalnom i političkom situacijom. Sve što se dešava učinile su političke garniture nakon rata i to sve jer su slične kao jaje jajetu jer nisu ništa učinili za opšte dobro društva. Inače, vjerovatno misleći da će naši protesti prestati, policija je počela s raznim vidovima represije. Dolazili su tu u blizinu svaki dan, stajali preko puta nas, otvoreno nas slikali bilježeći pažljivo čak i šta od odjeće imamo na sebi, a svako korištenje pištaljki i megafona je bilo popraćeno kaznenom prijavom iz MUP-a HNK. Samo što čovjek kaže ono što misli, odmah je kažnjen od strane MUP-a sa 100 KM. Ja sam dobio osam kazni, ali smo tražili sudsko tumačenje da vidimo zašto dobijamo te kazne, jer je nas većina u teškoj materijalnoj situaciji, ne dolazimo ovdje iz obijesti.

Edo Vejzović

Tražit ćemo da se dokaže da li je MUP imao pravo da nas kažnjava, a mislimo da nisu, nisu imali ni moralno pravo da pišu kazne ljudima koji su došli da brane svoje dostojanstvo. Nadam se da ove kazne neće biti validne. Mi se osjećamo moralnim pobjednicima i nastavit ćemo bez obzira na izbore i preferiramo ovaj tip direktne demokratije.”

Karlo Grabovac i Muharem H. Mušica

Karlo Grabovac je u Mostaru poznat po tome što je dobio najviše krivičnih prijava. Ovaj, kako sugrađani tvrde, mirni i sasvim obični mostarski čovjek dobio je kaznu i za – verblani delikt. O svom iskustvu s policijom Grabovac priča: “Nisam dobio baš najviše kazni, iako svi misle da jesam. Koliko ja znam, ima ih i s više. Imam jednu veliku, jer sam rekao da su fašisti na vlasti, to je ona kazna od 500 KM. A imam i nekoliko onih od 100 KM na kojima piše da sam kažnjen zbog nepotrebnog korištenja megafona. Pošto nikad niko nije izmjerio decibele, mi smo ih izmjerili i utvrdili da na pet metara ima 65 decibela, a zakon dozvoljava do 90. To je politički teror. Mene policija nije nikada legitimisala, ali su pronalazili naše adrese po slikama koje su napravili i po Facebooku.”

 Po vokaciji ljevičarka

Policija u Mostaru nije poštedila ni “neposlušne građanke”. Azra Salčin kaže: “Dolazim na proteste svakodnevno jer sam ja po vokaciji ljevičarka i uvijek sam uz narod. Jedan dan smo krenuli s protesta i zaustavili su me, sleđa, dvojica visokih i arogantnih, tražili su mi isprave. Pitala zašto, a oni su rekli da mogu legitmisati kad koga hoće. Ja sam rekla da nemaju pravo jer nisam počinila nikakvo krivično djelo, na protestima sam stajala mirno. Onda su htjeli da me privedu u stanicu jer nisam imala ličnu kartu kod sebe. I ostali demonstranti su htjeli da idu u stanicu sa mnom, nisu me htjeli pustiti samu. Onda je došao njihov komandir i provjerio da sam dala tačne podatke preko njihove stanice i pustili su me, ali sam za dva dana dobila krivičnu prijavu i kaznu od 600 KM jer nisam imala lične dokumente uz sebe. Solidarisala sam se s onima koji su dobili krivične prijave i predala sam to na sud.”

Prijava Azri Salčin

Štefica Galić, novinarka i urednica, na vlastitom iskustvu je osjetila svu inertnost policije od koje je očekivala zaštitu kada je pretučena zbog svojih antinacionalističkih stavova. Za Dane kaže: “I ja sam na protestima već 150 dana i dobila sam prijave jer sam pištala. Niko me nije legitimisao, a prijava mi je došla na adresu u Ljubuškom, na kojoj sam prijavljena. Dakle, oni su jedno vrijeme stalno bili tu, slikali nas i zapisivali ko i šta govori i onda su slali kazne na adrese. Poslije 19. maja nije više bilo prijava. Na sudu su rekli da će se sve rješavati nakon odmora. Duško Tomić nam je obećao pomoć, da će nas sve besplatno zastupati. Jedan od demonstranata nije platio kaznu jer mu je poslana na pogrešnu adresu, ali nije mogao registrovati auto jer nije platio kaznu.” Jedan od onih koji je dobio kaznu za remećenje javnog reda i mira i vrijeđanje službenih osoba je i Gradimir Gojer.

Gradimira Gojera  policija obaviještava da će dobiti kaznenu prijavu

Demonstranti se slažu da im je mnogo pomogao Nigel Osborne, muzičar i lični prijatelj Bona Voxa, koji je došao u Mostar kako bi se zauzeo za obespravljene. Koliko je posao koji je u kažnjavanju građana radio MUP HNK stvar volje, a ne zakona, pokazuje i činjenica da je policija prestala slati prijave tog famoznog 19. maja, nakon što je Oseborne otišao u MUP HNK i tražio objašnjenje za njihovo djelovanje.

Građani koji protestiraju svakodnevno u Mostaru

Demonstranti nam pričaju i kako je MUP HNK zapravo ispostava HDZ-a BiH. Za Slađana Bevandu, ministra MUP-a (koji je bio nedostupan za izjavu uz ispriku da je stalno na sastancima), tvrde da je “čovjek od najvišeg povjerenja Dragana Čovića i predsjednik gradskog odbora HDZ-a Mostar. Njegov savjetnik je Dragan Kolobara, vlasnik zaštitarske agencije Top-guard, u kojoj radi Mario Sušac iz Bijelog polja, čovjek koji je pretukao Slavu Kukića”. Treba li napominjati da je, ubrzo nakon hapšenja, Sušac pušten na slobodu. Niti savjetnik ministra Dragan Kolobara nije bio dostupan za izjave, i on je stalno na sastancima. U zaštitarskoj agenciji su nam na pitanje da li će Sušac biti suspendiran ili pak otpušten zbog onoga što je učinio, odgovorili da ne mogu davati informacije o svojim uposlenicima. Dok mostarski demonstranti trpe policijsku torturu, Mario Sušac normalno živi u Mostaru. Policija i zaštitarske agencije očito postoje da štite kriminalnu i korumpiranu vlast. Ko ne sluša, dobit će krivičnu prijavu ili palicu po glavi.