Mostarske kiše
Povezani članci
Foto: gmidia
a govorio sam joj…
ne slušaj ih…
ne vjeruj tim sladunjavim pričama
kako će svi zarađivati hiljadu nečega,
kako ćemo biti svoji na svome i kako će
naša lisnica biti u našem džepu…
sve sam joj, kao Zubac onoj Svetlani, lijepo govorio…
kako će ta domoljubna strast jednom proći i kako će je mangupi prevariti…
poslati joj djecu da krvare, dok će oni uzeti sve što su im očevi i djedovi stvarali…
sve sam joj govorio…
da je lijepo lažu,
da će je, kad sve upropaste, podvoditi bogatim svjetskim sponzorima
da će pod kojekakvim izlikama puniti vlastite džepove,
dok će ona grcati u dugovima…
da će joj djeca čamiti u beznađu i na kraju otići putom bez povratka,
da će je voditi čovjekomrsci okruženi poltronima,
da će joj kler tumačiti život i smrt iz crnih srednjovjekovnih knjiga.
da će izgubiti sav ponos,
da će je nikogovići zavaditi sa svim susjedima…
sve sam joj govorio…
pitala me jesam li Hrvat…Srbin…Bosanac…
sve me pitala.
dok su, svake noći, nad njenim Mostarima padale olovne kiše…
a bila je nekad raskošno bijela…
i nije marila za riječi vjernih sinova
nije hjtjela, il nije smjela,
vrag bi je znao