Most na reci kaj

Povezani članci

• Kad nitkovi lupetaju
• Pet godina bez Madine
• Heni Erceg: Todorić jest država, onakva kakva je stvorena padom socijalizma
• Basara: Neka za ovu kampanju slogan bude citat iz Hajdegera: „Zašto uopšte nešto, a ne ništa?“
• Tribina s beogradskim profesorom Ivanom Čolovićem
• Manifestacija protiv dodjele Nobelove nagrade za književnost 2019.

Foto: Patrik Macek/Pixsell

Da je MOST ulje na platnu bio bi to nadrealistički uradak koji bi najviše ličio nestrukturiranom konceptualnom pristupu, nalik mahanju kravice simentalke repom umočenim u yupol.

Da je MOST glazba bila bi to nečuvena kakafonija – odjek kakvog bienala, kad grupica mladih radikala puše u kanalizacijsku pvc cijev fi deset. Ili grebe po čađavim rešetkama kaljeve peći praćene crkvenim orguljama.

Da je MOST recept za gulaš bilo bi tu i dotrajalih komada U ime obitelji i nasjeckanih biskupskih U mantija. I još kojekakvih gorkastih začina, koje ni onaj psić iz priče o psu i maslu ne bi mogao pojesti.

Ovo udaranja po cjevanicama i jurenje pomoćnog suca po kukuruzima vraća ih nazad u nižerazrednu ligu, gdje su uvijek i pripadali. Ako se za nekog može reći da je podkapacitiran za državnu politiku to je upravo MOST.

Možda im predstavljanje umivenog lica sa šalabahterom starim par godina i uvjeravanje nezadovoljnih birača da je bračni partner kriv za sve, i ovaj put donese prednost u kojem općinskom vijeću.

Njih nije teško prepoznati kao frakciju HDZ-a. Koja po potrebi klizi na skali od demokršćanske do demoliberalnije. Ali računati na ”nacionalno vijeće” kao istinsku alternativu istrošenim ”velikim” strankama je ćorav posao.

Da su simpatičniji mogli bi ličiti na Petrov`s eleven. Ili petnaest, koliko li ih je već. Ovako ništa.

Šansu su imali. Dva puta. I nije da nisu htjeli – nego je nisu umijeli iskoristiti. I zato ih ne treba pridržavati.

Treba ih otpratiti u legendu iz koje misle da su došli.

S parafrazom Bajaginog bluza.

Dobro jutro, bleferi!