Morto ludež
Povezani članci
Kako je ikome moglo pasti na pamet udružiti novinske satiričare, a ne pozvati utemeljitelje Studija Viva ludež? Zar smo zaboravili da su Viktor Ivančić, Predrag Lucić i Boris Dežulović tijekom četvrt stoljeća u Feral Tribuneu ispisali tisuće stranica nedostižno duhovite i nepopustljivo kritičke satire?
Piše: Boris Pavelić- Novi list
Novoutemeljeni Zbor satiričkih novinara pri Hrvatskom novinarskom društvu kompromitiran je istog trena kad je osnovan. Jer kako je ikome moglo pasti na pamet udružiti novinske satiričare, a ne pozvati utemeljitelje Studija Viva ludež? Ili je i to neuspio pokušaj satiričkog štosa?
Pa ne može se vjerodostojno promicati vrijednost žanra ako se prešućuju njegovi najvažniji autori. Zar smo zaboravili da su Viktor Ivančić, Predrag Lucić i Boris Dežulović tijekom četvrt stoljeća – satiri nipošto naklonjenih četvrt stoljeća! – u Feral Tribuneu ispisali tisuće stranica nedostižno duhovite i nepopustljivo kritičke satire? I da je, uostalom, ispisuju i dandanas, ako nekim čudom dobiju prostor i priliku?
Jesmo, zaboravili smo, i to smo namjerno zaboravili. Zaboravljaju, eto, i sami satiričari, pa i oni – Drago Pilsel i Boris Rašeta – koji su svojedobno, u Feral Tribuneu, i sami ispisali časnih i važnih tekstova. Pa danas, kad satira napokon dobiva i neku vrst organizacijsko-institucionalne zaštite – ma koliko to moglo izgledati paradoksalnim – prvi i najbolji bivaju prešućeni, kao da ih nikad nigdje nije ni bilo.
Hajde dobro, možda nije riječ o namjernom zapostavljanju. Ne bismo se začudili da je stvar sklepana nabrzinu, u tišini i malome krugu, bez ozbiljnije pripreme, kako to već zna ići u strukovnoj novinarskoj udruzi. Uostalom, netko će sigurno podsjetiti da ni Ivančić, ni Lucić, ni Dežulović nisu članovi HND-a, pa ne mogu biti ni članovi HND-ove satiričke sekcije.
No sve su to samo izlike, nisu argumenti. Ako pokretači satiričkoga zbora i nisu htjeli demonstrativno ignorirati Feral Tribune, ispalo je upravo tako – baš kako se hrvatska javnost prema nasljeđu splitskih lakrdijaša sustavno odnosi već šest godina, od dana Feralova gašenja. Vjerojatno jest koincidencija, ali zanimljiva koincidencija, da je Robi K, jedan od još posljednjih živih Feralovih prvoboraca, baš nedavno iz Zagreba protjeran u Beograd i Mostar.
Sve je to naprosto neshvatljivo: u ovoj je zemlji 24 godine izlazio Feral Tribune – devet godina kao satirički novinski prilog, a potom još petnaest kao satiričko-politički tjednik – koji je kvalitetom, prema brojnim vjerodostojnim svjedočenjima, dosizao i presizao svjetske vrhunce satire i novinarstva. Pa ipak, danas ga se sjećaju još samo pasionirani privrženici, dok institucionalni sustav kolektivnog pamćenja, od medija do sveučilišta, punom parom proizvodi tek – zaborav.
Ovaj je tekst prekratak da se objasni zašto je to tako. Valja tek naglasiti da južnoslavenski satiričarski zbor baštini golem dug Feralu. News-bar, taj mlađi brat srpskog njuz.neta, žanrovska su djeca Feralovih poigravanja s novinarstvom. Dobronamjerni će ih zvati nasljedovateljima, stroži bi ih žigosali epigonima i plagijatorima. Ma što bili, zaštićeni su: nitko ih zbog zajebancije neće tjerati na sud, ili zato što su lakša vremena, ili zato što ne udaraju gdje najviše boli. Stoga bi bar oni – ponajviše oni! – morali poštovati vlastite inspiratore, pa barem – ako ništa drugo – odbiti sudjelovati u omiljenome nacionalnom sportu, koji evo dobiva i ime: »Morto ludež«